Bogoslovija u Zadru

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bogoslovija u Zadru, ili Zadarska bogoslovija, bila je pravoslavna bogoslovija u Zadru. Bogoslovija je za vrijeme svog postojanja nosila dva zvanična imena: Pravoslavna Klirikalna škola od 1832. do 1864. godine i Pravoslavni bogoslovski zavod od 1869. do 1920. godine.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Osnivanje[uredi | uredi izvor]

Otvaranje bogoslovije je planirano za vrijeme francuske uprave u Dalmaciji, Napoleon Bonaparta je dekretom 19. septembra 1808. godine odobrio osnivanje sjemeništa za sveštenike Pravoslavne crkve. Crkveno-narodni sabor u Zadru se 30. novembra iste godine sastao i donio odluku o osnivanju bogoslovije. Do otvaranje ipak nije došlo, zbog nedostatka nastavnog kadra.[1]

Za vrijeme austrijske uprave u Dalmaciji, prvi episkop dalmatinski Venedikt Kraljević pokušao je da pri svojoj rezidenciji u Šibeniku otvori bogosloviju sa unijatskim profesorima rusinskog porijekla iz Galicije. Unijatski sveštenici su stigli u Zadar decembra 1819. godine, ali su brzo razotkriveni zbog čega se narod pobunio, prvo u Šibeniku, zatim u cijelom Dalmaciji. Šibeničani su na prvi dan Duhova 1821. pokušali izvršiti atentat na Kraljevića pucajući na njegove kočije, ali se on nije nalazio u njima. Nakon ovog događa škola je prestala da radi.[2]

Dan nakon atentata Venedikt seli iz Šibenika u Zadar, odakle 23. maja 1823. godine odlazi u Italiju ostavljajući eparhiju zadarskom parohu Spiridonu. Kraljević je penzionisan 1828. godine, a godinu kasnije eparhija je carskom naredbom pripojena Karlovačkoj pritropoliji.[3]

Klirikalna škola[uredi | uredi izvor]

Venediktov nasljednik, Josif Rajačić uz carevo odobrenje 30. septembra 1832. godine u Šibeniku otvara školu za pravoslavne sveštenika pod imenom Pravoslavna Klirikalna škola. Školovanje je trajalo pet godine, a primani su kandidati za završenom osnovnom školom, ako su znali pisati i čitati srpski ili crkvenoslovenskim primani su i bez osnovne škole. Svaki razred je imao svog učitelja.[3]

Škola je zajedno sa episkopskim sjedištem 1841/42. godine premještena u Zadar. Prestala je sa radom školeske 1863/64. godine. Za 31. godinu postojanja školu je završilo 186 učenika, među kojima su bili i kasniji episkopi Visarion Ljubiša i Nikanor Ivanović.[4]

Na prijedlog episkopa Stefana Kneževića 14. oktobra 1860. izdato je carevo odobrenje da se u školu primaju samo mladići sa završenim nižom gimnazijom i da se stipendije dodjeljuju mladićima koje će započeti školovanje u gimnazijama. Episkop Stefan se 1863. godine obratio caru sa molbom da pitomci o državom trošku završe gimnaziju, pa tek onda upišu bogosloviju, što je car 25. oktobra 1864. godine odobrio.[5]

Bogoslovski zavod[uredi | uredi izvor]

Klirikalna škola je kao reorganizovana otvorena 1869/70. godine pod imenom Pravoslavni bogoslovski zavod. Prema novom planu, uz carevo odobrenje 5. juna 1869, školovanje je trajalo četiri godine i mogli su se školovati kandidati sa završenom gimnazijom.[6]

Školske 1883. godine izdata su Pravila za pitomce pravoslavnog bogoslovsog sjemeništa u Zadru, koja su se sastojala od jedanaest tačaka. Pravila su se odnosila na religiozne dužnosti, zanimanje, provođenje slobodnog vremena, odnos prema pretpostavljenima, međusobnu komunikaciju i dr.[7]

Gašenje[uredi | uredi izvor]

Zadarska bogoslovija je sa radom prestala 1919/1920. škoske godine tokom italijanske okupacije Zadra.[8]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Puzović 2011, str. 279.
  2. ^ Puzović 2011, str. 279—280.
  3. ^ a b Puzović 2011, str. 280.
  4. ^ Puzović 2011, str. 281.
  5. ^ Puzović 2011, str. 281—282.
  6. ^ Puzović 2011, str. 282.
  7. ^ Puzović 2011, str. 283.
  8. ^ Puzović 2011, str. 297.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]