Bitka kod Kurtrea

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Kurtrea
Deo Flandrijskog rata
Vreme11. decembar 1302.
Mesto
Ishod Flamanska pobeda
Sukobljene strane
 Kraljevstvo Francuska
Flandrija
Komandanti i vođe
Robert II od Artoa 
Jačina
5.000 konjanika
3.000 pešaka
13.000 pešaka
Žrtve i gubici
1.000 vitezova
laki

Bitka kod Kurtrea (engl. Battle of the Golden Spurs) bila je deo flandrijskog rata (1297-1305): flamanska građanska milicija je 11. decembra 1302. potukla francuske vitezove.[1] Bila je to jedna od prvih pobeda pešadije nad konjicom u srednjem veku.

Suprotstavljene snage[uredi | uredi izvor]

Svoju vojsku,oko 13.000 ljudi, postrojili su Flamanci na vrlo jakom položaju iza jedva gaznog potoka u zbijeni stroj sličan falangi, širine oko 600 m. Malobrojni strelci stavljeni su pred front. Masa je bila naoružana za blisku borbu kopljima i nekom vrstom helebarde, nazvanom dobardan (hol. Goedendag). Grof Robert II od Artoa, koji je predvodio Francuze (5.000 konjanika i 3.000 strelaca), procenio je jačinu protivnikovog položaja, ali se ipak odlučio na bitku. Feudalni ponos nije mu dao da ustukne pred građanima koje su feudalci toliko prezirali i koji nikad dotle nisu tukli vitezove.[1]

Bitka[uredi | uredi izvor]

U napad su krenuli, najpre, đenovljanski samostrelci i španski bacači koplja. Oni su potisli slabije flamanske strelce, što je ubrzo primoralo čitav flamanski raspored da se udalji od potoka. No, Robertovi strelci nisu krenuli na drugu stranu potoka, jer bi tamo bili izloženi udaru koji ne bi mogli izdržati. Napad se mogao nastaviti samo konjanicima (vitezovima) koji su se dotle nalazili iza strelaca. Oni su krenuli u napad, ali pri prelazu potoka Flamanci su ih napali kopljima i helebardama. Samo na centru su francuski vitezovi uspeli da pređu potok u većem broju i da potisnu deo flamanskograsporeda, ali su u protivnapadu gotovo svi pobijeni.[1]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Francuzi su izgubili oko 1.000 konjanika, među kojima je pao i grof Robert II od Artoa, rođak kralja Filipa IV. Flamanci su zaplenili 500-700 pozlaćenih viteških mamuza, po čemu je bitka nazvana i bitkom zlatnih mamuza.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 4), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str.778