Pređi na sadržaj

Bijelo Polje

Koordinate: 43° 02′ 02″ S; 19° 44′ 48″ I / 43.0338489° S; 19.7467304° I / 43.0338489; 19.7467304
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bijelo Polje
Bijelo Polje
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaCrna Gora
OpštinaBijelo Polje
Stanovništvo
 — 2011.15.400
Geografske karakteristike
Koordinate43° 02′ 02″ S; 19° 44′ 48″ I / 43.0338489° S; 19.7467304° I / 43.0338489; 19.7467304
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina720 m
Bijelo Polje na karti Crne Gore
Bijelo Polje
Bijelo Polje
Bijelo Polje na karti Crne Gore
Ostali podaci
Poštanski broj84000
Pozivni broj050
Registarska oznakaBP
Veb-sajtinvest.bijelopolje.co.me

Bijelo Polje je grad i sjedište istoimene opštine u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2011. urbano jezgro ima 15.400 stanovnika, što ga stavlja na treće mjesto po broju stanovnika u Crnoj Gori. Regionalni je centar sjevernog dijela Crne Gore.

Grad je poznat po nekoliko kulturno-istorijskih spomenika. Jedan od najvažnijih je crkva Svetih apostola Petra i Pavla iz 1190. godine, zadužbina kneza humskog Miroslava, u kojoj je pisano čuveno Miroslavljevo jevanđelje. Može se izdvojiti i Manastir Nikoljac (po predanju zadužbina kralja Milutina), džamija Gušmirovića (1741), kao i Nikoljački most iz 1938. godine. U gradu su rođeni brojni znameniti umjetnici.

Etimologija

[uredi | uredi izvor]

Grad je dobio ime po polju bijelih rada kojima je tada bilo prekriveno. U rječniku Vuka Stefanovića Karadžića navodi se kao "Varoš u Ercegovini kod vode Lima". [1]

Geografski položaj

[uredi | uredi izvor]

Bijelo Polje se nalazi u dolini koju presijeca planinska rijeka Lim. Nekada je to zaista bilo polje, s proljeća prekriveno cvjetovima bijele rade, cvijeta koji je i polju i tamošnjem naselju odredio ime – Bijelo Polje. To je i značenje turske riječi Akovo za varoš, nekada poznatu stanicu Dubrovačkih karavana, koja se zvala Nikolj–pazar.

Od svih gradova na sjeveru Crne Gore, Bijelo Polje ima najpovoljniji geografski položaj. Nalazi se na raskrsnici važnih puteva: na pruzi BeogradBar, na magistrali koja od Beograda vodi prema moru, a dobre su veze i prema Pljevljima i Žabljaku, uz kanjon Tare, prema Beranama, Plavu i Rožajama i dalje Ibarskom magistralom prema Srbiji. U Bijelom Polje je povezano i magistralnim putem sa Srbijom i to preko graničnog prelaza Dobrakovo, koje se nalazi u ovoj opštini.

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Arheološka istraživanja ubedljivo govore o postojanju naselja u ovom kraju još u dalekoj prošlosti. Bjelopoljski kraj bio je naseljen još u neolitu (10000 do 3000 godina prije n. e.). U selu Majstorovina kod Bijelog Polja, pronađena je kamena sjekira koja potiče iz neolita. Ostaci materijalne kulture pronađeni su i u selu Bijedići, a potiču iz bronzanog doba (3000 do 1000 godina prije n. e.). I u selu Ostrelj pronađene su dvije sekire tzv. jadranskog tipa. Na osnovu pronađenih predmeta u samom gradu možemo tvrditi da su na području današnjeg Bijelog Polja postojale naseobine praistorijskog doba. U Rakonjama, jednom od prigradskih naselja, 1975. godine pronađena je glačana kamena sjekira, koja datira iz srednjeg bronzanog doba. Sve ovo dokazuje da je na ovom prostoru čovjek obitovao i u starijem gvozdenom dobu i da su to proizvodi ilirskih plemena čija je teritorija zahvatala i oblast Bijelog Polja.

Ostaci ilirsko–rimske kulture nađeni su na lokalitetu pored crkve Svete Bogorodice u Voljavcu. Takođe su pronađeni i tragovi kultnog mjesta u Zatonu, 15 km od Bijelog Polja i nadgrobni spomenici u Dubovu.

Sudeći po arheološkim nalazima na samom području grada, moguće je govoriti o postojanju jedne rimske naseobine na obali Lima, u neposrednoj blizini današnjeg centra Bijelog Polja. U naselju Pruška pronađen je bakarni rimski novčić cara Probusa iz druge polovine polovine 2. vijeka. Na lokalitetu latinskog groblja postojale su nadgrobne ploče iz vremena 2. do 3. vijeka n. e. Negdje pred Drugi svetski rat, otkriven je na ovom lokalitetu žrtvenik sa natpisom od čvrstog bijelog kamena, podignut rimskom božanstvu Herkulu. Ovaj žrtvenik se danas čuva u crkvi Svetog Nikole u Nikoljcu. Vjerovatno je na području Bijelog Polja u doba Rimljana postojao grad (Municipijum) sa određenom samoupravom.

U vremenu od 1865. do 1902. godine, Bijelo Polje je pripadalo Novopazarskom sandžaku, a potom je od 1902. do 1912. godine bilo u sastavu posebnog Sjeničkog sandžaka. Na pijaci je stajala kula Đulage Martinovića, poznata kao "Četvrtača", koja je služila kao zatvor, a posle Prvog svetskog rata kao trošarinski magacin.[2]

Polovinom 1930-ih govorilo se da B. P. "postepeno propada".[3]

U Bijelom Polju se nalazi Gimnazija Miloje Dobrašinović kao i nekoliko drugih srednjih škola i fakulteta.

Batrić Rakočević je bio prvi školovan fotograf u Bijelom Polju i iza sebe ostavio veliki broj fotografija iz istorije ovog kraja.[4]

Pero Perović je bio najstariji Bijelopoljac i Crnogorac.

Demografija

[uredi | uredi izvor]

U naselju Bijelo Polje živi 11500 punoljetnih stanovnika, a prosječna starost stanovništva iznosi 33,2 godine (32,2 kod muškaraca i 34,1 kod žena). U naselju ima 4244 domaćinstva, a prosječan broj članova po domaćinstvu je 3,74.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je heterogeno.

Grafika promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 3.547
1953. 4.029
1961. 5.856
1971. 8.925
1981. 11.927
1991. 16.586 16.464
2003. 17.358 15.883
Etnički sastav prema popisu iz 2003.[6]
Srbi
  
8.375 60,19%
Crnogorci
  
3.179 20,01%
Bošnjaci
  
1.150 10,80%
Muslimani
  
1.377 11,96%
Romi
  
43 0,27%
Hrvati
  
27 0,16%
Albanci
  
22 0,13%
Jugosloveni
  
15 0,09%
Makedonci
  
14 0,08%
Nemci
  
8 0,05%
Rusi
  
6 0,03%
Slovenci
  
5 0,03%
nepoznato
  
186 1,17%
Stanovništvo prema polu i starosti[7]
Broj domaćinstava prema popisima iz perioda 1948—2003.
Godina popisa 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2003.
Broj domaćinstava 947 990 1.445 2.172 2.961 4.152 4.395


Broj domaćinstava po broju članova prema popisu iz 2003.
Broj članova 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 i više Prosek
Broj domaćinstava 4.244 549 610 635 1.051 811 355 143 52 17 21
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Pol Ukupno Neoženjen/Neudata Oženjen/Udata Udovac/Udovica Razveden/Razvedena Nepoznato
Muški 5.934 2.220 3.382 157 88 87
Ženski 6.453 1.910 3.434 769 268 72
UKUPNO 12.387 4.130 6.816 926 356 159
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja, popis 2002.
Pol Ukupno Poljoprivreda, lov i šumarstvo Ribarstvo Vađenje rude i kamena Prerađivačka industrija
Muški 2.365 49 0 3 411
Ženski 1.926 28 0 0 412
Ukupno 4.291 77 0 3 823
Pol Proizvodnja i snabdevanje Građevinarstvo Trgovina Hoteli i restorani Saobraćaj, skladištenje i veze
Muški 64 102 359 134 216
Ženski 24 8 382 84 31
Ukupno 88 110 741 218 247
Pol Finansijsko posredovanje Nekretnine Državna uprava i odbrana Obrazovanje Zdravstveni i socijalni rad
Muški 24 40 461 155 103
Ženski 30 42 228 245 273
Ukupno 54 82 689 400 376
Pol Ostale uslužne aktivnosti Privatna domaćinstva Eksteritorijalne organizacije i tela Nepoznato
Muški 134 0 1 109
Ženski 78 0 0 61
Ukupno 212 0 1 170

Partnerski gradovi

[uredi | uredi izvor]

Ukrajina Bijela Crkva, Ukrajina[8]

Poljska Hrubješov, Poljska[9]

Estonija Mardu, Estonija[10]

Severna Makedonija Strumica, Sjeverna Makedonija[11]

Bugarska Svištov, Bugarska[12]

Poznate ličnosti

[uredi | uredi izvor]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Srpski rjecnik
  2. ^ "Politika", 1. avg. 1938.
  3. ^ "Politika", 28. feb. 1935.
  4. ^ Bjelopoljsko kulturno blago država ne prepoznaje („Politika”, 8. april 2017)
  5. ^ Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2003, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2005. COBISS-ID 8764176. 
  6. ^ Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. septembar 2004. ISBN 978-86-84433-00-0. 
  7. ^ Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. Podgorica: Republički zavod za statistiku. oktobar 2004. COBISS.CG-ID 8489488. 
  8. ^ „Mіsta-partneri | Bіla Cerkva - ofіcійniй saйt”. bc-rada.gov.ua. Pristupljeno 2025-07-20. 
  9. ^ „Bijelo Polje (Czarnogóra) | Miasto Hrubieszów”. miasto.hrubieszow.pl. Pristupljeno 2025-07-20. 
  10. ^ „International Cooperation - Maardu Linnavalitsus”. maardu.ee. Pristupljeno 2025-07-20. 
  11. ^ „Gradovi i Opštine pobratimi”. ZVANIČNI SAJT OPŠTINE BIJELO POLJE (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2025-07-20. 
  12. ^ „Gradovi i Opštine pobratimi”. ZVANIČNI SAJT OPŠTINE BIJELO POLJE (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2025-07-20. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]