Bitka kod Išasega

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Išasega
Deo Mađarske revolucije 1848.

Bitka kod Išasega
Vreme6. april 1849.
Mesto
Išaseg, oko 20 km istočno od Budimpešte
Ishod mađarska pobeda
Sukobljene strane
Austrijsko carstvo Austrija
Kraljevina Hrvatska
Ugarska
Komandanti i vođe
Austrijsko carstvo Alfred Vindišgrec
Josip Jelačić
Artur Gergej
Đerđ Klapka
Jačina
oko 25.000 sa 120 topova[1] oko 26.000 sa 116 topova[1]
Žrtve i gubici
800[1] 800-1000[1]

Bitka kod Išasega bila je deo Mađarske revolucije 1848.

Uvod[uredi | uredi izvor]

U zimskoj ofanzivi protiv mađarskih revolucionara, Vindišgrec je 15. decembra 1848. zauzeo Bratislavu koju su Mađari napustili bez borbe, a zatim je 30. decembra potukao mađarsku Dunavsku armiju u bici kod Mora. Mađarska vojska je odstupila prema Budimu, koji je napustila bez borbe, dok se mađarska vlada preselila u Debrecin. Budim je zauzet bez borbe 5. januara 1949. U nastavku operacija u januaru, Dunavska armija je krenula na sever i oslobodila Košice, Austrijanci su izbili do Tokaja i odbacili Mađare preko Tise, ali su se naglo povukli zbog napredovanja Dunavske armije iz Slovačke. Mađarski vrhovni zapovednik, general Dembinjski, okupio je sredinom februara 1849. glavninu mađarske vojske (oko 36.000 ljudi) kod Miškolca., ali ove snage potučene su 26-27. februara u bici kod Kapolne. General Dembinjski je smenjen, i mađarska vojska pod komandom generala Gergeja prešla je u napad.[2]

Bitka[uredi | uredi izvor]

Austrijski feldmaršal Alfred Vindišgrec propustio je priliku da posle bitke kod Kapolne efikasno progoni i uništi mađarsku vojsku. Nemajući podataka o mađarskim snagama, ostavio je 1 diviziju kod Vaca da čuva put prema Komoranu, a sa ostatkom vojske i korpusom bana Jelačića preprečio je put prema Pešti. Tu su austrijsku glavninu 6. aprila sa svih strana napale mađarske snage i posle bitke koja je trajala od 1 sat popodne do 8 sati uveče naterale je u povlačenje prema Pešti.[1]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Austrijska divizija kod Vaca (oko 8.000 ljudi sa 26 topova) uništena je 10. aprila. Vindišgrec je smenjen i novi austrijski zapovednik, general Franc Velden, povukao je glavninu vojske prema Beču, ostavivši u Budimu generala Hajnriha Hencija sa 4 bataljona i jednim eskadronom konjice. Gergej je 4. maja opseo Budim i zauzeo ga 21. maja 1849.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Gažević 1974, str. 690
  2. ^ a b Gažević 1974, str. 187–192

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija, tom 5. Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 187—192.