Bell Labs
(preusmereno sa Белове лабораторије)
Nokija Belove laboratorije | |
---|---|
Osnovano | 1925. |
Sedište | Mari Hil, Nju Džerzi |
Veb-sajt | www |
Nokija Belove laboratorije (engl. Nokia Bell Labs) naziv je kompanije za industrijsko istraživanje i naučni razvoj čiji je vlasnik finska kompanija Nokija. Sedište firme se nalazi u Mari Hilu u Nju Džerziju, dok se ostale laboratorije nalaze širom SAD i drugih država.
Istraživači koji rade u Belovim laboratorijama su priznati za razvoj radio-astronomije, tranzistora, lasera, CCD senzora, teorije informacije, Juniks operativnog sistema, kao i programskih jezika C i C++. Devet Nobelovih nagrada dodeljeno je za rad koji se obavljao u Belovim laboratorijama.
Poznati zaposleni[uredi | uredi izvor]
Slika | Ime | Zasluge |
---|---|---|
Arno Penzijas | Otkrio pozadinsko zračenje, sa Robertom Vudro Vilsonom, koje potiče od Velikog Praska i za to je osvojio Nobelovu nagradu 1978. godine. | |
Artur Eškin | Smatra se ocem aktuelnog polja optičkih pinceta, za koje je dobio Nobelovu nagradu iz fizike 2018. godine. | |
Bišnu S. Atal | Razvio je novi algoritam za obradu govora i kodiranja, uključujući osnovni rad na linearnom predviđanju govora i razvoju CELP-a, osnove svih govornih komunikacijskih kodeka u mobilnoj i glasovnoj komunikaciji preko interneta. | |
Bjarne Stravstrup | Tvorac C++ programskog jezika. | |
Brajan Kernigen | Pomogao je u kreiranju Juniksa, AWK, AMPL i knjige Programski jezik C. | |
Klod Elvud Šenon | Začetnik teorije informacija kroz dva rada objavljena 1948. i 1949. godine. Smatra se utemeljivačem teorije digitalnog računara i teorije dizajna digitalnih kola. Napisao je tezu u kojoj je dokazao da se primenom bulove algebre na digitalna električna kola može rešiti bilo koji numerički ili logički problem.[1] | |
Klinton Dejvison | Dejvison i Lester Germer su izveli eksperiment kojim su dokazali da se elektroni difrakuju na površini kristala nikla. | |
Denis Riči | Kreator C programskog jezika i sa dugogodišnjim kolegom Kenom Tompsonom napravio je Juniks operativni sistem. | |
Džordž Smit | Dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 2009. godine za pronalazak poluprovodničkih kola za snimanje – CCD senzora.[2] | |
Džon Hopkroft | Dobitnik Tjuringove nagrade 1986. godine za fundamentalna postignuća u dizajnu i analizi algoritama i struktura podataka. | |
Džon Bardin | Dobitnik Nobelove nagrade iz fizike 1956. godine za otkriće tranzistora i 1972. godine za razvoj teorije superprovodnosti. | |
Ken Tompson | Radio je na stvaranju programskog jezika B i Juniks operativnog sistema. Od 2006. godine radio je u Guglu gde je osmislio Gou programski jezik. | |
Ričard Heming | Kreator Hemingovog koda, Hemingovog prozora i Hemingove razdaljine. | |
Robert Tardžan | Pronalazač nekoliko grafovskih algoritama, između ostalih i Tardžanovog algoritma namanjeg zajedničkog prethodnika. | |
Robert Vudro Vilson | Otkrio kosmičko pozadinsko zračenje koje je služilo kao važna potvrda teorije Velikog praska. | |
Moris Karno | Razvio je Karnoovu kartu koja se koristi u bulovoj algebri. |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ William., Poundstone (2005). Fortune's formula : the untold story of the scientific betting system that beat the casinos and Wall Street (1. izd.). New York: Hill and Wang. ISBN 978-0-8090-4637-9. OCLC 58043309.
- ^ „3 Americans share 2009 Nobel physics prize | 6abc.com”. 6abc Philadelphia (na jeziku: engleski). Pristupljeno 30. 10. 2018.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- William., Poundstone (2005). Fortune's formula : the untold story of the scientific betting system that beat the casinos and Wall Street (1. izd.). New York: Hill and Wang. ISBN 978-0-8090-4637-9. OCLC 58043309.