Boginka
| Boginka | |
|---|---|
 Slika Razikovskog koja prikazuje susret Boginke sa gorštakom | |
| Mitologija | |
| Mitologija | Slovenska |
| Grupisanje | Ženski demonološki lik |
Boginka je ženski demonološki lik, koji je poznat u Malopoljskoj, tačnije u južnoj Mazoviji, u oblastima poljsko-ukrajinskog i poljsko-slovačkog pograničnog područja (Orava, Spiš). Glavne funkcije boginje su progon porodilja i trudnica, otmica i zamena dece. [1]
O Boginki[uredi | uredi izvor]
Kod Slovaka Boginka je smatrana zlim duhom šume sa atributima duhova prirode. U verovanjima Orave, Spiše i posebno Zamagurja, boginja je opisana kao zlo, ružno stvorenje sa visokom nezgrapnom figurom, nesrazmerno velikom glavom, natečenim stomakom, krivim nogama, crnim zubima, velikim grudima koje su joj bile prebačene preko ramena. Mogla je biti prikazana i potpuno suprotno kao prelepa naga žena. [2] Boginja se mogla pojaviti i u liku životinja, kao što su mačke, psi, žabe itd, mogla se pojaviti kao senka ili biti nevidljiva. [3] Ove boginje žive u močvarama, u blizini bara, reka, potoka, ređe u gudurama, šumama, poljima, planinama. Pojavljuju se noću po lošem vremenu. Sredina u kojoj je boginja živela i karakteristike njenog izgleda odgovarale su liku sličnom drugim slovenskim duhovima tog područja (runa, đirgalica, poludnica). Ideje o boginjama bliske su i verovanjima o rusalkama, bosorkama, veštici. [3]
Pored imena kao što su polj. boginka, boginia, ubohenka, ubogini, slč. bohynka, boginka, bohyna, ukr. богині, bohynia. Boginka može da nosi i nazive mamuna, sybiela, diablica, czarownica, zzły duch, babula, matrona, obluda, mara, nocula, sidula, odmienic, czortowa žinka, lіsnicя. Boginke mogu imati i vlastita imena (polj. Ciacia, Lacia, Fuc, Puc; slč. Divá žena). Lik blizak Boginki je Karpati, divožena, divlja žena. [1]
Stanovnici nekadašnje zapadne Galicije, znali su priču o zaštitnom dejstvu „kantariona“. Kada su Boginke nosile otetu ženu na porođaju, mogla je da se uhvati za ovaj cvet, a boginje bi, plašeći se njegove moći, ljutito ispustile otetu mladu majku. [4]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Boginka / Sannikova O. V., Usačёva V. V. // Slavяnskie drevnosti: Эtnolingvističeskiй slovarь : v 5 t. / pod obщ. red. N. I. Tolstogo; Institut slavяnovedeniя RAN. — M. : Mežd. otnošeniя, 1995. — T. 1: A — G (Gusь). — S. 215–217. — ISBN 5-7133-0704-2.
- Bohynka // Elektronická encyklopédia (ludovakultura.sk)
- Podgórska, Barbara; Podgórski, Adam (2005). Wielka księga demonów polskich: Leksykon i antologia demonologii ludowej. Katowice: Wydawn. KOS. ISBN 83-89375-40-0.