Krstionica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Krstionica, Saborna crkva u Baru, Crna Gora
Baptisterijum sa mozaikom, Bazilika u Stobima
Krstionica u manastiru Kaona
Krstionica u manastiru Žiča
Krstionica iz XIV –XVII veka. Pronađena u Bojišini, na lokalitetu Stara kuća Spasića (Narodni muzej Leskovac).
Kelibijska krstionica (Muzej Bardo).

Baptisterijum ili krstionica (od grč. βαπτιστήριον) je posebna građevina izdvojena pored crkve u kojoj se obavlja obred krštenja koje se obavlja potapanjem u bazen sa vodom ili piscinu (od lat. Piscina), što je naziv za mali bazen a kasnije za kamenu posudu sa visokom stopom u kojoj se nalazi voda za krštenje u okviru baptisterijuma koji se kasnije umesto zasebne građevine formira u okviru polukružne niše u jednom od bočnih brodova.[1]

Kao građevinski tip, baptisterijum se javlja u IV veku, kada hrišćanstvo postaje zvanična religija Rimskog carstva. To je po pravilu prostrana građevina centralne osnove (oktogonalne ili kružne). U prvim vekovima hrišćanstva, kada je veliki broj odraslih ljudi prelazio u hrišćanstvo i kada je obred krštenja podrazumevao uranjanje u vodu, u centralnom delu baptisterijuma nalazio se bazenčić okružen stubovima (baptisterijum podignut uz Lateransku baziliku u Rimu, IV vek). Sačuvani primeri pokazuju da je unutrašnjost baptisterijuma bila bogato ukrašena (mozaici u Baptisterijumu pravoslavnih, V vek, i Baptisterijumu Arijanaca, kraj V i početak VI veka, u Raveni, i baptisterijumu u Napulju, VI vek). Krštenje je obavljao biskup dva ili tri puta godišnje, pa su baptisterijumi, koji su podizani samo uz katedralne crkve, morali da budu prostrani kako bi primili veliki broj katihumena. Vremenom se obred promenio – uranjanje je zamenjeno polivanjem ili škropljenjem, zbog čega se umesto bazena sve češće javlja velika kamena posuda za vodu a prostor namenjen krštavanju smešta unutar crkve.[2]

Položaj baptisterijuma[uredi | uredi izvor]

Baptisterijum se može nalaziti zapadno od atrijuma, kao kod Eufrazijeve bazilike, ili pored (severno ili južno od bazilike). Osnova je zasvođena, poligonalna ili kružna. U manjim crkvama krstionice su samo piscine u severnom ili južnom brodu. Piscine za krštavanje su najčešće krstoobrazne pravih ili zaobljenih krajeva, zatim ovalne, kružne i poligonalne. Smeštaj stepenica u piscinama, najčešće u krakovima krsta ne zavisi očigledno od propisa rituala krštavanja, jer u otkrivenim piscinama stepenici su smešteni u sva 4 ili 3 kraka krsta, kao i u naspranim kracima [3].

Krstionica u Stobima je sa severne strane bazilike, koja je po tome u literaturi nazivana Crkva Jovana Krstitelja-Pretečinog ili crkva za krštavanja. Zbog monumentalnog baptisterijuma najtačniji naziv za ovu građevinu bio bi baldahin nad piscinom. Ova građevina ima nekoliko faza gradnje, a poslednja se datira u 5. vek. Krstionica u episkopskoj ili bazilici episkopa Filpa u Stobima je na južnoj strane crkve. Zapadno od narteksa bazilike otkopan je eksonarteks u vidu baptisterijuma u kome je kako je Đorđe Mano Zisi konstatovao crnu plitku kamenu posudu, koja je služila u ranovizantijskim episkopskim crkvama za osvećenu vodu.

Krstionice otkrivene na lokalitetima u Srbiji[uredi | uredi izvor]

U Srbiji u justinijanskom periodu, podignut je veliki broj utvrđenja, u kojima su identifikovani hrišćanski kultni objekti, ali baptisterijumi u većini slučajeva nisu otkriveni. U kastrumu Taliati (Veliki Gradac, kod Donjeg Milanovca) otkrivena je u kuli utvrđena piscina za krštavanje ovalnog oblika sa stepenicama i ostacima oslonaca za baldahin. Ova krstionica se datuje na kraj 5. i u prvu polovinu 6. veka. Piscina za krštavanje iz Petrove crkve kod Novog Pazara iz ranohrišćanskog perioda je kružnog oblika i bila je u upotrebi do 12. veka.

U Caričinom gradu otkriveni su monumentalni ostaci krstionice gotovo kvadratnog oblika. Zidovi, građeni od opeke i maltera bili su u donjim delovima oplaćeni, a u gornjim ukrašeni freskama i mozaicima. Na zapadnoj strani nalazio se monumentalni portik sa stubovima, koji su držali kupolu, ispod koje je piscina u obliku krsta. Pod je bio popločan opekom. Iz trema se direktno ulazilo u zapadnu konhu i dve pravougaone prostorije. U konhama su otkriveni podni mozaici.

Kod baptisterijuma u trikonhalnoj crkvi u Klisuri (kod Niša) krstoobrazni plitki bazen malih dimenzija je u severnom kompartimentu narteksa u podu apside na istočnoj strani. Piscina otkopana u južnom kompartimentu izvan kastruma Remesijana je krstoobraznog oblika. Ova bazilika ima 2 faze gradnje, a krstionica pripada mlađoj. Baptisterijum iz Gamzigrada je zgrada četvorolisnog oblika.

Baptisterijum na Medijani otkriven na arheološkom lokalitetu Medijana, pet kilometara istočno od Niša, sastoji se od dve prostorije dužine 14,6 metara. Debljina zida iznosi 1 metar a očuvan je u visini od oko 0,40 metara. Oktogonalna prostorija sa piscinom je sa apsidom, simetrično postavljenom na zapadnoj strani. Pretpostavka je da je ovaj deo bio konsignatorijum za miropomazanje. Pod je ukrašen mozaikom koji je samo u malom delu očuvan i koji odgovara mozaicima otkrivenim u palati. Piscina je zidana i obložena mermerom oplatom. Sa istočne strane postamenta za piscinu nalazi se odvodni kanal [4].

Najpoznatiji baptisterijumi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Smith, William; Cheetham, Samuel (01. 01. 2005). Encyclopaedic Dictionary Of Christian Antiquities (in 9 Volumes). Concept Publishing Company. str. 173—178. ISBN 9788172681111. 
  2. ^ Bowersock, Glen Warren; Brown, Peter; Grabar, Oleg (1999). Late Antiquity: A Guide to the Postclassical World. Harvard University Press. str. 332-334. ISBN 9780674511736. 
  3. ^ I. Nikolajević Stojković, (1966) Ranohrišćanske krstionice u Jugoslaviji, Zbornik radova Vizantološkog instituta IX, Beograd, 223-253.
  4. ^ „Starohrišćanski baptisterijum na Medijani”. Arhivirano iz originala 03. 10. 2006. g. Pristupljeno 30. 01. 2010. 

Literatura[uredi | uredi izvor]