Betička fantazija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Betička fantazija (u originalu na latinskom Fantasia Baetica) je klavirski komad španskog kompozitora Manuela de Falje komponovan 1919. godine.

Dat joj je naziv Betička jer se oblast iz koje potiče kompozitor, provincija Kadiz, u antičko doba nazivala Betika, jedna od tri regije koje su sačinjavale rimsku provinciju Hispaniju. Muzički jezik ove kompozicije naslanja se na ranija kompozitorova dela kao što su Trorogi šešir ili Lutkarsko pozorište majstora Pedra.

Delo je posvećeno poljskom pijanisti Arturu Rubinštajnu, ali je ono za njega imalo relativan lični značaj. Razlog je, naime, u tome što je pijanista delo smatrao siromašnijim od prethodnih, iako su u njemu karakteristike flamenka prisutnije, pa čak i izraženije, nego u drugim Faljinim delima. Betičku fantaziju je premijerno izveo Artur Rubinštajn u Njujorku 20. februara 1920. godine, ali je nije uključio u svoj repertoar iz ranije navedenog razloga.

Ovo delo je u pogledu značaja unutar španske klavirske literature ostalo u senci Španske svite Isaka Albeniza, koja se skoro jednodušno smatra najboljim delom za solo klavir koje je napisao jedan španski kompozitor, i u tehničkom i u muzičkom smislu.

Prema tvrdnji kompozitora Tomasa Marka:

Betička fantazija je delo velike otmenosti i savršenstva, ali je teško prihvatljiva za slušaoca.

Izvođenje dela traje nešto manje od 15 minuta.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]