Bitka u Jarišmardiju

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka u Jarišmardiju
Deo Prvog čečenskog rata

Argunsko ušće, vidi se selo Jarišmardi na suprotnoj obali rijeke Argun.
Vreme16. april 1996.
Mesto
Ishod Taktička pobeda Ičkerije (njihove oružane snage su zauzele vis)
Sukobljene strane

Oružane snage Ičkerije
Arapski mudžahedini u Čečeniji

Oružane snage Ruske Federacije
Komandanti i vođe
Ibn el Hatab
Ičkerija Čečenski teroristi
Rusija major Pjotr Terzovec†
Jačina
Čečenski teroristi
Strani plaćenici
od 80 do 120 ljudi
Ruska vojska
oko 200 boraca
30 jedinica borbene tehnike
Žrtve i gubici
ne manje od 7 ljudi poginulih od 73 do 95
ljudi, uništena 21 jedinica borbene tehnike

Bitka u Jarišmardiju (rus. Бой у Ярышмарды), takođe poznata i kao Šatojska zaseda, se odigrala za vreme Prvog čečenskog rata, 16. aprila 1996. godine u mestu Jarišmardi južno od Groznog, glavnog grada Čečenije. Ona je započela kada su koloni oklopnih i drugih vozila koja je činila 2. bataljon 245. motorizovanog streljačkog puka ruske vojske zasjedu postavile snage Čečenske Republike Ičkerije koje su činili lokalni militanti na čelu sa Ruslanom Gelajevim i strani, pretežno arapski, dobrovoljci na čelu sa Ibn el Hatabom. Čečenske snage su izabrale izuzetno pogodno mesto za zasedu, a zatim je vrlo pažljivo pripremili - tempiranim minama kojima su uništena vozila na samom početku i kraju kolone, čime je ruskim snagama onemogućen beg. Tokom tri sata borbe gotovo sva vozila - kojih je, prema različitim izvorima, bilo između 27 i 50, uništena su, a gotovo svi ruski vojnici ubijeni; prema ruskim izvorima, poginulo je između 76 i 95 ruskih vojnika. Ibn-Hatab je nedugo nakon zasede napravio video-snimak u kojem trijumfalno paradira pored kolone uništenih vozila i desetina ugljenisanih leševa ruskih vojnika; ona mu je donela izuzetno popularnost među čečenskim saborcima, ali i podstakla brojne dobrovoljce iz drugih islamskih zemalja da mu se pridruže. Zaseda je predstavljala do tada najteži udarac ruskoj vojsci i izazvala raspravu u ruskoj Državnoj dumi, i intenzivirala pozive ruskom predsedniku Borisu Jeljcinu da smeni ministra odbrane Pavela Gračeva čijoj su se nesposobnosti pripisivali ti i drugi porazi.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]