Beogradska oblast
Beogradska oblast | |
---|---|
1922.—1929. | |
Beogradska oblast | |
Glavni grad | Beograd |
Regija | Balkan, Panonska nizija |
Zemlja | Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca |
Površina | 9581,4[1] km2 |
Događaji | |
Status | Bivša oblast |
Istorija | |
• Uspostavljeno | 1922. |
• Ukinuto | 1929. |
Beogradska oblast je bila administrativna jedinica u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Postojala je od 1922. do 1929. godine. Njen administrativni centar je bio Beograd.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca je bila prvobitno podijeljena na pokrajine, koje su se dalje delile na okruge i županije. 1922. su, umesto prethodnih administrativnih jedinica, formirane 33 oblasti u sastavu Kraljevine SHS. Pre formiranja Beogradske oblasti, njena teritorija se nalazila u sastavu:
- Beogradskog okruga - severozapadni deo, srezovi Posavski (Umka) i Vračarski (Beograd),
- Torontalsko-tamiške županije - severna i zapadna, srezovi Novog Kneževca, Velike Kikinde, Džombolja, Novog Bečeja, V. Bečkereka, Kovačice, Pančeva; i
- Bačko-baranjske županije - istočna, srezovi Sente, Starog Bečeja, Žablja i Titela.
Administrativni centar Beogradske oblasti je bio Beograd. Načelstvo okruga beogradskog je 22. novembra 1923. postalo županija beogradske oblasti.[2] Kada je 1924. godine izvršena revizija granice sa Rumunijom, grad Žombolj je izdvojen iz sastava Kraljevine SHS i njene Beogradske oblasti i priključen Rumuniji. 1929. godine, formirane su banovine, koje su zamenile dotadašnju podelu zemlje na oblasti. Najveći dio Beogradske oblasti je pripao Dunavskoj banovini, ali sam grad Beograd sa okolinom je dobio svoju zasebnu teritorijalnu upravu.
Geografija[uredi | uredi izvor]
U sastavu Beogradske oblasti nalazio se mali severni deo Šumadije u okolini Beograda, zapadni deo Banata i istočni deo Bačke. Beogradska oblast se graničila sa Bačkom i Sremskom oblašću na zapadu, Podunavskom oblašću na jugoistoku, Valjevskom oblašću na jugozapadu, Rumunijom na severoistoku i Mađarskom na severu. U njenom južnom dijelu se nalazio grad Beograd. Njen sjeverni dio je bio uz rijeku Tisu (Potisje), sve do granice sa Mađarskom i Rumunijom. Grad Zemun je pripadao Sremskoj oblasti. Sava i Dunav su jednim dijelom činile administrativnu granicu prema drugim oblastima Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Demografija[uredi | uredi izvor]
Cela oblast[uredi | uredi izvor]
Prema popisu iz 1921. godine, oblast je imala 762.493 stanovnika.[1] Stanovništvo je bilo lingvistički raznovrsno: govornici srpskohrvatskog bili su dominantni u gradovima Beograd, Pančevo, Veliki Bečkerek i Velika Kikinda, kao i u srezovima Beograd, Umka, Kovačica, Veliki Bečkerek, Turski Bečej, Velika Kikinda, Titel i Žabalj; govornici nemačkog bili su dominantni u srezu Pančevo, govornici rumunskog bili su dominantni u srezu Žombolj, dok su govornici mađarskog bili dominantni u gradu Senta, kao i u srezovima Senta, Stari Bečej i Turska Kanjiža.
Beograd sa okolinom[uredi | uredi izvor]
U gradu Beogradu je 1921. po popisu[3] živilo 111.739 stanovnika, a u južnom delu Beogradske oblasti (bez grada) je živilo 138.920 stanovnika.
Maternji jezik[uredi | uredi izvor]
Podaci o maternjem jeziku u samom gradu Beogradu po popisu iz 1921. godine:
- srpski jezik: 96.252 (86,14%)
- njemački jezik: 4.077 (3,65%)
- ruski jezik: 1.999 (1,79%)
- češki i slovački jezik: 1.599 (1,43%)
- mađarski jezik: 1.478 (1,32%)
- slovenački jezik: 1.059 (0,95%)
- ostali i nepoznati jezici: 5.275 (4,72%)
Podaci o maternjem jeziku u bivšem okrugu Beograd — južni dio oblasti Beograd (bez grada) po popisu iz 1921. godine:
- srpski jezik: 136.778 (98,46%)
- rumunski jezik: 1.100 (0,79%)
- ostali i nepoznati jezici: 1.042 (0,75%)
Religija[uredi | uredi izvor]
Podaci o religiji u samom gradu Beogradu po popisu iz 1921. godine:
- pravoslavni: 94.557 (84,62%)
- rimokatolici: 9.723 (8,70%)
- jevreji: 4.844 (4,34%)
- muslimani: 1.341 (1,20%)
- evangelisti: 1.110 (0,99%)
- ostali i bez religije: 164 (0,15%)
Podaci o religiji u bivšem okrugu Beograd — južni dio oblasti Beograd (bez grada) po popisu iz 1921. godine:
- pravoslavni: 138.154 (99,45%)
- ostali i bez religije: 766 (0,55%)
Administrativna podela[uredi | uredi izvor]
Oblast je uključivala sledeće srezove:
- Beograd (Vračarski)
- Velika Kikinda
- Veliki Bečkerek
- Žabalj
- Žombolj (rumunski od 1924)
- Kovačica
- Pančevo
- Senta
- Stari Bečej
- Titel
- Turska Kanjiža (Novokneževački)
- Turski Bečej (Novobečejski)
- Umka (Posavski)
Pored ovih srezova, sledeći gradovi u oblasti su imali poseban administrativni status:
Gradovi[uredi | uredi izvor]
Značajniji gradovi u oblasti:
Svi ovi gradovi se danas nalaze u sastavu Srbije.
Veliki župani[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Istorijski atlas, Geokarta, Beograd, 1999.
- Istorijski atlas, Intersistem kartografija, Beograd, 2010.
- Dimić, Ljubodrag (2001). Istorija srpske državnosti. 3. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Radojević, Mira (1996). „Srpsko-hrvatski spor oko Vojvodine 1918-1941” (PDF). Istorija 20. veka: Časopis Instituta za savremenu istoriju. 14 (2): 39—73.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Mapa oblasti
- Mapa oblasti Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. jul 2014)
- Mapa oblasti