Banoštor

Koordinate: 45° 12′ 26″ S; 19° 36′ 29″ I / 45.207333° S; 19.608° I / 45.207333; 19.608
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Za članak o tvrđavi po kojoj je selo dobilo ime, pogledajte članak Banoštor.

Banoštor
Pravoslavna crkva u Banoštoru.
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
OpštinaBeočin
Stanovništvo
 — 2011.Pad 743
 — gustina36/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 12′ 26″ S; 19° 36′ 29″ I / 45.207333° S; 19.608° I / 45.207333; 19.608
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina158 m
Površina21,4 km2
Banoštor na karti Srbije
Banoštor
Banoštor
Banoštor na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj21312
Pozivni broj021
Registarska oznakaNS

Banoštor je naselje u Srbiji u opštini Beočin u Južnobačkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 743 stanovnika.

Geografske odlike[uredi | uredi izvor]

Skela na Dunavu
Ugostiteljski objekat „Atos” na obali Dunava
Mapa Beočinske opštine

Banoštor se nalazi u severnom Sremu, u Vojvodini, koje pripada opštini Beočin. Nalazi se na severnim padinama Fruške gore, uz obalu Dunava na podunavskom putu koji spaja Petrovaradin sa Ilokom i Vukovarom. Takođe, naselje je povezano sa bačkim naseljem Begeč, koji se nalazi na susednoj obali Dunava, skelom. Od Novog Sada je udaljeno 28 km.

Ime[uredi | uredi izvor]

Selo Banoštor je dobilo ime po nazivu tvrđave u čijoj je blizini nastalo. Sam naziv je izveden iz termina Ban Monoštra što znači Banov Manastir (jedno vreme je tu bio centar sremske katoličke biskupije)[1], a odnosi se na benediktanski samostan koji je 1150. godine kod tvrđave podigao mađarski palatin sa titulom bana i srpski princ Beluš.

Prethodni nazivi tvrđave i naselja u srednjem veku bili su: Keu monasterium (1198), Cuher monastrium (1232), Ku ecclesia (1247), Kw monasterium (1250), Kew ecclesia (1297), Bani monasterium(1309), Kw (1345), Bani monasterium, Banmonostra (1473), Bonmonostor (1553), Banmonostor (1579), Bonmonostor (1620), Bon Monostor (1638), Banostra (1709), Banostar (1745), Bnostor (1775), Bnoster (1780—1782), Banoshtor (1806—1808), Banoshtor (1829), Banoštor (1897) i Banoštor (1910).

Istorija[uredi | uredi izvor]

Banoštor je jedno od najstarijih sremskih naselja. Pominje se prvi put još u 12. veku. Na mestu današnjeg Banoštora, ili u neposrednoj blizini (ne zna se tačno) postojao je rimski grad Malata Bononija, koji je bio na važnom podunavskom putu, Limesu, koji je išao obalom Dunava od Zemuna preko Novih Banovaca (Burgunac), Surduka (Rittium), Slankamena (Acumicum), Petrovaradina (Cusuma), preko Banoštora sve do Osijeka (Mursia).

Godine 1858. živopisac Petar Kamber je u pravoslavnom hramu u mestu, namolovao 13 svetiteljskih likova. Tada su bili prvi ljudi sela Pavle Milanov knez i Živković opštinski beležnik.[2]

Mesto je 1885. godine pripadalo Erdevičkom izbornom srezu sa svojih 515 duša.[3]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Ribarski čamac na Dunavu u selu Banoštru.

U naselju Banoštor živi 659 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,7 godina (43,7 kod muškaraca i 45,5 kod žena). U naselju ima 311 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,51.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1948. 706
1953. 677
1961. 678
1971. 733
1981. 650
1991. 618 615
2002. 780 801
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[5]
Srbi
  
732 93,84%
Hrvati
  
17 2,17%
Slovaci
  
5 0,64%
Mađari
  
5 0,64%
Slovenci
  
3 0,38%
Nemci
  
3 0,38%
Česi
  
1 0,12%
Rusini
  
1 0,12%
Muslimani
  
1 0,12%
Bugari
  
1 0,12%
Jugosloveni
  
1 0,12%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Horvat, Rudolf. Srijem - naselja i stanovništvo. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. str. 89. ISBN 953-6659-04-2. 
  2. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1858. godine
  3. ^ "Zastava", Novi Sad 1885. godine
  4. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  5. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  6. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]