Bistrica (Banja Luka)
Bistrica | |
|---|---|
 | |
| Administrativni podaci | |
| Država | Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Grad | Banja Luka |
| Stanovništvo | |
| — 2013. | 1.386 |
| Geografske karakteristike | |
| Koordinate | 44° 49′ S; 17° 02′ I / 44.81° S; 17.04° I |
| Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
  Bistrica Bistrica na karti Bosne i Hercegovine | |
| Ostali podaci | |
| Pozivni broj | 051 |
Bistrica je naseljeno mjesto i mjesna zajednica na području grada Banje Luke, Republika Srpska, BiH. Manji dio naseljenog mjesta Bistrica je do 2011. godine pripadao MZ Saračica, kada je podijeljen između mjesnih zajednica Saračica i Čokorska polja. Prema podacima popisa stanovništva 2013. godine, u ovom naseljenom mjestu je popisano 1.386 lica. [1]
Ovde se nalazi Crkva Svetih apostola Petra i Pavla (Bistrica).
Geografski položaj[uredi | uredi izvor]
Bistrica je naseljeno mjesto i jedna od 57 mjesnih zajednica u sastavu Grada Banjaluka. Prostor zapadno od kotline u kojoj leži Grad Banjaluka čini prelaz iz dolinskih u brdske terene, kao i prostor „naboranog“ reljefa, odnosno pitomih pobrđa visine 150 do 600 m. Upravo u tom dijelu i na takvom terenu, a uz magistralni put Banjaluka – Bronzani Majdan smješteno je naselje Bistrica. Čine ju zaseoci: Marjanci, Jankovići, Buzadžići, Jovanići, Savići, Čegari, Popovići, Savanovići, Lolići, Lolića Dolina, Mučalovići, Pavlići, Stanivukovići, Polići, Talići, Telići, Blagojevići, Stanivukovići Veliki, Granolići, Sikire, Stjepanovići, Gidumovići, Brdo Jankovića, Bojanići, Lovrići, Janjetovići, Kremenovići-Radići, Banjci, Jovanići, Granolići-Ćošići, Donji Jankovići, Jankovići Klupe, Lolići-Perići, Kalabe, Kremenovići-Lolići, Kremenovići-Balići i Đurići. Na istoku, prema Banjaluci graniči sa MZ Saračica, a ta granica presijeca regionalni put Banjaluka – Bronzani Majdan kod izvorišta Bukovac. Na zapadu i jugozapadu Bistrica graniči sa mjesnom zajednicom Borkovići, a na jugu sa mz Goleši. Samo središte mjesta je od centra Banjaluke udaljeno 15 km. Toponim ( geografski naziv ) Bistrica je veoma čest kod Slovena tako da se sreće gotovo u svim slovenskim zemljama pa tako i kod nas. Sam naziv povezan je sa riječnim, odnosno uopšte vodenim tokovima. Prvo pominjanje imena sela Bistrica potiče iz 1287. godine kada ju u svojoj Povelji pod imenom Byztricha kao pogranično područje župe Zemljanik pominje bosanski ban Prijezda, dok su najstariji značajni podaci o naseljenosti ovog područja iz crkvene knjige Šematizam pravoslavne mitropolije i arhidijeceze dabro-bosanske za godinu 1882. Tada je Bistrica imala 80 kuća i 909 duša.
Obrazovanje[uredi | uredi izvor]
U naselju se nalazi Osnovna škola „Miroslav Antić“.
Pod imenom "Miroslav Antić" škola radi od 1992. godine kada je Savjet škole donio odluku da se školi da novi naziv.Njena istorija, međutim, traje od davne 1932. godine kada se zvala Osnovna škola "Kraljice Marije". Pretpostavlja se da je kao prvi učitelj u školi radio Nikola Stojanović, ali i ako jeste nije se dugo zadržao. Poslije njega u školi je kao učiteljica radila Katica Petrović. U periodu do Drugog svjetskog rata, a poslije Katice Petrović u školi su kao učitelji radili Radenko Stojnić ( 1938 – 1939. ) i Nada Lugonić ( 1939 – 1941. ). Svojim učiteljskim i prosvjetiteljskim radom se naročito istakao Radenko Stojnić koji je organizovao i tečajeve za opismenjavanje, a formirao je i društvo „Seljačka sloga“ koje je imalo zadatak da unapređuje poljoprivredu. Škola je radila do 1941. godine, a u toku rata objekat je značajno oštećen. Njegova sanacija započela je 1948. godine, a adaptirani objekat sa radom je počeo 1949. godine. Škola je nosila naziv „Narodna osnovna škola Jošikova Voda u Bistrici“, a nastavu je izvodila Kocijančić Bogumila koju je ubrzo zamijenila Gajić Vuka. Decembra 1958. mještani sela su donijeli odluku o izgradnji novog školskog objekta. Sredstva za njegovu izgradnju je trebalo obezbijediti dijelom iz samodoprinosa, a većim dijelom iz sredstava NO Opštine Bronzani Majdan. Nastava je u novoizgrađenom objektu započela 1.10.1960. godine, a prethodno je naziv škole promijenjen u „Osnovna škola sa osam razreda Jošikova Voda u selu Bistrica“. Školi su kao njena područna odjeljenja od 1962. godine pripadali objekti: Brankovac, Donji Borkovići i Bunića Gaj ( Gornji Borkovići ). Zemljotres koji je Banjaluku pogodio 1969. godine oštetio je školski objekat, ali ne u tolikoj mjeri da se nastava ne bi mogla izvoditi, pa je nakon kraćeg prekida u radu to i učinjeno. Sanacija objekta započela je aprila 1974. godine. U toku tih radova škola je proširena u dijelu koji se pruža paralelno sa putem Banjaluka – Bronzani Majdan sa ukupno osam učionica, dok je uz zapadni dio dograđena fiskulturna sala. Nastava je u tako saniranom i proširenom školskom objektu izvođena od školske 1975/1976. godine. Iste te godine škola u Donjim Borkovićima postaje samostalna sa područnom četverorazrednom školom Gornji Borkovići. Nove statusne promjene su se dogodile 1984. godine kada se osnovnoj školi „Jošikova Voda“ pripaja škola Donji Borkovići sa svojim područnim odjeljenjem „Bunića Gaj“( Gornji Borkovići ), a 1989. i osnovna škola „Milorad Umjenović“ – Pervan sa svojim područnim odjeljenjem „Subotica“ u Subotici. Tako je stvoren OOUR sa tri osmorazredne škole: Jošikova Voda, Borkovići i Pervan i dvije četverorazredne: Subotica i Gornji Borkovići ( Bunića Gaj ). Škola na Brankovcu, koja je još od 1962. godine bila područno odjeljenje škole u Jošikovoj Vodi sa radom je prestala 1987. godine. U toku rata sa radom su prestale i škole u Subotici i Gornjim Borkovićima. Učenika koji nastavu pohađaju u školi "Miroslav Antić" svake godine je sve manje, a u školskoj 2018/2019. godini ima ih 185.
Krajem novembra 2018. godine u izdanju JU OŠ "Miroslav Antić" Bistrica i "Grafid" d.o.o. Banjaluka objavljena je monografija škole čiji autor je Zoran Šmugović. U monografiji je na primjeren način riječju, fotografijama i dokumentima predstavljena istorija škole i školstva na ovom prostoru. Uz štampano izdanje objavljeno je i elektronsko.
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
| Sastav stanovništva – naselje Bistrica | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[2] | 1991.[3] | 1981.[4] | 1971.[5] | ||||
| Ukupno | 1 386 (100,0%) | 1 703 (100,0%) | 2 104 (100,0%) | 2 563 (100,0%) | |||
| Srbi | 1 363 (98,34%) | 1 651 (96,95%) | 1 976 (93,92%) | 2 543 (99,22%) | |||
| Hrvati | 7 (0,505%) | 3 (0,176%) | 4 (0,190%) | 2 (0,078%) | |||
| Jugosloveni | 5 (0,361%) | 32 (1,879%) | 103 (4,895%) | 1 (0,039%) | |||
| Neizjašnjeni | 5 (0,361%) | – | – | – | |||
| Bošnjaci | 2 (0,144%) | 6 (0,352%)1 | 1 (0,048%)1 | 2 (0,078%)1 | |||
| Ostali | 2 (0,144%) | 11 (0,646%) | 20 (0,951%) | 11 (0,429%) | |||
| Crnogorci | 1 (0,072%) | – | – | 2 (0,078%) | |||
| Nepoznato | 1 (0,072%) | – | – | – | |||
| Slovenci | – | – | – | 2 (0,078%) | |||
- 1 Na popisima od 1971. do 1991. Bošnjaci su popisivani uglavnom kao Muslimani.
| Demografija | ||
|---|---|---|
| Godina | Stanovnika | |
| 1948. | 2.012 | |
| 1953. | 2.356 | |
| 1961. | 2.546 | |
| 1971. | 2.563 | |
| 1981. | 2.104 | |
| 1991. | 1.698 | |
Znamenite ličnosti[uredi | uredi izvor]
- Milovan Buzadžić, poslednji Predsjednik Ustavnog suda SFRJ
- Vitomir Popović, srpski pravnik
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Preliminarni rezultati Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013, Agencija za statistiku BiH, Sarajevo, 5. 11. 2013.” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 23. 11. 2018. g. Pristupljeno 28. 12. 2013.
- ^ „Popis 2013 BiH - Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik”. www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 28. 4. 2020.
- ^ „Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 14/15)” (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 24. 11. 2015.
- ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 11. 2015.
- ^ „Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971.” (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 24. 11. 2015.
