Belo Polje (Obrenovac)

Koordinate: 44° 38′ 23″ S; 20° 11′ 32″ I / 44.639666° S; 20.192166° I / 44.639666; 20.192166
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Belo Polje
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBeogradski
OpštinaObrenovac
Stanovništvo
 — 2011.Rast 1836
Geografske karakteristike
Koordinate44° 38′ 23″ S; 20° 11′ 32″ I / 44.639666° S; 20.192166° I / 44.639666; 20.192166
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina77 m
Belo Polje na karti Srbije
Belo Polje
Belo Polje
Belo Polje na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj011
Registarska oznakaBG

Belo Polje je naselje u gradskoj opštini Obrenovac u gradu Beogradu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1836 stanovnika.

Geografski položaj i opis[uredi | uredi izvor]

Belo Polje se nalazi kod Obrenovca, na suprotnoj obali reke Tamnave i u blizini reke Kolubare. Zemljište sela je ravno, i bez ikakvih primetnih uzvišica, iako je puno bara, koje pune dve navedene reke.[1] Belopoljske bare, zajedno sa zabreškim i obrenovačkim, kada Sava uspori i zaustavi vodu u Tamnavi i Kolubari, mogle su da poplave prostor i do 2000 hektara, izazivajući česte pojave malarije. Kako se potopljeno zemljište u ovom kraju zove poloj, tako se često Belo Polje opisuje kao polojsko selo.[2] Kuće u naselju su raspoređene oko bara i glavnog puta, formirajući naselje zrakastog tipa.[1] Prema načinu nastanka prostornog rasporeda, Belo Polje se klasifikuje kao naselje starovlaškog tipa.[3]

Na prostoru Belog Polja ima više mlakvi, barskih ili rečnih otoka (unutar korita reka) s izvorima sa strane, koje preko zime stalno otiču i kvare rečni tok. Za njih je karakteristično da ne mrznu preko zime.[4] Na prostoru Belog Polja i Obrenovca nalazi se i starača (staro korito reke, napunjeno iliti zatvoreno, prirodnim ili ljudskim delovanjem) poznata kao Stara Kolubara.[2]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Prvi pomeni i prvi osmanski period vlasti (kraj 18. veka-1804)[uredi | uredi izvor]

Prema narodnoj tradiciji, Belo Polje je nastalo kao raselica Zvečke pre oko 300 godina.[5] Raselice su naselja koja su, prema tradiciji, nastala tako što su se pojedinci deobom ili iz kakvog drugog razloga (npr. bolesti) raselili iz starog naselja i formirali novo.[6] Selo se ne spominje u sumarnom popisnom (idžmal) defteru iz 1741. godine.[7]

Kneževina i Kraljevina Srbija (1815—1914)[uredi | uredi izvor]

Prema haračkim tefterima, stanovništvo Belog Polja u prvoj polovini 19. veka kretalo se ovako:

Broj domaćinstava i haračkih glava u Belom Polju[8]
Godina Pripada administrativnoj jedinici Broj kuća Poreskih glava

(oženjenih muškaraca)

Haračkih glava

(muškaraca iznad

7 godina starosti)

Stanovnika
1818. Knežina (Gaje) Dabića 29
1822. Knežina Jovana Pavlovića 24 35 70
1832. Knežina Pavla Danilovića 27 32 83
1844. Srez posavski 33 232


Struktura porodica prema broju muških glava u Belom Polju po popisu iz 1832.[9]
1 muška glava 2-3 muške glave 4-6 muških glava 7 i više muških glava
2 10 12 3

Prema popisu iz 1832, Belo Polje je imalo 6 porodičnih zadruga, od čega je 5 zadruga formirano između dva brata, a jedna između više braće.[10]

Demografija[uredi | uredi izvor]

U naselju Belo Polje živi 1408 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,0 godina (35,9 kod muškaraca i 38,1 kod žena). U naselju ima 528 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,42.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[11]
Godina Stanovnika
1948. 372
1953. 435
1961. 495
1971. 845
1981. 1.475
1991. 1.508 1.480
2002. 1.804 1.827
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[12]
Srbi
  
1.672 92,68%
Romi
  
84 4,65%
Makedonci
  
8 0,44%
Crnogorci
  
7 0,38%
Jugosloveni
  
7 0,38%
Hrvati
  
3 0,16%
Rumuni
  
1 0,05%
Nemci
  
1 0,05%
Mađari
  
1 0,05%
nepoznato
  
2 0,11%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Pavlović, Ljubomir (1998). Antropogeografija Valjevske Tamnave od Lj. Pavlovića. Lajkovac-Ub: Beli&Bane. str. 426. 
  2. ^ a b Pavlović, Ljubomir (1998). Antropogeografija Valjevske Tamnave od Lj. Pavlovića. Lajkovac-Ub: Beli&Bane. str. 408. 
  3. ^ Pavlović, Ljubomir (1998). Antropogeografija Valjevske Tamnave od Lj. Pavlovića. Lajkovac-Ub: Beli&Bane. str. 449. 
  4. ^ Pavlović, Ljubomir (1998). Antropogeografija Valjevske Tamnave od Lj. Pavlovića. Lajkovac-Ub: Beli&Bane. str. 400. 
  5. ^ Pavlović, Ljubomir (1998). Antropogeografija Valjevske Tamnave od Lj. Pavlovića. Lajkovac-Ub: Bane&Beli. str. 503. 
  6. ^ Pavlović, Ljubomir (1998). Antropogeografija Valjevske Tamnave od Lj. Pavlovića. Lajkovac-Ub: Bane&Beli. str. 455. 
  7. ^ Pavlović, Miroslav (2016). Vojno-administrativno uređenje smederevskog sandžaka 1739—1788. Doktorska disertacija. Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu. str. 307—308. 
  8. ^ Stojančević, Vidosava (1976). „Naselja i stanovništvo valjevske i šabačke Posavine u XIX veku”. Glasnik Međuopštinskog istorijskog arhiva u Valjevu. 11: 34. 
  9. ^ Stojančević, Vidosava (1976). „Naselja i stanovništvo valjevske i šabačke Posavine u XIX veku”. Glasnik Međuopštinskog istorijskog arhiva u Valjevu. 11: 79. 
  10. ^ Stojančević, Vidosava (1976). „Naselja i stanovništvo valjevske i šabačke Posavine u XIX veku”. Glasnik Međuopštinskog istorijskog arhiva u Valjevu. 11: 80. 
  11. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  12. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  13. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]