Beogradska tvrđava
- Za park oko Beogradske tvrđave, pogledajte Kalemegdan
Beogradska tvrđava | |
---|---|
Opšte informacije | |
Mesto | Beograd |
Opština | Stari grad |
Država | Srbija |
Vrsta spomenika | tvrđava |
Vreme nastanka | I–XVIII vek |
Tip kulturnog dobra | spomenik kulture od izuzetnog značaja |
Vlasnik | Republika Srbija |
Nadležna ustanova za zaštitu | Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda |
beogradskonasledje |
Beogradska tvrđava predstavlja gradsko utvrđenje oko koje se razvio današnji Beograd. Podignuta je početkom 1. veka kao palisada sa zemljanim bedemima, da bi se tokom vekova razvijala u rimski kastrum (II vek), vizantijski kastel (VI i XII vek), srednjovekovnu utvrđenu prestonicu Srpske despotovine (XIII i XV vek) i na kraju austrijsko/osmanlijsko artiljerijsko utvrđenje (XVII i XVIII vek).
Danas je svojevrstan muzej prošlosti Beograda i sa Kalemegdanskim poljem čini jedinstvenu kulturno-istorijsku celinu u okviru Kalemegdanskog parka.
Položaj[uredi | uredi izvor]
Tvrđava se nalazi na vrhu 125,5 m visokog završnog grebena šumadijske geološke ploče.[1]
Litice grebena gledaju prema Velikom ratnom ostrvu i ušću reke Save u Dunav. Okružuju je tri ulice: Bulevar Petra Bojovića, Ulica Tadeuša Košćuška i Pariska ulica.
Izgled tvrđave[uredi | uredi izvor]
Osnovu tvrđave čine dva dela:
- Gornji grad - obuhvata plato nekadašnjeg rimskog kastruma, vizantijskog kastela odnosno Despotovog grada i artiljerijska proširenja prema kopnu odnosno ka jugu i istoku.[2]
- Donji grad - obuhvata Milutinovo Zapadno podgrađe i Despotovo podgrađe na obali, artiljerijsko proširenje ka istoku.
Strateški položaj tvrđave[uredi | uredi izvor]
Beogradska tvrđava, a samim tim i sam Beograd, ima vrlo značajan strateški položaj u okviru celokupne jugoistočne Evrope.
Smeštena je na granici Panonske nizije i Balkanskog poluostrva i raskrsnica je putnih pravaca koji su od davnina povezivali Carigrad (Via Militaris) odnosno Solun (Via Egnatia) sa unutrašnjošću evropskog kontinenta.
Pored kopnenih puteva koji se na tom mestu spajaju, na njemu se ukrštaju i plovni putevi oličeni u Savi i pogotovo Dunavu koji predstavlja najznačajniju evropsku reku.
U lokalnom smislu gledano, tvrđava se nalazi na kraju grebenskog platoa koji se na tom mestu strmo spušta ka ušću Save u Dunav. Na taj način je rekama sprečen pristup tvrđavi sa severa i istoka Dunavom i zapada Savom.
Prošlost Beogradske tvrđave[uredi | uredi izvor]
Privremeni logor[uredi | uredi izvor]
Strateški položaj Beogradske tvrđave korišćen je u neolitu i eneolitu, ali se i pored toga, keltski grad razvio na prostoru današnje Karaburme, oko Rospi ćuprije.
Dolazak Rimljana na ove prostore, ponovo vraća Terazijski plato u središte pažnje. Pretpostavlja se da su još početkom 1. veka na prostoru Singidunuma bile stacionirane legije (IV Scithica i V Macedonica) ali tome, za sada, nema arheoloških potvrda. Domicijanova (81—96) podela Mezije 86. godine na Gornju i Donju, dovodi u ovo podneblje iz Dalmacije IV Flavia legiju. Ne zna se gde je prvobitno bila stacionirana (možda u Magrumu[3]), ali je izvesno da se ona trajno smešta u Singidunumu po okončanju Dačkih ratova početkom 2. veka.
Tada je podignut privremeni vojni logor od zemljanih bedema i drvenih palisada okružen rovom. Dugo se smatralo da se on nalazio na prostoru današnjeg Gornjeg Grada, ali za to nije bilo potvrde u arheološkim istraživanjima. Otkrića sa kraja 20. veka (obavljena 1997. godine) su otvorila mogućnost da se on zapravo nalazio na potezu od današnjeg Trga republike (Narodni muzej i pozorište) do Kolarčeve zadužbine i Studentskog parka, oivičen današnjim ulicama kneza Mihajla i Braće Jugovića.
Iako ova hipoteza još uvek nije u potpunosti potvrđena, danas se smatra da se privremeni logor nalazio najverovatnije na tom prostoru. Na osnovu te pretpostavke, procenjuje se da je imao pravougaonu osnovu čije su maksimalne dimenzije mogle biti 200 m x 400 m.
Rimski kastrum[uredi | uredi izvor]
Tragovi naselja na prostoru Beogradske tvrđave datiraju još iz neolita, da bi se u doba Kelta na prostoru današnje Karaburme razvio pravi grad pod imenom Singidunum.
Najstarije utvrđenje na mestu današnje Beogradske tvrđave podignuto je najverovatnije između 6. i 11. godine n. e. u vreme kada su varvarska plemena počela da ugrožavaju severne granice Rimskog carstva. Tada je na platou od Narodnog muzeja i Pozorišta do Studentskog parka podignuto utvrđenje od zemljanih bedema i palisada koje je kasnije, najverovatnije u II veku, preraslo u klasični rimski kastrum koji je činio sastavni deo čuvenog limesa.[3]
Kastrum je imao pravougaonu osnovu dimenzija 560 m sa 350m i obuhvatao je današnji Gornji Grad sa delom Kalemegdanskog parka do današnje Pariske ulice. Tokom prvih vekova nove ere bio je stalno sedište IV Flavijeve legije. Posle podele Rimskog carstva 395. godine tvrđava ulazi u sastav Istočnog rimskog carstva pod imenom Singidon, da bi 441. godine bila razrušena u velikom napadu Huna. Kralj Ostrogota Teodorik Veliki je osvaja 471. godine, da bi je 498. godine napustio tokom seoba Ostrogota na Apeninsko poluostrvo.
Kasnoantičko odnosno ranovizantijsko utvrđenje[uredi | uredi izvor]
Tvrđava biva obnovljena i ojačana nešto pre 535. godine tokom vladavine vizantijskog cara Justinijana I (527—565). Tom prilikom je njena površina svedena najverovatnije samo na pravougaoni prostor današnjeg Gornjeg Grada. Oko nje se tokom slovenskog naseljavanja na Balkansko poluostrvo smeštaju Srbi. Tvrđavu su u VIII veku razorili Obri, posle čega je ona neko vreme bila napuštena.
Srednjovekovno utvrđenje[uredi | uredi izvor]
Ne zna se pouzdano kada su obnovljeni bedemi i život u Beogradskoj tvrđavi, ali je izvesno da je u sredinom IX veka postojalo utvrđeno naselje. Ono je najverovatnije obuhvatalo zapadni ugao nekadašnja kasnoantička utvrđenja (prostor budućeg vizantijskog Kastela i Despotovog Grada) kao citadelu utvrđenu kamenom, dok je ostatak prostora nekadašnjeg kasnoantičkog utvrđenja odnosno pravougaoni prostor Gornjeg Grada bio opasan zemljanim bedemom sa palisadom ispred koga se nalazio suvi šanac čime se Beogradska tvrđava nije umnogome razlikovala od većine ostalih utvrđenja u Evropi tog doba. Arheološki ostaci rova pronađeni su 2012. godine.[4]
Ranovizantijska (kasnoantička) tvrđava je bila građena od belog kamena koji je bliještao sa svog uzdignutog položaja nad panonskom ravnicom, zbog čega su joj Srbi dali naziv Beli Grad odnosno Beograd pod kojim se tvrđava i naselje prvi put pominju 16. aprila 878. godine u pismu rimskog patrijarha Jovana VIII upućenog bugarskom kanu Borisu (852—889).
Tokom vekova tvrđavom i gradom upravljaju na smenu Bugari, Vizantinci i Mađari, da bi u XI veku ponovo došla u ruke Vizantijskog carstva posle sloma Samuilovog carstva (1018). Pošto je grad tada postao istureno granično utvrđenje Vizantije, nekadašnji kasnoantički bedemi su obnovljeni.
Mađari su pokušali da zauzmu grad 1071. godine, da bi 1127. godine uspeli na kratko da zauzmu grad, ali pošto nisu bili u stanju da grad zadrže porušili su utvrđenje i tako dobijeni materijal su iskoristili za utvrđivanje Zemunskog Grada. Za vreme vladavine Manojla Komnina (1143—1180) Vizantinci zauzimaju Zemun, a kamen koji je tri decenije ranije prešao Savu vraćen je i ugrađen nazad u Beogradsku tvrđavu koja u periodu od 1151. do 1165. godine biva pretvorena u kastel u obliku deltoida dimenzija oko 135 m sa oko 60 m, smeštenog na prostoru nekadašnje citadele.
Grad 1183. ili 1184. godine pada u ruke Mađara koji vladaju njime sve do početka XV veka sa malim prekidom od 1284. godine je njime upravljao prvo tzv. sremski kralj Dragutin (kralj Srbije 1276—1282, kralj Srema 1282—1316), a potom i njegov brat Milutin (1282—1321), da bi ga Mađari ponovo povratili 1319. godine. Tokom svoje vladavine Milutin je proširio utvrđenje na zapad, spustivši bedeme do Save (tzv. Zapadno Podgrađe). Srpski car Dušan (1331—1355) i kasnije knez Lazar (1371—1389) su pokušali da zauzmu tvrđavu, ali bez uspeha.
Beogradska tvrđava u doba despota Stefana Lazarevića[uredi | uredi izvor]
Vazalnim ugovor koji je sa mađarskim kraljem Žigmundom (1387—1437) zaključio 1403. godine srpski despot Stefan Lazarević (1377—1427) srpska despotovina je dobila Beograd i još neke oblasti. Tokom njegove uprave gradom, tvrđava koju su Osmanlije 1397. godine razrušile je obnovljena i značajno proširena u periodu od 1403. do 1407. godine kada je obnovljen kastel koji je pretvoren u despotov utvrđeni dvorac (1405), posle čega je obnovljeno Zapadno Podgrađe u kome je podignuto Ratno pristanište. Radovi na proširenju utvrđenja su trajali sve do smrti despota Stefana 1427. godine, a u samom gradu se od 1405. godine nalazi prestonica Srbije koja je do tada bila u Kruševcu (vidi Grad cara Lazara). Tokom Stefanove vladavine u gradu je obnovljen:
- Manojlov kastel koji je pretvoren u despotov utvrđeni dvorac sa prvobitnom kulom Nebojša kao donžonom (okončano 1405)
- Zapadno Pograđe koje je ojačano i uz koje je podignuto Ratno pristanište (okončano 1407) dok su kao potpuno novi delovi tvrđave u periodu od 1407. do 1427. godine redom podizani:
- Gornji Grad koji je opasan sistemom dvostrukih bedema, poput niskog i zadnjeg bedema u carigradskim Teodosijevim bedemima
- Duboki suvi šanac ispred Gornjeg grada sa kopnene strane
- Donji Grad sa Gradskim pristaništem čiji je ulaz čuvala kula koja je kasnije prerađena u današnju kulu Nebojšu
čime je površina koja je opasana bedemima za nešto manje od četvrt veka uvećana desetostruko.
Posle Stefanove smrti, Beograd biva vraćen Mađarima koji ga dodatno ojačavaju zbog sve veće opasnosti od Osmanlija, koje su ga tri puta opsedale:
- 1440. — prva opsada pod vođstvom Murata II (1421—1451)
- 1456. — druga opsada pod vođstvom Mehmeda II Osvajača (1451—1481) koji je 1453. godine zauzeo Carigrad i srušio Vizantiju
- 1521. — treća opsada pod vođstvom Sulejmana I Veličanstvenog (1520—1566) koji zauzima Beograd na svom pohodu ka Beču (1529) preko Mohačkog polja (1526).
Tokom svoje vladavine Mađari su dodavali barbikane ispred glavnih gradskih kapija, istureni deo utvrđenja na istoku i preradili su današnju kulu Nebojša u tipičnu artiljerijsku kulu tog doba.
Artiljerijsko utvrđenje[uredi | uredi izvor]
Austrijanci osvajaju tvrđavu 1688. godine i počinju sa opsežnom obnovom i preradom iz srednjovekovnog u artiljerijsko utvrđenje. Posao je poveren Andreju Kornaru koji ga je većinom priveo kraju 1696. godine pod Osmanlijama koje su u međuvremenu povratile grad. Tom prilikom je tokom bombardovanja pogođen barutni magacin smešten u Despotovom Gradu što je izazvalo veliku eksploziju u kojoj je stradao gotovo ceo Despotov Grad. Međutim Kornarova rešenja su već tada bila zastarela, a zbog stalnih borbi nikada nisu ni u potpunosti završena.
Austrijanci zauzimaju 1717. godine Beograd i u periodu od 1723. do 1736. godine Švajcarac Nikola Mores fon Doksat izvodi velike prepravke i dograđivanja tvrđave u sklopu kojih je planirano i podizanje dodatnih utvrđenja na levim obalama Save i Dunava koja bi bila povezana sa samim utvrđenjem. Međutim tvrđava je Beogradskim mirom iz 1739. godine bez borbe vraćena Osmanlijama, a Austrijanci su bili primorani da poruše novoizgrađene bedeme u roku od tri (bastiona trasa oko varoši) odnosno šest (utvrđenja u sklopu tvrđave) meseci. Po okončanju tih radova grad biva u junu 1740. godine predat Osmanlijama. Zbog potrebe očuvanja svojih severnih granica Osmanska imperija je morala da obnovi i dodatno utvrdi Beogradsku tvrđavu, ali je usled lošeg finansijskog stanja u samom carstvu ta obnova trajala preko dve decenije i nije unela ništa novo, već je predstavljala pojednostavljenu obnovu tada već zastarelih Doksatovih rešenja.
Beogradska tvrđava oktobra 1789. godine ponovo pada u austrijske ruke, ali već 1791. godine biva vraćena Osmanlijama prema odredbama Svištovskog mira.
Srpski ustanici pod Karađorđem osvajaju tvrđavu 1807. godine i ona ostaje u sastavu ustaničke Srbije sve do propasti Prvog srpskog ustanka 1813. godine. Prema ugovoru o Osmanlijskom napuštanju Srbije knezu Mihailu Obrenoviću (1839—1842, 1860—1868) 19. aprila 1867. godine bivaju simbolično predati ključevi Beogradske tvrđave. Neposredno posle ovoga utvrđenje gubi svoj vojni karakter, a od 1869. godine ceo prostor nekadašnje tvrđave i njene okoline počinje da se pretvara u Kalemegdanski park.
Prostor tvrđave je stradao tokom bombardovanja za vreme Prvog svetskog rata i tom prilikom su uništene skoro sve zgrade u njenoj unutrašnjosti, a sami bedemi su pretrpeli teška oštećenja.
Pre gradnje savskog keja, uklanjani su „prvi bedemi… sasvim na obali” u leto 1936,[5] kružni put ispod Donjeg grada je završavan krajem avgusta.[6] U sklopu rekonstrukcije tvrđave, te godine je podizana „petospratna kula” u okolini crkve Ružice i mostovi.[7] U to vreme je i Zindan kapija rekonstruisana i dobila današnji izgled.[8] Kafana između Zoološkog vrta i Crkve Ružice građena je 1938.[9] i otvorena u junu 1939[10] (zakupac je ubrzo bio osuđen po Zakonu o suzbijanju skupoće[11]). Kula Nebojša je takođe restaurirana 1938, povećano je šetalište na savskoj strani, opravljeni srušeni zidovi terasa ispod „Pobednika”.[12] Pre rata je planirano da se u Donjem gradu izgradi olimpijski stadion.[13]
Tokom Drugog svetskog rata u sklopu tvrđave su bile stacionirane nemačke okupacione snage. Donji grad je regulisan 1941—43, uklonjene su stare zgrade i ruševine i prostor je pretvoren u park.[14][15] Posle oslobođenja Beograda 20. oktobra 1944. godine u tvrđavu su se smestile trupe JNA, koje su je napustile 1946. godine kada je ceo prostor tvrđave i parka stavljen pod zaštitu države.
Značajne godine[uredi | uredi izvor]
Godine gradnje i rušenja[uredi | uredi izvor]
- 6. ili 11. - Prvo utvrđenje od palisada i zemljanih bedema
- II vek - Rimski kastrum
- 441. — Huni osvajaju i ruše utvrđenje
- pre 535. godine - Justinijan I podiže ranovizantijsko utvrđenje
- VIII vek - Obri ruše tvrđavu i ona biva napuštena
- Sredina XII veka - Manojlo I Komnin obnavlja utvrđenje i podiže kastel kamenjem iz Zemunske tvrđave
- 1316-1319. - Milutin proširuje utvrđenje i spušta ga ka Savi (Zapadno Podgrađe)
- 1403-1407. - Despot Stefan proširuje tvrđavu
- 1427. — Dodatna ojačanja pod despotom Stefanom
- prva polovina XV veka - Mađari ojačavaju utvrđenje
- 1688-1696. - Kornar pretvara srednjovekovno u artiljerijsko utvrđenje
- oko 1690. - Tokom Osmanlijskog napada celokupan Despotov Grad biva dignut eksplozijom u vazduh
- 1717-1736. - Doksat ojačava utvrđenje
- 1739. — Doksatova ojačanja bivaju porušena prema Beogradskom miru
- Druga polovina XVIII veka - Osmanlije podižu utvrđenje kao pojednostavljeni oblik Doksatovih ojačanja
- 1869. — Veći deo tvrđave počinje da se pretvara u Kalemegdanski park
- 1946. — Tvrđava je stavljena pod zaštitu države
Godine borbi smena vlasti[uredi | uredi izvor]
- 441. — Huni osvajaju i ruše utvrđenje
- 471. — Teodorik osvaja utvrđenje
- 489. — Ostrogoti napuštaju grad
- VIII vek - Obri ruše tvrđavu i ona biva napuštena
- 1112. — Mađari osvajaju i ruše tvrđavu, a materijal ugrađuju u Zemunski Grad
- 1183-1184. - Mađari zauzimaju utvrđenje
- 1284. — Dragutin dobija Beograd na upravu
- 1316. — Po Dragutinovoj smrti Milutin osvaja Beograd
- 1319. — Mađari vraćaju utvrđenje
- 1403. — Stefan Lazarević dobija Beograd na upravu
- 1427. — Posle smrti despota Stefana utvrđenje je vraćeno Mađarima
- 1440. — Prva Osmanlijska opsada grada pod Muratom II
- 1456. — Druga Osmanlijska opsada grada pod Mehmedom II
- 1521. — Osmanlije pod Sulejmanom I Veličanstvenim osvajaju grad
- 1688. — Austrijanci zauzimaju tvrđavu
- oko 1690. - Osmanlije osvajaju utvrđenje
- 1717. — Austrijanci zauzimaju utvrđenje
- 1739. — Beogradskim mirom je tvrđava vraćena Osmanlijama, a Doksatova proširenja uništena
- 1789. — Austrijanci osvajaju utvrđenje
- 1791. — Svištovskim mirom je tvrđava vraćena Osmanlijama
- 1807. — Srpski ustanici oslobađaju tvrđavu
- 1813. — Osmanlije preuzimaju utvrđenje posle sloma Prvog srpskog ustanka
- 1867. — Osmanlije predaju Srbima tvrđavu i napuštaju Srbiju
- 1868. — Na prostoru Beogradske tvrđave osnovan je Beogradski kazneni zavod koji je decenijama predstavljao centralnu ustanovu za izdržavanje kazne robije u Srbiji
- 1914-1918. - Tvrđava usled bombardovanja biva teško oštećena tokom Prvog svetskog rata
- prva polovina XX veka - Poslednja stalna mirnodopska vojna postava napušta tvrđavu
- 1941-1944. - Nemačke okupacione trupe su stacionirane u tvrđavi, vršili su arheološka iskopavanja 1942-43.[16]
- 1944—1946. - JNA drži svoje jedinice u sklopu utvrđenja
Beogradska tvrđava danas[uredi | uredi izvor]
Beogradska tvrđava danas predstavlja pretežno tipično artiljerijsko utvrđenje, poput Petrovaradina, ali su u njoj vidljivi ostaci i prethodnih epoha. Ta razlika se najbolje vidi u materijalu gradnje:
- Beli delovi predstavljaju vizantijski i kasniji srpski, tj. srednjovekovni sloj gradnje po kome je i ceo grad dobio naziv
- Crveni delovi predstavljaju austrijski i osmanski, tj. artiljerijski sloj gradnje
Tvrđava je danas vlasništvo države Srbije i pod njenom je zaštitom, a direktnu upravu nad njom ima JP „Beogradska tvrđava“. Ona je stalno otvorena za posetioce, a u njenom sklopu se nalaze:
- Vojni muzej
- Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
- Narodna opservatorija
- Galerija Prirodnjačkog muzeja na Kalemegdanu
- Crkva Ružica
- Kapela Svete Petke
- Pobednik
- Grobnica narodnih heroja
- Beogradski zoološki vrt
U sklopu tvrđave se stalno izvode kako mala arheološka istraživanja, tako i konzervatorski i rekonstrukcioni radovi.
Ostaci rimskog kastruma[uredi | uredi izvor]
Tragovi rimskog kastruma mogu se danas u tragovima videti u osnovi severnog i zapadnog bedema Gornjeg Grada i čine ih veliki pravilni tesanici.
Ostaci Despotovog grada[uredi | uredi izvor]
Najočuvaniji deo nekadašnjeg Despotovog Beograda predstavlja severoistočni deo Gornjeg grada koji čini:
- Despotova kapija sa kulom pored koje se mogu videti ostaci sistema dva bedema koji je opasivao Gornji grad
- Zindan kapija sa cvingerom (barbikanom)
Pored toga značajni ostatak predstavlja i ceo istočni bedem Gornjeg i Donjeg grada sa ostacima Istočne kapije Donjeg grada, kao i severni bedem Gornjeg grada.
Nedaleko od Defterdareve kapije se mogu videti temelji ulazne kule i bedema Despotovog grada sa stubovima nosačima mosta kojim se nekada ulazilo u njega. Na padini između severnog bedema Gornjeg grada i platoa Malog grada prostiru se ostaci mitropolijskog dvora u okviru koga se nalazila i crkva posvećena Uspenju Bogorodice u kojoj su bile smeštene mošti Svete Petke.[17]
Kapije[uredi | uredi izvor]
- Stambol kapija (spoljašnja)
- Stambol kapija (unutrašnja)
- Karađorđeva kapija
- Sahat kapija
- Leopoldova kapija
- Zindan kapija
- Despotova kapija ili Dizdareva kapija
- Defterdarova kapija
- Kralj kapija ili Zapadna kapija
- Vidin kapija
- Mračna kapija
- Kapija Karla VI pogrešno nazivana Kapija Eugena Savojskog
- Kornarova kapija - zazidana kapija
Kule[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Ostaci zgrade mitropolije na Kalemegdanu
- Spisak spomenika kulture u Beogradu
- Veliki barutni magacin u Beogradu
- Žrnov
- Kula Sibinjanin Janka
- Damad Ali-pašino turbe u kojem je sahranjen Damad Ali-paša
- Javno preduzeće Beogradska tvrđava
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Beograd u brojkama 2006” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 16. 02. 2008. g. Pristupljeno 16. 05. 2008.
- ^ Vujović, Branko (2003). Beograd u prošlosti i sadašnjosti. Beograd: Izdavačka kuća Draganić. str. 103—104.
- ^ a b Marko Popović, „Beogradska tvrđava” (drugo dopunjeno izdanje), Beograd. 2006. ISBN 978-86-908427-0-4.
- ^ Rov na Kalemegdanu iz devetog veka („Politika”, 6. jul 2012)
- ^ „Vreme”, 4. jul 1936, slika dole levo
- ^ „Vreme”, 29. avg. 1936
- ^ „Politika”, 18. sept. 1936, str. 9 i 10
- ^ „Politika”, 31. jan. 1940
- ^ „Vreme”, 27. jul 1938
- ^ „Politika”, 2. jun 1939
- ^ „Politika”, 28. jun 1939
- ^ „Politika”, 15. maj 1938, str 14
- ^ „Politika”, 12. jun 1938
- ^ „Kolo”, 8. maj 1943
- ^ „Kolo”, 3. jul 1943
- ^ Šta je Anenerbe tražio u Beogradu („Politika”, 20. april 2020)
- ^ Sveta Petka počivala na Kalemegdanu („Večernje novosti“, 7. novembar 2013)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Popović, Marko (2006). Beogradska tvrđava. Beograd: JP "Beogradska tvrđava; Arheološki institut: Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd. str. 335. ISBN 86-908427-0-5.
- Nešković, Marina (2021). Beogradska tvrđava - od vojnog utvrđenja do spomenika kulture. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. str. 335. ISBN 978-86-61000-13-3.
- Grupa autora; Urednik: Čubrilović, Vasa (1974). Istorija Beograda - stari, srednji i novi vek, Knj. 1. Beograd: SANU - Odeljenje istorijskih nauka; Prosveta. str. 778.
- Marko Popović (2013). Prilog proučavanja topografije vizantijskog Beograda u 11. i 12. veku. Arheološki institut, Beograda.
- Marina S. Pavlović (2014). Kompleks Zindan kapije (PDF). Beogradsko nasleđe.
- Marko Popović (2014). Beogradska Vidin kapija (PDF). Beogradsko nasleđe.
- Marko Popović (2007). Kula Nebojša sa delom priobalnog bedema i vodenom kapijom II (PDF). Beogradsko nasleđe.
- Marko Popović (2019). Počeci barokne vojne arhitekture na Beogradskoj tvrđavi. Arheološki institut i Muzej grada Beograda.
- Željko Vuk (2019). Doksat: neimar baroknog Beograda. Prosveta.
- Vera Pavlović-Lončarski i Marina Nešković (2013). Zgrada na jugozapadnim bedemom beogradskog Gornjeg grada (PDF). Beogradsko nasleđe.
- Goran Ilijić (2009). Nalazi topova sa prostora Beogradske tvrđave kao svedočanstvo ugarsko-turskih borbi za Beograd (PDF). Vesnik.
- Vladimir Jovanović (2019). Nastanak beogradskog kaznenog zavoda (PDF). Istorijski časopis.
- Đina Vrzić i Milica Grozdanić (2011). Prikaz područja Beogradske tvrđave u istorijskim i urbanističkim planovima kao prilog budućim procesima planiranja (PDF). Beogradsko nasleđe.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- JP Beogradska tvrđava
- Putevi rimskih imperatora: Na kapiji Singidunuma (RTS Kulturno - umetnički program - Zvanični kanal)
- Kuća na raskršću: Beogradska tvrđava - 1. deo (RTS 3 - Zvanični kanal)
- (Kuća na raskršću: Beogradska tvrđava - 2. deo (RTS 3 - Zvanični kanal)
- Moravska Srbija: Prestoni grad (RTS Kulturno-umetnički program - Zvanični kanal)
- Mesto koje čuvam: Na kapiji Singidunuma (RTS Kulturno-umetnički program - Zvanični kanal)
- Tvrđave na Dunavu: Beogradska tvrđava (RTS Kulturno-umetnički program - Zvanični kanal)
- Krađa arheološkog blaga (RTS Kulturno-umetnički program - Zvanični jutjub kanal)
- Šta je Anenerbe tražio u Beogradu (Politika, Branko Bogdanović, 20. april 2020)
- Projekt „Belgrade XV“(Prezentacija 3D rekonstrukcije Beograda iz XV veka)
- „Sekcija tvrđava: Beogradska tvrđava”.
- Beogradska tvrđava na dlanu
- Mapa zakopanog blaga Beogradske tvrđave („Politika“, 6. decembar 2010)
- Republički zavod za zaštitu spomenika kulture - Beograd Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. februar 2021)
- Lista spomenika
- Republički zavod za zaštitu spomenika kulture-Beograd/Baza nepokretnih kulturnih dobara
- Beogradska tvrđava