Bitka kod Plješevice (1520)
| Plješevice (1520) | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Deo hrvatsko-turskih ratova | |||||||||
 Ostaci Hrvatske i Slavonije u vreme najvećeg turskog napredovanja (1593) | |||||||||
| |||||||||
| Sukobljene strane | |||||||||
 Kraljevina Hrvatska Kraljevina Ugarska |
 Osmansko carstvo | ||||||||
| Komandanti i vođe | |||||||||
|
hrvatski ban Petar Berislavić † |
bosanski sandžakbeg Bali-beg Jahjapašić[1] | ||||||||
| Jačina | |||||||||
| 300[2] | 800 akindžija [3] | ||||||||
| Žrtve i gubici | |||||||||
| laki | laki | ||||||||
Bitka kod Plješevice (1520) bila je deo hrvatsko-turskih ratova. Nakon dobijene bitke hrvatski ban i biskup Petar Berislavić ubijen je iz zasede.[4]
Uvod[uredi | uredi izvor]
Biskup Petar Berislavić (hrvatski ban od 1513), bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih vojskovođa 16. veka. Od 1513. vršio je dužnost namesnika Dubice i kapetana Senja, kada je 16. avgusta 1513. potukao Turke u bici kod Dubice. Za vojne potrebe založio je veći broj crkvenih imanja i pohvaljen je od pape Lava X, koji mu je poslao mač i novčanu pomoć za opremanje vojske. 1518. vodio je uspešan pohod na Bosnu, a odbio je i više turskih napada u Dalmaciji.[4]
Bitka[uredi | uredi izvor]
Nastojeći da bolje organizuje odbranu protiv Turaka, ban Petar Berislavić je u maju 1520. godine pošao u Senj da se s knezom Bernardinom Frankopanom dogovori o daljnjim akcijama. Za to vreme Turci ponovno prodiru u hrvatske zemlje i na juriš osvajaju grad-utvrdu Peć, posjed Orlovčića, te haraju po okolini Drežnika. Kada je stigao u Otočac, Berislavić se razboleo i pao u postelju. Na vest o provali Turaka on ustaje iz kreveta, okupi 300 vojnika[2] i krene u poteru za Turcima. Na potoku Korenici u Vražjoj Gori (kod današnje Plješevice) sustigne Turke i, brojčano slabiji, uspeva da ih razbije. Međutim, progoneći Turke, nakratko je zaostao za svojom vojskom te na njega i njegovu pratnju iz zasede navaljuju Turci. Nakon kratkog otpora, Berislavić je smrtno ranjen. Njegovi vojnici koji su se vratili iz potere kasno su stigli u pomoć. Petar Berislavić već je bio mrtav. To se dogodilo 20. maja 1520. godine.[4]
Posledice[uredi | uredi izvor]
Po nalogu biskupa Ivana Stratica, ban je sahranjen u Vesprimu, kraj mnogih vesprimskih biskupa. Godine 1568. car Maksimilijan je o Berislaviću napisao sledeće: Najveću slavu svojemu imenu stekao je brigom za vesprimsku biskupiju, vranski priorat, čitavo ugarsko kraljevstvo kao i banovanjem Kraljevinom Dalmacijom, Hrvatskom i Slavonijom. Slavnom je smrću u ratu nadvisio neprijatelje i neslavnima učinio Turke protiv kojih je ratovao.[4] Podigao je duh otpora u narodu i okupio razjedinjeno plemstvo, pridobio krajiške velikaše da u gradovima i najvažnijim pravcima turskih upada postave stalne posade i straže snabdevene hranom i municijom i time postavio osnove Vojne krajine na hrvatskim granicama.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (tom 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 767.
- ^ a b v Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (tom 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 582.
- ^ Horvat, Rudolf. „Povijest Hrvatske I”. Pristupljeno 13. 01. 2019.
- ^ a b v g Joško Zaninović: Kako je biskup, ban i vranski prior Petar Berislavić pribavio Hrvatskoj naslov "predziđe kršćanstva", Croatica christiana periodica, 1994, p. 119
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (tom 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 582.
- Joško Zaninović: Kako je biskup, ban i vranski prior Petar Berislavić pribavio Hrvatskoj naslov "predziđe kršćanstva", Croatica christiana periodica, 1994, p. 119
- Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (tom 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 582.