Biološko ratovanje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Biološko ratovanje je upotreba bilo kog patogena (bakterije, virusa, ili nekog drugog organizma koji dovodi do bolesti) kao biološkog oružja u ratu. </ref>.[1]Upotreba neživih toksičnih proizvoda, čak i ako su ih proizveli živi organizmi (na primer, toksini), se smatra hemijskim ratovanjem po Konvenciji o hemijskom oružju. Razlog korišćenja biološkog oružja može biti da ubije ili onesposobi neprijatelja.

Pravljenje i skladištenje biološkog oružja je učinjeno ilegalnim Konvencijom o biološkom oružju iz 1972[1], koju je potpisalo preko 100 zemalja. Razlog za ovu konvenciju je sprečavanje razarajućeg uticaja uspešnog biološkog napada, koji bi mogao da ishoduje smrću miliona ili čak milijardi ljudi. Neobično je da konvencija zabranjuje samo pravljenje i skladištenje, ali ne i upotrebu ovog oružja. Međutim, među vojnim analitičarima postoji konsenzus da, osim u kontekstu bioterorizma, biološko oružje nema veliku vojnu primenu. Glavni nedostatak biološkog oružja kao taktičkog oružja je što bi bili potrebni dani da postane efektivno, i stoga za razliku od nuklearnog ili hemijskog oružja ne bi trenutno zaustavilo neprijateljske snage.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 147. ISBN 86-331-2075-5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]