Бик ајкула
Bik ajkula | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Chondrichthyes |
Red: | Carcharhiniformes |
Porodica: | Carcharhinidae |
Rod: | Carcharhinus |
Vrsta: | C. leucas
|
Binomno ime | |
Carcharhinus leucas | |
Areal |
Bik ajkula ili zambezi ajkula(lat. Carcharhinus leucas) je vrsta ajkule iz porodice Karharinide (Carcharhinidae).
Opis[uredi | uredi izvor]
Bik ajkula može biti duga do 3 m i teška do 180 kg. Usta su joj velika, naoružana testerastim zubima. Iako ima male oči za ajkulu, veoma dobro vidi.
Način života[uredi | uredi izvor]
Mirno pliva u vodi, da bi onda izvela hitar napad na bilo šta što joj se učini kao plen, makar to bili i manji čamci. Napada i krupne kopnene životinje koje uđu u vodu, a opasna je i po čoveka.
Areal[uredi | uredi izvor]
Veći deo života ili čak ceo život provodi u slatkim vodama (koje su geografski potpuno razdvojene), neretko uopšte ne ulazeći u mora. Manji primerci (do 1 m) su pronalaženi u Kariba kanjonu (Zambezi), reci Ruenja i na ušću Runde. Rasprostire se u celom zapadnom Atlantskom okeanu od Njujorka do Brazila, kao i duž istočne obale Afrike, a slatkovodni primerci se nalaze u jezerima Gvatemale i Nikaragve. Primećena je u Amazonu kod Ikitosa u Peruu.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Simpfendorfer, C. & Burgess, G.H. (2009). „Carcharhinus leucas”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2020.2. International Union for Conservation of Nature.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Čineri, M. Velika enciklopedija životinja. ITP „Zmaj“: Novi Sad. 2001. ISBN 978-86-489-0303-7.