Bitka kod Kuantana

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Kuantana
Deo Drugog svetskog rata

Princ od Velsa (levo, napred) i Repulse (levo, iza) pod udarom japanskog aviona.[1]
Vreme10. decembar 1941.
Mesto
Ishod Japanska pobeda
Sukobljene strane
 Britanska imperija  Japansko carstvo
Komandanti i vođe
Britanska imperija admiral Tomas Filips   Japansko carstvo Sadaiči Macunaga
Jačina
1 bojni brod, 1 bojni krstaš, 4 razarača[2] 80 bombardera i torpednih aviona[2]
Žrtve i gubici
1 bojni brod potopljen
1 bojni krstaš potopljen
840 poginulih[2]
4 aviona uništeno,
28 oštećeno[3]
2 aviona nestala
18 poginulih

Bitka kod Kuantana je bio mornarički sukob u Drugom svetskom ratu, deo rata na Pacifiku, koji se dogodio severno od Singapura, pored istočne obale Malaje, blizu Kuantana, Pahang.[2]

Situacija pred bitku[uredi | uredi izvor]

Još od avgusta 1941. godine Britanci su planirali da pošalju pojačanja floti na Dalekom istoku gde je ratna opasnost od Japana bila u konstantnom porastu. Međutim, usled tehničkih poteškoća i velikih gubitaka, ostvarenje ovog plana nije moglo da se očekuje pre marta 1942. godine.

Nekoliko meseci trajao je svojevrstan konflikt između Vinstona Čerčila i Admiraliteta Ujedinjenog Kraljevstva oko pravog cilja ovih planiranih pojačanja. Štab pomorskih snaga smatrao je da pojačanja treba uputiti u Indijski okean zbog sve izvesnije ugroženosti Indije, dok je britanski predsednik vlade mislio da su pojačanja neophodna Singapuru. Pre svega mala, ali brza i moderna eskadra bojnih brodova s ciljem da se obuzdaju agresivne tendencije Japana.[4][5][6][7][8]

Kada je u oktobru došlo do pogoršanja situacije na Dalekom istoku britanski Admiralitet je poslao ka Singapuru bojni brod Princ od Velsa od 35.000 tona koji je bio završen 31. marta 1941. godine. 25. oktobra Princ od Velsa je uz pratnju razarača napustio britanske vode i zaplovio ka Singapuru. Ubrzo nakon toga odlučeno je da mu se pridruži i modernizovani bojni krstaš Ripals od 32.000 tona sagrađen još 1916. godine kao i nosač aviona HMS Indomitabl. Na nesreću po plan britanskog Admiraliteta HMS Indomitabl se nasukao na koralni greben kod Jamajke nekoliko dana kasnije i nije bio u stanju da nastavi put ka Dalekom istoku. I pored činjenice da je morao da bude na popravci, Britanci nisu odustajali od plana da ovaj nosač aviona premeste u Singapur. Međutim, s obzirom da je 3. novembra HMS Indomitibl i dalje bio u blizini Jamajke veoma je malo verovatno da bi stigao u Singapur na vreme da obezbedi vazdušnu podršku tamošnjim snagama. Da bi se to postiglo bilo je neophodno da mnogo pre tog datuma nosač aviona otplovi tamo.

Komandant ove planirane eskadre bio je prema proceni Admiraliteta Ujedinjenog Kraljevstva sposobni admiral ser Tom Filips (engl. Sir Thomas Spencer Vaughan "Tom" Phillips). Dok je plovio ka svom odredištu, Princ od Velsa je zbog popune gorivom pristajao u Fritaunu u Sijera Leonu i Kejptaunu u Južnoj Africi, kao i na Mauricijusu i Maldivima gde je njegovo prisustvo izazvio veliku pažnju.

Dana 28. novembra Princ od Velsa je uplovio u luku Kolomba gde mu se sledećeg dana pridružio bojni krstaš Ripals.[8]

Ova dva broda uplovila su u Singapur 2. decembra 1941. godine. Na svoje veliko iznenađenje, britanske posade su dočekali veoma bezbrižni britanski vojnici i civili Singapura koji kao da uopšte nisu shvatali ozbiljnost situacije.

Dana 5. decembra je admiral Filips stigao avionom u Manilu gde je sa američkim generalom Daglasom Makarturom i admiralom Tomasom Hartom diskutuje o mogućoj zajedničkoj akciji. Admiral Hart je pristao da četiri američka razarača pređu pod komandu admirala Filipsa, iako su obojca smatrali da ni Singapur ni Manila ne mogu biti podesna baza za savezničku flotu. Idućeg dana je stigla vest da su znatne japanske snage uplovile u Sijamski zaliv. Admiral Filips se vratio u Singapur 7. decembra ujutru.[traži se izvor]

Već 5. decembra eskadra je isplovila na otvoreno more, a bojni krstaš Ripals je dobio naređenje da otplovi u austrlijsku luku Darvin, ali kada je 6. decembra bojni brod Princ od Velsa otkrio japanske konvoje u blizini obala Francuske Indokine Admiral Filips je naredio bojnom krstašu da se vrati u svoj sastav.[9]

Dana 6. decembra i britanski i avioni Holandskog pomorskog vazduhoplovstva utvrdili su da se zaista radi o japanskim brodovima čiji je kurs bio ka jugu. Britanski izviđački avioni su istog popodneva otkrili više ka severu nekoliko velikih japanskih konvoja koje su pratili mnogobrojni japanski ratni brodovi.

Saveznici su još pre početka neprijateljstava sa Japanom smatrali da Japan - ukoliko uopšte i stupi u rat - neće istovremeno napasti više od jednog cilja. Japanci su ih iznenadili napavši u isto vreme Perl Harbor, Filipine, Hongkong, Guam, Tajland i Malajsko poluostrvo.

Japanski napadi na severni deo Malaje počeli su 8. decembra ~ dok je na Havajima još uvek bio 7. decembar. Nekoliko važnih aerodoroma je odmah palo u ruke Japancima ili je bilo uništeno, a japanske trupe su se iskrcale kod Singore u južnom Tajlandu i Kota Baru u severoistočnom delu Malaje. Primivši ove informacije, admiral Filips je odmah sazvao sastanak na kome su prisustvovala oba zapovednika i nekoliko oficira sa Princ od Velsa i Ripalsa. Što detaljnije ih upoznao sa situacijom i obavestio da se japanski transportni brodovi kreću u pratnji najmanje jednog bojnog broda, šest do sedam krstarica i oko 20 razarača. Filips je izneo svoje mišljenje da bi iznenadnim napadom oba broda sigurno bio postignut veliki uspeh, te je predložio da se stupi u akciju. Svi prisutni oficiri su podržali predlog da se stupi u akciju, jer je bilo potpuno nezamislivo da mornarica ostane samo posmatrač u ovakvoj situaciji. Obavestio je Admiralitet Ujedinjenog Kraljevstva o svojoj nameri. Od singapurskog vazduhoplovstva je tražio da lovačke avione prebaci na severne aerodrome kao i izviđanje na oko 150 km severno od njegove eskadre 9. decembra, izviđanje prema Singori od zore 10. decembra i lovačku zaštitu iznad Singore. Ovo poslednje nije moglo biti pruženo - prvo zbog očekivanog napada na Singapur, a kao drugo jer se severni aerodromi nisu mogli dugo održati.

Plan je bio veoma jednostavan. U praskozorje 10. decembra trebalo je napasti Japance kod Singore i Kota Barua koji to uopšte ne bi očekivali i vatrom iz ukupno 52 topa velikog i srednjeg kalibra sa oba velika broda razneti japanske transportne brodove.

Dana 8. decembra 1941. godine u 17:35 časova iz Singapura je isplovila eskadra nazvana „Odred Z“ u čijem sastavu je pored oba velika broda bilo još i četiri razarača ~ „Elektra“, „Ekspres“, „Vempajr“, i „Tedenos“ - radi zaštite od podmornica. Samo dva razarača su bila moderna, a druga dva su bila još iz Prvog svetskog rata. Ovde treba napomenuti da Filips nije preduzeo nikakve mere radi osiguranja iz vazduha, niti radi izviđanja.

Čim su isplovili iz Singapura ovaj sastav je primetila jedna japanska podmornica, koja je o njegovoj plovidbi odmah javila imperijalnom generalštabu, ali ga je kasnije usled nevremena i kiše izgubila iz vida. Japanski avioni iz sastava 22. vazduhoplovne flotile u Sajgonu koji su stajali u pripravnosti za bombardovanje Singapura dobili su naređenje da napadnu britansku eskadru. Na većini aviona bombe su bile zamenjene torpedima da bi u zoru izvršili napad i bombama i torpedima. Eskadra „Odred Z“ je za to vreme, držeći se pravca istočno od Anambaskih ostrva plovila ka severu. Tokom dana, posade oba broda su obaveštene da su Japanci uspeli da zabeleže prve uspehe i da se uskoro očekuje još jedan brzi konvoj sa pojačanjima.

Kasno posle podne 9. decembra vreme se naglo razvedrilo i vazdušni osmatrači na bojnom brodu Princ od Velsa uočili su jedan za drugim tri japanska izviđačka aviona. Filips je, misleći da su ih Japanci otkrili, i da će skloniti desantni konvoj i poslati avione u napad, odustao od izvršenja iznenadnog napada i naredio svojoj eskadri da se vrati u Singapur. Japanski izviđački avioni su pratili Britance izvan dometa njihovih protivavionskih topova.[4][10]

Admiral Filips je nastavio put nadajući se da će tokom noći uspeti da izbegne izviđače i da će u zoru ipak napasti japanski konvoj.[11][12]

Bitka[uredi | uredi izvor]

Negde oko ponoći 10. decembra admiral Filips je primio izveštaj iz Singapura da je došlo do novog japanskog iskrcavanja kod Kuantana, daleko južnije, otprilike na pola puta između Kota Barua i Singapura. S obzirom da je to predstavljalo veliku opasnost za Singapur, opet menja odluku i eskadri saopštava da će tamo napasti Japance.

Pokazalo se, međutim, da je vest o iskrcavanju kod Kunatana bila netačna, ali je admiral, pošto iz Singapura nije bila poslata nikakva poruka sa ispravkom, ostao u iščekivanju sve dok, ubrzo nakon svanuća, razarač „Ekspres“ nije stigao u luku, gde nije našao ni traga od Japanaca. Pre nego što je nastavila svoj put ka jugu, eskadra je provela izvesno vreme u potrazi za jednim remorkerom i drugim malim brodovima koji su ranije bili zapaženi.

Dok su japanski avioni tražili britanske brodove u severnom području njihovog jučerašnjeg pravca, britanska eskadra plovila je daleko prema jugu u pravcu Singapura. Ne uspevši da pronađe britanske brodove japanska kombinovana eskadrila vratila se nešto posle ponoći u svoje baze. No, ubrzo je jedna japanska podmornica spazila i prepoznala „Odred Z“ koji je plovio ka jugu. Izvela je torpedni napad ispalivši tom prilikom je ispalila pet torpeda od kojih ni jedan nije pogodio cilj. Britanci nisu čak ni primetili da si bili meta japanskog napada.

U zoru 10. decembra Japanci su poslali 12 izviđačkih aviona, a ubzo nakon toga i eskadrilu koja je trebalo da izvrši napad na britansku eskadru - 34 bombardera i 51 torpedni avion. Oko 07:00 časova, dok su se britanski brodovi približavali Kuantanu, jedan japanski izviđački avion je primetio bojni krstaš Ripals i odmah javio preko radija o njegovom položaju, dok su japanski avioni leteli dosta daleko ka jugu dospevši čak do Singapura.[13]

Svi japanski avioni koji su se nalazili u vazduhu dobili su odmah naređenje da krenu prema britanskim brodovima i da ih napadnu. Pored njih poleteli su i novi talasi japanskih aviona iz baza. Na radaru Ripalsa uhvaćeni su avioni koji su se približavali, a oko 10:00 časova i posada je primetila prvih deset aviona na visini od 3.000 metara. Već oko 10:15 časova počeo je napad usmeren samo na britanski bojni brod i bojni krstaš. Sticajem čudnih okolnosti prvi napad je izvršila jedna japanska eskadrila sa veoma velikim ratnim iskustvom, koja je prekaljena u borbama prešla u zgusnutom poretku u napad uprkos jakoj protivavionskoj vatri. Dok su Britanci usmeravali svu svoju protivavionsku vatru na bombardere, iznenada su se nisko pojavila dva japanska aviona koja su sa strane letela ka britanskim brodovima. Očekujući torpedni napad kompletna protivavionska vatra brzo je okrenuta ka njima no oni su se povukli ne izbacivši torpeda. Zapravo to je bila japanska varka koja je odvukla pažnju britanskoj protivavionskoj odbrani i omogućila bombarderskom sastavu da nesmetano izvrši napad. Prvi na udaru bio je Ripals i njega su sa velike visine napali bombarderi. Bojni krstaš je bio pogođen jednom teškom bombom od 250 kilograma, dok su druge dve pala u njegovoj neposrednoj blizini. U ponovljenom niskom napadu jedan od dva aviona koji je trebalo da opet zavaraju Britance bio je oboren. Šteta od bombe nije bila velika jer je sve ispod oklopne palube ostalo netaknuto, a samo je na palubi izbio manji požar. Iako je još od kada su bili primećeni japanski avioni „Odred Z“ tražio podršku lovačkih aviona, oni se još uvek nisu pojavljivali.[12][14]

Britanci su na oba svoja velika broda imali značajan broj protivavionskih topova. bojni brod Princ od Velsa imao je 16 topova kalibra 133 mm i 32 protivavionska kalibra 40 mm a bojni krstaš Ripals je imao šest topova od 102 mm, dva od 76 mm i osam dvocevnih topova od 40 mm. Sa ovim naoružanjem, i pored japanske vazdušne nadmoći, je mogao da se napravi veoma dobar protivavionski baraž, ali ostaje nejasno zašto Britanci nisu postigli neki značajan broj pogodaka.

U 11:30 časova došao je drugi japanski talas koji je bio sastavljen od 17 torpednih aviona, koji su se pre napada podelili u dve grupe. U to vreme britanska formacija je već bila prilično poremećena, ali su se svi brodovi trudili da održavaju protavionsku vatru što bolje. Iako pojedini izveštaji tvrde da je u tom napadu samo jedno torpedo pogodilo Princ od Velsa, prema šteti koju je pretrpeo najverovatnije je da su ga ipak pogodila tri torpeda. Jedan torpedo ga je pogodio u levu stranu, blizu krme, baš kod krmene topovske kule „Y“. Drugi torpedo je uništio spoljni propeler na toj strani, a treći je probio pregrade za jedan ili dva stepena duž kobilice broda sve do mašinskog odeljenja „B“. Sva tri torpedna pogotka su izazvala brz i nekontrolisani prodor vode, kao i nestanak struje u zadnjem delu broda što je ostavilo brod bez ikakve kontrole. Usled nemogućnosti da se ova šteta adekvatno sanira, brod je bio izuzetno teško oštećen. Tokom napada jedan japanski avion se nakon što je izbacio torpeda zabio u bok ovog bojnog broda, dok se jedan drugi sudario sa brodom jer je kasno promenio pravac u nameri da izvrši napad sa što manje distance. Britanski bojni brod se nagnuo na jednu stranu, ali ipak nastavio vožnju ka jugu smanjenom brzinom. Zastavnim signalima pitao je Ripals da li je torpedovan, i dobio je odgovor: „Do sada nepogođeni, uspeli da izbegnemo 19 torpeda“. I sledeći napad je prošao bez posledica po Ripals. Pošto su se brodovi eskadre razišli u svim pravcima, bojni krstaš se uputio ka admiralskom brodu, prethodno poslavši poruku u Singapur da su ih napali brojni japanski avioni: "Neprijatljeski avioni bombarduju, krenuo Ripalsom ka admiralu".

Oko 11:45 časova japanski napad je bio prekinut, ali posle kratkog zatišja već u 12:22 novi talas od 12 japanskih aviona prešao je u napad. Protivavionska vatra svih pet britanskih brodova bila je nesmanjena, ali su japanski avioni bez obzira na nju napadali samo velike brodove. Prvi torpedo je neznatno oštetio Ripals i on je mogao i dalje da manevriše. Princ od Velsa je bio pogođen sa još četiri uzastopno bačena torpeda tako je da je bespomoćno plovio unaokolo. Ripals je bio pogođen sa četiri torpeda od kojih mu je jedno uništilo uređaj za upravljanje. Zapovednik Ripalsa, kapetan bojnog broda ser Vilijam Džordž „Bil“ Tenant (engl. William Tennant) shvatio je da mu je brod izgubljen i naredio je da posada izađe na palubu i napusti bojni krstaš. U svom izveštaju Admiralitetu Ujedinjenog Kraljevstva je pored ostalog napisao: „... Nije bilo ni truna panike ili kršenja discipline. Rekao sam momcima na mostu kako su se zajedno sa svojim brodom hrabro borili i poželeo im sve najbolje ...“ Za samo nekoliko minuta, brod se nakrivio za 70 stepeni, tako da su po palubi mogli da hodaju samo oni koji su skinuli cipele. Ripals je tako ostao da praktično visi skoro dva minuta, a zatim je u 12:33 časova potonuo. 796 preživelih - među njima kapetana ser Vilijema Tenenta - od 1.329 članova posade spasila su dva razarača.

Bojni brod Princ od Velsa dokazao je svoju mnogo moderniju i bolju konstrukciju. Ovaj samo dve godine star brod nije potonuo ni od šest torpednih pogodaka, dok je 25 godina stariji bojni krstaš „Ripals“ potonuo od tri torpeda. Teško oštećen i dosta nagnut „Princ od Velsa“ se branio još 45 minuta. Zatim ga je pogodila još jedna bomba, a onda je uz njega pristao jedan od razarača da preuzme ranjene i jedan deo posade, dok se bojni brod lagano prevrtao i na kraju u 13:20 časova potonuo. Spašeno je bilo 1.285 od 1.621 člana posade, ali među spašenim nisu bili komandant eskadre „Fors Z“ admiral ser Tom Filips i zapovednik Bojnog broda Princ od Velsa kapetan bojnog broda Džon Lič (engl. John Leach). Poslednje trenutke Princa od Velsa primetili su piloti 11 britanskih lovaca F2A „Bufalo“ koji su najzad hitno bili poslati iz Singapura. Prekasno poslati ovi avioni su mogli samo da nadlete poprište okončane bitke jer japanski avioni su prekinuli borbu i napustili bojište.

Posledice i analiza bitke[uredi | uredi izvor]

Tako se nešto posle podneva završila bitka kod Kuantana sa teškim porazom britanske eskadre. Potapanje oba velika britanska broda vazdušnim napadima izazvalo je snažan utisak. Uspeh japanskih aviona bio je tim veći što su uništili britanske brodove na oko 650 km udaljenosti od svoje baze, što je predstavljalo nečuven podvig koji dotle nije postigla ni jedna vazdušna snaga. Pri tom su bila oborena samo tri japanska aviona.[15]

Još od ovih događaja 1941. godine se u britanskoj stručnoj javnosti vodi polemika oko toga zašto snagama admirala Filipsa nije bio poslat nijedan lovački avion iz Singapura. Najčešće se tvrdi da admiral Filips nije 9. decembra obavestio o svojoj promeni kursa, pošto nije hteo da se oglašava bežičnom telegrafijom. Shodno tome, ujutru 10. decembra njegov položaj nije bio poznat u Singapuru sve dok u podne nije bio primljen hitan poziv kapetana Tenenta. Tada su lovci bili smesta poslati, ali su stigli samo da prisustvuju potapanju bojnog broda Princ od Velsa.[6]

Takođe, britanski istoričari smatraju da prilikom ocenjivanja postupaka admirala Filipsa treba istaći da su postojali veoma opravdani razlozi za njegovu pretpostavku da će njegov napad na Kuantan biti van efikasnog dometa neprijateljskih torpednih aviona sa baza na obali, od kojih je prvenstveno i strahovao, i da će se prilikom povratka suočiti samo sa na brzu ruku prikupljenim dalekometnim bombarderima. Razdaljina između aerodroma u Sajgonu i Kuantana iznosila je oko 700 km. Do tada nikada nije bio izvršen ni pokušaj napada torpednih aviona na tolikoj razdaljini.

Takođe još treba naglasiti da su u to vreme i Britanci i Amerikanci značajno potcenili efikasnost Japanaca u vazdušnom ratovanju.[4]

Svedočanstvo Vinstona Čerčila[uredi | uredi izvor]

Vinston Čerčil je bio potpuno zbunjen i vidno potresen o čemu nam svedoči u svojim memoarima „Drugi svetski rat“.

Upravo sam otvarao svoja dosijea 10. decembra kada je zazvonio telefon pored moje postelje. Bio je to prvi pomorski lord. Glas mu je čudno zvučao. Kao da se nakašljao i progutao vazduh, pa ga isprva nisam mogao sasvim jasno čuti.

-Predsedniče, moram da vam javim da su Japanci potopili brodove Princ od Velsa i Ripals - mislimo avionima. Tom Filips se udavio.

-Jeste li sigurni da je to tačno?

-Nema uopšte nikakve sumnje.

I tako sam spustio slušalicu. Bio sam zahvalan slučaju što mogu biti sam. U čitavom ratu nisam primio neposredniji udar. Čitalac ovih stranica će shvatiti koliki su napori, nade i planovi potonuli sa ta dva broda. Dok sam se okretao i prevrtao po postelji, pritiskala me je sva strahota te vesti. Više nije bilo britanskih ili američkih bojnih brodova na Indijskom okeanu niti na Pacifiku, sem američkih brodova koji su preživeli Perl Harbor i koji su se žurno vraćali u Kaliforniju. Na svim tim prostranim vodama Japan je bio svemoćan, a mi svuda slabi i goloruki.

Otišao sam u Donji dom, čim se sastao toga jutra u jedanaest - da mu lično saopštim šta se dogodilo.

’Imam loše vesti da Dom, koje smatram da treba što pre da mu saopštim. Brod Njegovog veličanstva Princ od Velsa i brod Njegovog veličanstva Ripals potopnjeni su dok su vršili operacije protiv Japanca prilikom njihovog napada na Malaju. Zasad nema nikakvih pojedinosti sem onih koje su sadržane u zvaničnom japanskom kominikeu, u kojem se tvrdi da su oba broda potopljena vazdušnim napadom.

Mogu dodati da ću se na idućoj sednici Doma koristiti prilikom i dati kratku izjavu o opštoj ratnoj situaciji, koja je sa mnogih stanovišta, i povoljnih i nepovoljnih pretrpela značajne promene poslednjih nekoliko dana’.“

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stephen 1988, str. 111
  2. ^ a b v g Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 4), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 743
  3. ^ Paul S. Dull 2007, str. 40
  4. ^ a b v Stephen 1988, str. 102
  5. ^ Stephen 1988, str. 104
  6. ^ a b „Alan Matthews, "The Sinking of Prince of Wales and Repulse", Force 'Z' Survivors Website.”. Arhivirano iz originala 01. 02. 2009. g. Pristupljeno 24. 07. 2017. 
  7. ^ Stephen 1988, str. 107
  8. ^ a b Willmott, H. P. (1983). Barrier and the Javelin. Annapolis: U.S. Naval Institute Press. 
  9. ^ Klemen, L. (1999—2000). „"Seventy minutes before Pearl Harbor" The landing at Kota Bharu, Malaya, on December 7th 1941”. Forgotten Campaign: The Dutch East Indies Campaign 1941–1942. Arhivirano iz originala 01. 07. 2015. g. Pristupljeno 05. 10. 2018. 
  10. ^ Battle of Malaya, Tamiya, Arhivirano iz originala 18. 02. 2010. g., Pristupljeno 20. 01. 2010 
  11. ^ Stephen 1988, str. 106
  12. ^ a b Pilots eye view, forcez-survivors.org.uk, Arhivirano iz originala 29. 01. 2009. g., Pristupljeno 05. 10. 2018 
  13. ^ Middlebrook & Mahoney, Battleship. str. 165–170, and Marder, Old Friends, New Enemies. str. 462–464
  14. ^ Stephen 1988, str. 114
  15. ^ '’Bloody Shambles'’ Volume One, by Christopher Shores, Brian Cull and Yasuho Izawa; direct quote from Flt Lt Plenty on pp. 121.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Prikril, Boris (1952). Ratne flote i pomorske bitke. Beograd: Tehnička knjiga. 
  • Stephen, Martin (1988). Sea Battles in Close-up: World War 2. 1. Shepperton, Surrey: Ian Allan. str. 111. 
  • Willmott, H. P. (1983). Barrier and the Javelin. Annapolis: U.S. Naval Institute Press. 
  • Bericht van de Tweede Wereldoorlog ~ Drugi svetski rat, Prva knjiga, Neočekivani šok (Potapanje brodova „Prins of Vales“ i „Ripals“), 340 strana, IRO Narodna knjiga, Beograd 1980.
  • Vinston S. Čerčil, Drugi svetski rat, tom III Velika Alijansa, Prosveta, Beograd