Bogorodična crkva u Zemunu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bogorodičina crkva u Zemunu
Bogorodičina crkva u Zemunu
Opšte informacije
MestoZemun, Beograd
OpštinaZemun
Država Srbija
Vreme nastanka1774.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
beogradskonasledje.rs

Crkva Rođenja Presvete Bogorodice, poznatija kao Bogorodičina crkva, hram je Srpske pravoslavne crkve koji se nalazi u centru Zemuna, u Rajačićevoj ulici.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Požarevačkim (1718), a zatim Beogradskim mirom (1739), potisnuta je turska vlast iz jugoistočnog Srema i Zemun se našao na granici dvaju carstava – Austrije i Turske. Posle više promena ustanovljena je vojnograđanska uprava, tako je Zemun u sastavu Austrije i njene Vojne granice postao slobodni vojni komunitet. Godine mira koje su usledile, omogućile su brži privredni rast i razvitak građanstva, trgovaca i zanatlija. Napredak pograničnog grada ogledao se i u povećanju broja stanovnika, izgradnji javnih i privatnih kuća i širenju naselja koje su nastanjivali Srbi, Nemci, Jevreji, Grci, Cincari i drugi narodi.

Na zapadnom delu Starog jezgra Zemuna,[1] razvijanom od početka XVIII veka, položen je leta 1776. godine kamen temeljac za novu pravoslavnu crkvu čije je građenje finansiralo stanovništvo Zemuna, srpske, grčke i cincarske nacionalnosti. Crkva je završena 1780. godine, kao jednobrodna kasnobarokna građevina sa poluobličastom apsidom i plitkim pevnicama, a krajem XVIII veka, 1794-1795. dobila je visoki zvonik na zapadnoj strani.[2] Ispod zvonika je ukopan raritetni depozitorij namenjen za odlaganje posmrtnih ostataka, koji nije bio korišćen za tu namenu, a koncipiran je prema pravilima koja se i danas održavaju prvenstveno u manastirima Grčke pravoslavne crkve.

Izvori navode da je „nova“ crkva kako je nazvana u narodu, služila verskim potrebama jednovernih Grka, Cincara i Srba koji su davali doprinos za njeno izdržavanje. Obredi su se vršili na crkvenoslovenskom, a u određenim danima (do 1914. g.) i na grčkom jeziku.[3]

Hram sa portom postaje centar na kojem se organizuje crkvena, prosvetna i kulturna delatnost zemunskih Srba u toku 19 .veka. Školska slava Sv. Sava se obeležava prvi put u Zemunu 1812. godine. Gradi se srpska škola 1822. u kojoj se 1825. osniva biblioteka. Dom Srpske pravoslavne crkvene opštine se gradi kao reprezentativno zdanje 1909. godine, prema projektu ranopreminulog zemunskog arhitekte Koste Atanackovića Stanišića.[1]

U crkvi se nalazi bogati barokni ikonostas koji je 1788. godine rezao piltor Aksentije iz poznate zanatske porodice Marković. Ikone su rad Arsenija Teodorovića vrsnog i produktivnog ikonopisca i slikara barokno-rokajnog stila, koji 1815. godine na zemunskom ikonostasu primenjuje postulate klasicizma.[4] Iste godine postavljeno je veliko crkveno zvono.

A. Teodorović je oslikao zidne slike na prvom svodu ispod ikonostasa i prvom luku ispred oltara. Oslikao je i arhijerejski tron sa predstavom Sv. Sava nad očevim grobom izmiruje braću, uvodeći ovu istorijsku scenu u našu noviju umetnost.[5]

Ikona Zaštitnice sa zlatnom pozadinom i baroknim ornamentima, na Bogorodičinom prestolu, je rađena krajem 18. veka. Bazis Bogorodičinog prestola je ukrašen ikonom „Živopriemni istočnik“ koju je 1864. godine „načerto“ slikar Živko Petrović, sin rodoljubivog zemunskog kovača Jovana, okivača ustaničkih topova. Ulje na platnu, Sv. Sava blagosilja Srpčad, rad istog autora iz 1841. godine nalazi se u Domu srpske crkvene pravoslavne opštine.

Ruski slikar Andrej Bicenko je 1937. godine oslikao u “al seco” tehnici scene Hristovog života u priprati, naosu, horu i oltaru. U horu na monumentalnoj kompoziciji „Beseda na gori“ predstavio je lik tragično stradalog ruskog cara Nikolaja II. Obnovljena crkva je osvećena u decembru te godine.[6]

Crkva poseduje bogatu riznicu i zbirku knjiškoarhivskog materijala iz kojeg se izdvaja moskovsko Jevanđelje iz 1782. godine, sa crtežima arhimandrita manastira Bogovađe i Voljavče Hadži Ruvima, iz 1788. godine.

Crkva je više puta restaurisana: 1880, 1944-1947, 1958, 1979-1980 i nedavno 2000-2001. godine, kada je obnovljeno zidno slikarstvo, postavljen novi pod i podno grejanje. Radovi na obnovi nadgrobnih ploča na kojima su natpisi na grčkom i crkvenoslovenskom, na južnoj i severnoj fasadi, izvedeni su 2010. godine. Crkva je proglašena spomenikom kulture i predstavlja celinu sa Domom Srpske pravoslavne crkvene opštine, sa kojim se nalazi na istoj parceli.[7]

Bogorodičina crkva je najveći hram lociran u prostornoj kulturnoistorijskoj celini Staro jezgro Zemuna, markantna vertikala koja se pomalja iz ravni zemunskih krovova i učestvuje u formiranju siluete grada s Dunava, Gardoša i Ćukovca.

Opis[uredi | uredi izvor]

Crkva je jednobrodna kasnobarokna građevina sa poluobličastom apsidom i plitkim pevnicama koja je krajem 18. veka (1794 — 1795) dobila visoki zvonik na zapadnoj strani koji je bio tek nešto niži od tornja obližnje crkve Blažene Djevice Marije. Prvo zvono, koje je bilo postavljeno 1815. godine, ilustrovalo je pobedu nad Napoleonom. Kasnije su, osim tog zvona, koje i danas postoji, postavljena još dva.

Ispod zvonika je ukopan redak depozitorij namenjen za odlaganje posmrtnih ostataka, koji nije bio korišćen za tu namenu, a koncipiran je prema pravilima koja se i danas održavaju prvenstveno u manastirima Grčke pravoslavne crkve.[5].

Izvori navode da je „nova“ crkva, kako je nazvana u narodu, služila verskim potrebama jednovernih Grka, Cincara i Srba koji su davali doprinos za njeno izdržavanje. Obredi su se vršili na crkvenoslovenskom, a u određenim danima (do 1914) i na grčkom jeziku.

Hram sa portom postao je centar na kom se organizovala crkvena, prosvetna i kulturna delatnost zemunskih Srba u toku 19. veka.

Crkva je bila značajnije obnavljana 1890, 1937. i 1999. godine, a 2009. godine dobila je dekorativno osvetljenje.

U crkvi su više puta liturgiju služili patrijarsi Srpske pravoslavne crkve.[8][9][10]

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Bogorodičina crkva[3] je najveći hram u Starom jezgru Zemuna, jednobrodna, sa plitkim pevničkim prostorima i vitkim dvospratnim zvonikom koji izlazi iz zapadne fasade. Ima bogato izrezbaren barokni ikonostas koji je rezao piltor Aksentije Marković, sa ikonama vrsnog i produktivnog ikonopisca i slikara klasicizma, Arsenija Teodorovića.[4] Iste godine postavljeno je veliko crkveno zvono. Teodorović je oslikao zidne slike na prvom svodu ispod ikonostasa i prvom luku ispred oltara. Oslikao je i arhijerejski tron sa predstavom Svetog Save koji nad očevim grobom izmiruje braću, uvodeći ovu istorijsku scenu u srpsku noviju umetnost.

Crkva poseduje bogatu riznicu i zbirku knjiškoarhivskog materijala iz koga se izdvaja moskovsko Jevanđelje iz 1782. godine, sa crtežima arhimandrita manastira Bogovađe i Voljavče Hadži Ruvima, iz 1788. godine.

Crkva je restaurirana tokom 20002001. godine, kada je obnovljeno zidno slikarstvo, postavljen novi pod i podno grejanje. Crkva predstavlja celinu sa Domom Srpske pravoslavne crkvene opštine, sa kojim deli istu parcelu.

Bogorodičina crkva je najveći hram lociran u prostornoj kulturnoistorijskoj celini[11] Staro jezgro Zemuna, koja učestvuje u formiranju siluete grada s Dunava, Gardoša i Ćukovca.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Zemunske crkve
  Bl. Djevice Marije
  Bogorodičina
  Evangelička
  Nikolajevska
  Sv. arh. Gavrila
  Sv. Roka
  Svetotrojičina
  Franjevačka
  Hariševa kapela


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Željko Škalamera, Staro jezgro Zemuna, sv. 7, ZZSKGB, Beograd, 1967, 72.
  2. ^ Arhiv grada Beograda, Zemunski magistrat, F 6, br. 23/1794.
  3. ^ a b Miodrag Dabižić, Glasnik, Službeni list SPC, br. 10, Beograd, 1980.
  4. ^ a b Leposava Šelmić, Olga Mikić, delo Arsenija Teodorovića, Novi Sad, 1972, 22.
  5. ^ a b Miodrag Jovanović, Srpsko crkveno graditeljstvo i slikarstvo novijeg doba, Kragujevac, 1987, 72.
  6. ^ "Politika", 27. dec. 1937
  7. ^ Aleksandra Dabižić, Dosije proglašenja Bogorodičine crkve, Dokumentacija ZZSKGB, 1992
  8. ^ Danas“ – „Danas je Mala Gospojina“, 21.9.2005.
  9. ^ B92„Pravoslavni vernici slave Božić“, 7.1.2007.
  10. ^ Srpska pravoslavna crkva – „230 godina Bogorodičine crkve u Zemunu“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. oktobar 2012), 22.9.2010.
  11. ^ Aleksandra Dabižić, Dosije proglašenja Bogorodičine crkve, Dokumentacija ZZSKGB, 1992, Arhiv grada Beograda, Zemunski magistrat, F 6, br. 23/1794; Staro jezgro zemuna, Odluka o utvrđivanju “Sl. list grada Beograda“ br. 26/92.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]