Bell Labs

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nokija Belove laboratorije
Osnovano1925.
SedišteMari Hil, Nju Džerzi
Veb-sajtwww.bell-labs.com

Nokija Belove laboratorije (engl. Nokia Bell Labs) naziv je kompanije za industrijsko istraživanje i naučni razvoj čiji je vlasnik finska kompanija Nokija. Sedište firme se nalazi u Mari Hilu u Nju Džerziju, dok se ostale laboratorije nalaze širom SAD i drugih država.

Istraživači koji rade u Belovim laboratorijama su priznati za razvoj radio-astronomije, tranzistora, lasera, CCD senzora, teorije informacije, Juniks operativnog sistema, kao i programskih jezika C i C++. Devet Nobelovih nagrada dodeljeno je za rad koji se obavljao u Belovim laboratorijama.

Poznati zaposleni[uredi | uredi izvor]

Slika Ime Zasluge
Arno Penzijas Otkrio pozadinsko zračenje, sa Robertom Vudro Vilsonom, koje potiče od Velikog Praska i za to je osvojio Nobelovu nagradu 1978. godine.
Artur Eškin Smatra se ocem aktuelnog polja optičkih pinceta, za koje je dobio Nobelovu nagradu iz fizike 2018. godine.
Bišnu S. Atal Razvio je novi algoritam za obradu govora i kodiranja, uključujući osnovni rad na linearnom predviđanju govora i razvoju CELP-a, osnove svih govornih komunikacijskih kodeka u mobilnoj i glasovnoj komunikaciji preko interneta.
Bjarne Stravstrup Tvorac C++ programskog jezika.
Brajan Kernigen Pomogao je u kreiranju Juniksa, AWK, AMPL i knjige Programski jezik C.
Klod Elvud Šenon Začetnik teorije informacija kroz dva rada objavljena 1948. i 1949. godine. Smatra se utemeljivačem teorije digitalnog računara i teorije dizajna digitalnih kola. Napisao je tezu u kojoj je dokazao da se primenom bulove algebre na digitalna električna kola može rešiti bilo koji numerički ili logički problem.[1]
Klinton Dejvison Dejvison i Lester Germer su izveli eksperiment kojim su dokazali da se elektroni difrakuju na površini kristala nikla.
Denis Riči Kreator C programskog jezika i sa dugogodišnjim kolegom Kenom Tompsonom napravio je Juniks operativni sistem.
Džordž Smit Dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 2009. godine za pronalazak poluprovodničkih kola za snimanje – CCD senzora.[2]
Džon Hopkroft Dobitnik Tjuringove nagrade 1986. godine za fundamentalna postignuća u dizajnu i analizi algoritama i struktura podataka.
Džon Bardin Dobitnik Nobelove nagrade iz fizike 1956. godine za otkriće tranzistora i 1972. godine za razvoj teorije superprovodnosti.
Ken Tompson Radio je na stvaranju programskog jezika B i Juniks operativnog sistema. Od 2006. godine radio je u Guglu gde je osmislio Gou programski jezik.
Ričard Heming Kreator Hemingovog koda, Hemingovog prozora i Hemingove razdaljine.
Robert Tardžan Pronalazač nekoliko grafovskih algoritama, između ostalih i Tardžanovog algoritma namanjeg zajedničkog prethodnika.
Robert Vudro Vilson Otkrio kosmičko pozadinsko zračenje koje je služilo kao važna potvrda teorije Velikog praska.
Moris Karno Razvio je Karnoovu kartu koja se koristi u bulovoj algebri.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ William., Poundstone (2005). Fortune's formula : the untold story of the scientific betting system that beat the casinos and Wall Street (1. izd.). New York: Hill and Wang. ISBN 978-0-8090-4637-9. OCLC 58043309. 
  2. ^ „3 Americans share 2009 Nobel physics prize | 6abc.com”. 6abc Philadelphia (na jeziku: engleski). Pristupljeno 30. 10. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]