Bog Sin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bog Sin (grč. Θεός ο Υιός), u hrišćanstvu, drugo je lice Svete Trojice, jedan od tri ipostasa Boga.

Nakon ovaploćenja od Duha Svetoga i Djeve Marije tj. nakon ipostasnog sjedinjenja, njegove dvije prirode, božanska i čovječanska, sjedinile su se u jednu ipostas Isusa Hrista.

Teološka disciplina koja se bavi proučavanjem Boga Sina kao druge ipostasi Svete Trojice naziva se Hristologija.

Sveta Trojica[uredi | uredi izvor]

Hrišćanska dogmatika uči da Otac od vječnosti rađa Sina i ishodi Svetog duha. Crkva vjeruje u jednog Boga (u jednu suštinu), koji je u trima savršenim ipostasima (trima savršenim licima).

Sva tri lica — Otac, Sin i Sveti duh — u Svetoj Trojici imaju jednu istu suštinu, pa pravoslavna teologija postavlja jedinstvo i trojičnost Božju na isti nivo. Razlika među božanskim licima (ipostasima) zasniva se samo na razlici njihovih ličnih svojstava.

Lično svojstvo[uredi | uredi izvor]

Lično svojstvo Sina jeste rađanje, tj. Sin je druga ipostas koja proizlazi od Oca kao rođeni. Sin se rađa vječno od vječnog Oca, tokom jednog procesa koji pripada kategoriji suštine. Sin nije proizvod Očeve volje, već je Sin po svojoj suštini, kao jedini od jedinoga, kao Bog istiniti od Boga istinitog, pa na taj način ima sve osobine vječnosti (sam pojam o vječnom Ocu sadrži u sebi pojam o vječnom Sinu, i obratno).

Isus Hristos[uredi | uredi izvor]

Isus Hristos nije bio samo dobri učitelj i iscjelitelj bolesnih, već je on, prema hrišćanskom shvatanju, nanovo uspostavio cijelu tvorevinu i vratio je u poslušnost Ocu. Smrt je posljednji neprijatelj kojeg je Hristos pobijedio svojim vaskrsenjem. Njega kao Sina Bog Otac je podigao Duhom Svetim iz mrtvih.

Vidi još[uredi | uredi izvor]