Bitka kod Ramle (1102)
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Bitka kod Ramle | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Krstaških ratova | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Fatimidski kalifat | Jerusalimska kraljevina | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Al-Afdal Šahanšah | Balduin I Jerusalimski | ||||||
Jačina | |||||||
30.000 ljudi | 500 vitezova | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
blizu 500 | nepoznati, mali |
Bitka kod Ramle odigrala se 17. maja 1102. godine između Fatimidskog kalifata (Egipat) i krstaša Jerusalimske kraljevine. Bitka je deo krstaških ratova, a završena je pobedom Egipćana.
Pripreme za bitku[uredi | uredi izvor]
Tokom 1102. godine iz Egipta je ponovo počela da se približava nova armija koja se, poput one iz 1101. godine, ulogorila kod Ramle, skoro na onom istom mestu gde je i prva razbijena. Izgleda da kralj Balduin nije bio obavešten o broju neprijatelja, tako da se sa tek nekoliko vitezova odlučio za borbu. Dan pred borbu održano je savetovanje krstaša, a najnestrpljiviji se, što je veoma čudno, pokazao Balduin, želeći odmah da krene u juriš. Stefan od Bloa je bio veoma oprezan tražeći da se sačeka pomoć, ali mu je Balduin odgovorio da on jedini nema, zbog svojeg poznatog dezertiranja, prava da diže glas.
Bitka[uredi | uredi izvor]
Sutradan, 17. maja je tek dve stotine krstaških vitezova i pet do šest stotina pešaka stalo nasuprot ogromne egipatske vojske i u suludom jurišu gotovo svi su posečeni. Tek par njih se spaslo begom u Jafu. Balduin je umakao u Ramlu, ali je tokom noći pobegao. Hroničari tvrde da je pobegao sa svega tri pratioca, a od potere ga je spasla samo brzina njegovor konja Gazele. Njegovi pratioci nisu bili te sreće, Egipćani su ih pohvatali. Sledeća dva dana Balduin je neprestano izmicao poteri, a njegova žena je sa zidina Jafe posmatrala Egipćane kako nise na svojim kopljima odsečene glave izginulih krstaša. Nakon tri dana lutanja pustinjom, Balduin se uspeo dočepati Jafe.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Fajfrić, Željko (2006). Istorija krstaških ratova. Sremska Mitrovica: Tabernakl. ISBN 978-86-85269-05-9.