Berlinska konferencija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Berlinska konferencija (1885)

Berlinska konferencija održana je februara 1885. godine radi rešavanja sukoba između kolonijalnih sila nastalih oko podele basena reke Kongo.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Berlinska konferencija jedan je od događaja koji karakterišu tzv. "trku za Afriku", odnosno borbu velikih sila, pre svega Francuske i Engleske, za podelu afričkih teritorija. U trci su pored njih učestvovale u manjem udelu i druge evropske države: Italija, Nemačka, Belgija, Španija, Portugal. Belgijski kralj Leopold II osnovao je 1876. godine Međunarodno udruženje za ispitivanje i civilizovanje Afrike čiji je filantropski i naučni zadatak bio samo paravan za istinski cilj kompanije - zauzeće basena reke Kongo. U Leopoldovoj službi našao se znameniti američki istraživač Stenli. On je od 1879. do 1884. godine na čelu belgijske ekspedicije sklopio više od 400 sporazuma sa urođeničkim poglavicama. Francuzi su takođe poslali ekspediciju na čelu sa De Brazom koja je osnivala postaje u dolini Konga. Francuzi su istakli svoju zastavu u Brazavilu, današnjem glavnom gradu Konga (1881). Želeći da spreči francusko-belgijsku okupaciju Konga, engleska vlada sklopila je 1884. godine ugovor sa Portugalijom kojim joj priznaje "pravo" na ušće Konga. Cilj ovakvog poteza bio je jasan; Engleska je ušće predavala u ruke državi koja je još od 17. veka bila njena satelit. Žil Feri uložio je protest; Bizmark je raspirivao sukob. Pod pritiskom Francuske i Nemačke, Engleska i Portugalija su prinuđene da ponište svoj ugovor i pristanu da se pitanje Konga rešava na zajedničkoj međunarodnoj konferenciji. Ona je održana u Berlinu februara 1885. godine. Francuska i Nemačka podržale su Leopoldove pretenzije. Sporazumom u Berlinu utvrđena je teritorija koja je pripala Leopoldovom Međunarodnom udruženju pod nazivom "Nezavisna država Kongo" Ona je sa Belgijom bila u personalnoj uniji.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Hvostov, Minč; Istorija diplomatije, knjiga 2, Biblioteka međunarodnog prava, Arhiva za pravne i društvene nauke (1949)