Bela II
Bela II Ugarski | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1108. |
Mesto rođenja | Tolna, |
Datum smrti | 13. februar 1141.30/31 god.) ( |
Porodica | |
Supružnik | Jelena Vukanović |
Potomstvo | Geza II Ugarski, Ladislav II Ugarski, Stefan IV Ugarski |
Roditelji | Almoš Ugarski Predslava Kijevska |
Dinastija | Arpadovići |
Kralj Ugarske, Dalmacije i Hrvatske | |
Prethodnik | Stefan II Ugarski |
Naslednik | Geza II Ugarski |
Bela II Ugarski (mađ. II.(Vak) Béla; 1110. – 13. februar 1141), poznat i kao Bela Slepi, bio je ugarski i dalmatinsko-hrvatski kralj iz dinastije Arpadovića od 1131. do 1141. godine.[1]
Bela je još kao dete oslepljen od strane svog strica, ugarskog kralja Kolomana, koji je želeo da obezbedi nasledstvo krune za svoga sina Stefana II. Nakon Stefanove smrti, Bela je krunisan za kralja 28. aprila 1131. Zbog slepoće nije imao većeg uticaja na prilike u državi, zbog čega je upravu države prepustio svojoj supruzi Jeleni Vukanović, ćerki Uroša I Vukanovića velikog župana Raške. Jelena i Bela su imali šestoro dece: Gezu, Lasla II, Stefana IV, Almoša, Žofiju i Gertrudu.
Pošto je Bela II nasledio tron, borbu oko ugarske vladarske stolice nastavio je drugi (navodni) Kolomanov sin - Boris, pokušavši da izdejstvuje i pomoć susednih država Rusije i Poljske.[2] Saznavši za to kralj Bela je sklopio savez s austrijskim vojvodom Leopoldom III, koji mu je poslao vojnu pomoć. Njegova žena Jelena sazvala je sabor velikaša u Aradu na kojem je dala pogubiti Borisove pristalice, a njihova imanja je zaplenila. Svog brata Beloša Vukanovića postavila je za palatina i predala mu vrhovnu komandu nad ugarskom vojskom. Jedan deo zaverenika ipak se uspeo spasiti, pobegavši u Poljsku, gde su nastojali da pridobiju Poljake za rat protiv Bele II i žene mu Jelene.
Poljaci na čelu sa Boleslavom III su pokušali tokom 1133. i 1134. godine da svrgnu Belu II, no on je uspeo da se odbrani. Pošto su se Poljaci sukobili i sa rimsko-nemačkim carem Lotarom III, Bela II je odmah ušao u savez sa Nemcima. Uvidevši neuspeh svoje vojne, Boleslav je 1135. godine sklopio primirje, a tokom 1137. godine i mir s Ugarskom. Iduće godine Boleslav III je umro, a pretendent Boris je bio prinuđen da potraži druge saveznike.
Godine 1133. Bela II je preoteo gotovo celu primorsku Dalmaciju od Mletačke republike, osim Zadra, kao i Kvarnerska ostrva. Od 1138. godine Bela se u pojedinim izvorima oko čije pouzdanosti istoričari još uvek raspravljaju, pominje i kao kralj "Rame" što se prema nekim mišljenjima odnosilo na čitavu Bosnu.
Kralj Bela II je spasio dinastiju Arpadovića od izumiranja i osigurao joj vlast narednih vek i po.
Umro je 14. februara 1141. godine od posledica velikih količina alkohola. Nasledio ga je sin Geza II.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
16. Vazul | ||||||||||||||||
8. Bela I | ||||||||||||||||
4. Geza I | ||||||||||||||||
18. Mješko II Pjast | ||||||||||||||||
9. Ričeza Poljska | ||||||||||||||||
19. Ričeza od Lotaringije | ||||||||||||||||
2. Almoš Hrvatski | ||||||||||||||||
5. Sofija | ||||||||||||||||
1. Bela II | ||||||||||||||||
24. Jaroslav Mudri | ||||||||||||||||
12. Izjaslav I Jaroslavič | ||||||||||||||||
25. Ingegerd Olofsdoter | ||||||||||||||||
6. Svjatopolk II Izjaslavič | ||||||||||||||||
3. Predslava Kijevska | ||||||||||||||||
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Rokai 2002.
- ^ Engel 2001, str. 50.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Engel, Pál (2001). The Realm of St. Stephen: A History of Medieval Hungary, 895-1526. London & New York: I.B.Tauris.
- Klaić, Vjekoslav (1905). „O krunisanju ugarskih Arpadovića za kraljeve Dalmacije i Hrvatske (1091-1207)”. Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva. 8: 107—117.
- Rokai, Peter (2002). „Istorija Mađara od najstarijih vremena do Mohačke bitke 1526. godine”. Istorija Mađara. Beograd: Clio. str. 7—183.
- Szoldos, Attila (1998). „Hrvatska i Slavonija u kraljevstvu Arpadovića”. Povijesni prilozi. 17: 287—296.
- Fine, John Van Antwerp Jr. (1991) [1983]. The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century. Ann Arbor, Michigan: University of Michigan Press.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]