Bijelo Polje
Bijelo Polje | |
---|---|
Bijelo Polje | |
Administrativni podaci | |
Država | Crna Gora |
Opština | Bijelo Polje |
Stanovništvo | |
— 2011. | 12.900 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 43° 02′ 02″ S; 19° 44′ 48″ I / 43.0338489° S; 19.7467304° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 720 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 84000 |
Pozivni broj | 050 |
Registarska oznaka | BP |
Veb-sajt | www |
Bijelo Polje je grad i sjedište istoimene opštine u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2011. ima 12.900 stanovnika. Regionalni je centar sjevernog dijela Crne Gore.
Grad je poznat po nekoliko kulturno-istorijskih spomenika. Jedan od najvažnijih je crkva Svetih apostola Petra i Pavla iz 1190. godine, zadužbina kneza humskog Miroslava, u kojoj je pisano čuveno Miroslavljevo jevanđelje. Može se izdvojiti i Manastir Nikoljac (po predanju zadužbina kralja Milutina), džamija Gušmirovića (1741), kao i Nikoljački most iz 1938. godine. U gradu su rođeni brojni znameniti umjetnici.
Etimologija
[uredi | uredi izvor]Grad je dobio ime po polju bijelih rada kojima je tada bilo prekriveno. U rječniku Vuka Stefanovića Karadžića navodi se kao "Varoš u Ercegovini kod vode Lima". [1]
Geografski položaj
[uredi | uredi izvor]Bijelo Polje se nalazi u dolini koju presijeca planinska rijeka Lim. Nekada je to zaista bilo polje, s proljeća prekriveno cvjetovima bijele rade, cvijeta koji je i polju i tamošnjem naselju odredio ime – Bijelo Polje. To je i značenje turske riječi Akovo za varoš, nekada poznatu stanicu Dubrovačkih karavana, koja se zvala Nikolj–pazar.
Od svih gradova na sjeveru Crne Gore, Bijelo Polje ima najpovoljniji geografski položaj. Nalazi se na raskrsnici važnih puteva: na pruzi Beograd–Bar, na magistrali koja od Beograda vodi prema moru, a dobre su veze i prema Pljevljima i Žabljaku, uz kanjon Tare, prema Beranama, Plavu i Rožajama i dalje Ibarskom magistralom prema Srbiji. U Bijelom Polje je povezano i magistralnim putem sa Srbijom i to preko graničnog prelaza Dobrakovo, koje se nalazi u ovoj opštini.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Arheološka istraživanja ubedljivo govore o postojanju naselja u ovom kraju još u dalekoj prošlosti. Bjelopoljski kraj bio je naseljen još u neolitu (10000 do 3000 godina prije n. e.). U selu Majstorovina kod Bijelog Polja, pronađena je kamena sjekira koja potiče iz neolita. Ostaci materijalne kulture pronađeni su i u selu Bijedići, a potiču iz bronzanog doba (3000 do 1000 godina prije n. e.). I u selu Ostrelj pronađene su dvije sekire tzv. jadranskog tipa. Na osnovu pronađenih predmeta u samom gradu možemo tvrditi da su na području današnjeg Bijelog Polja postojale naseobine praistorijskog doba. U Rakonjama, jednom od prigradskih naselja, 1975. godine pronađena je glačana kamena sjekira, koja datira iz srednjeg bronzanog doba. Sve ovo dokazuje da je na ovom prostoru čovjek obitovao i u starijem gvozdenom dobu i da su to proizvodi ilirskih plemena čija je teritorija zahvatala i oblast Bijelog Polja.
Ostaci ilirsko–rimske kulture nađeni su na lokalitetu pored crkve Svete Bogorodice u Voljavcu. Takođe su pronađeni i tragovi kultnog mjesta u Zatonu, 15 km od Bijelog Polja i nadgrobni spomenici u Dubovu.
Sudeći po arheološkim nalazima na samom području grada, moguće je govoriti o postojanju jedne rimske naseobine na obali Lima, u neposrednoj blizini današnjeg centra Bijelog Polja. U naselju Pruška pronađen je bakarni rimski novčić cara Probusa iz druge polovine polovine 2. vijeka. Na lokalitetu latinskog groblja postojale su nadgrobne ploče iz vremena 2. do 3. vijeka n. e. Negdje pred Drugi svetski rat, otkriven je na ovom lokalitetu žrtvenik sa natpisom od čvrstog bijelog kamena, podignut rimskom božanstvu Herkulu. Ovaj žrtvenik se danas čuva u crkvi Svetog Nikole u Nikoljcu. Vjerovatno je na području Bijelog Polja u doba Rimljana postojao grad (Municipijum) sa određenom samoupravom.
U vremenu od 1865. do 1902. godine, Bijelo Polje je pripadalo Novopazarskom sandžaku, a potom je od 1902. do 1912. godine bilo u sastavu posebnog Sjeničkog sandžaka. Na pijaci je stajala kula Đulage Martinovića, poznata kao "Četvrtača", koja je služila kao zatvor, a posle Prvog svetskog rata kao trošarinski magacin.[2]
Polovinom 1930-ih govorilo se da B. P. "postepeno propada".[3]
U Bijelom Polju se nalazi Gimnazija Miloje Dobrašinović kao i nekoliko drugih srednjih škola i fakulteta.
Batrić Rakočević je bio prvi školovan fotograf u Bijelom Polju i iza sebe ostavio veliki broj fotografija iz istorije ovog kraja.[4]
Pero Perović je bio najstariji Bijelopoljac i Crnogorac.
Demografija
[uredi | uredi izvor]U naselju Bijelo Polje živi 11500 punoljetnih stanovnika, a prosječna starost stanovništva iznosi 33,2 godina (32,2 kod muškaraca i 34,1 kod žena). U naselju ima 4244 domaćinstva, a prosječan broj članova po domaćinstvu je 3,74.
Stanovništvo u ovom naselju veoma je heterogeno.
|
|
m | ž |
|||
? | 61 | 74 | ||
80+ | 43 | 93 | ||
75—79 | 84 | 147 | ||
70—74 | 148 | 192 | ||
65—69 | 238 | 294 | ||
60—64 | 257 | 333 | ||
55—59 | 293 | 329 | ||
50—54 | 577 | 537 | ||
45—49 | 618 | 644 | ||
40—44 | 536 | 654 | ||
35—39 | 486 | 525 | ||
30—34 | 469 | 493 | ||
25—29 | 639 | 643 | ||
20—24 | 718 | 751 | ||
15—19 | 767 | 744 | ||
10—14 | 634 | 630 | ||
5—9 | 625 | 574 | ||
0—4 | 528 | 505 | ||
Prosek : | 493 | 143 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 5.934 | 2.220 | 3.382 | 157 | 88 | 87 |
Ženski | 6.453 | 1.910 | 3.434 | 769 | 268 | 72 |
UKUPNO | 12.387 | 4.130 | 6.816 | 926 | 356 | 159 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 2.365 | 49 | 0 | 3 | 411 |
Ženski | 1.926 | 28 | 0 | 0 | 412 |
UKUPNO | 4.291 | 77 | 0 | 3 | 823 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 64 | 102 | 359 | 134 | 216 |
Ženski | 24 | 8 | 382 | 84 | 31 |
UKUPNO | 88 | 110 | 741 | 218 | 247 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 24 | 40 | 461 | 155 | 103 |
Ženski | 30 | 42 | 228 | 245 | 273 |
UKUPNO | 54 | 82 | 689 | 400 | 376 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 134 | 0 | 1 | 109 | |
Ženski | 78 | 0 | 0 | 61 | |
UKUPNO | 212 | 0 | 1 | 170 |
Vidi još
[uredi | uredi izvor]- Humska eparhija
- Srbi u Crnoj Gori
- Budimljansko-polimska eparhija
- Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Bijelom Polju
- Opšta bolnica Bijelo Polje
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Srpski rjecnik
- ^ "Politika", 1. avg. 1938.
- ^ "Politika", 28. feb. 1935.
- ^ Bjelopoljsko kulturno blago država ne prepoznaje („Politika”, 8. april 2017)
- ^ Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176.
- ^ Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2004. ISBN 978-86-84433-00-0.
- ^ Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. oktobar 2004. COBISS.CG-ID 8489488.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Blagojević, Miloš (2009). Zahumsko-hercegovačka episkopija i mitropolija od osnivanja do kraja XIX veka. Beograd: Svet knjige.
- Bogdanović, Dimitrije (1981). „Preobražaj srpske crkve”. Istorija srpskog naroda. knj. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 315—327.
- Ivanović, Radomir (1960). „Srednjovekovni baštinski posedi Humskog eparhijskog vlastelinstva”. Istorijski časopis (9-10: 1959): 79—95.
- Janković, Marija (1985). Episkopije i mitropolije Srpske crkve u srednjem veku. Beograd: Istorijski institut SANU.
- Ljubinković, Radivoje (1959). „Humsko eparhisko vlastelinstvo i crkva Svetoga Petra u Bijelom Polju” (PDF). Starinar. 9-10 (1958-1959): 97—124.
- Popović, Svetlana (2002). „The Serbian Episcopal sees in the thirteenth century” (PDF). Starinar. 51 (2001): 171—184.
- Petrović, Milić F. (2013). „Srpska pravoslavna crkva i Eparhija budimljansko-polimska posle Drugog svetskog rata”. Osam vekova manastira Mileševe: Zbornik radova. 1. Prijepolje: Eparhija mileševska. str. 163—190.
- Puzović, Predrag (2013). „Budimljansko-polimska eparhija od 1947. do 1956. godine”. Osam vekova manastira Mileševe: Zbornik radova. 1. Prijepolje: Eparhija mileševska. str. 143—161.
- Ruvarac, Ilarion (1901). O humskim episkopima i hercegovačkim mitropolitima do godine 1766. Mostar: Paher i Kisić.
- Slijepčević, Đoko M. (1939). „Humsko-hercegovačka eparhija i episkopi (mitropoliti) od 1219 do kraja XIX veka” (PDF). Bogoslovlje. 14 (3-4): 239—294. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 11. 2021. g. Pristupljeno 12. 06. 2019.
- Slijepčević, Đoko M. (1962). Istorija Srpske pravoslavne crkve. 1. Minhen: Iskra.