Božidar Trudić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Božidar Trudić
Datum rođenja1911.
Mesto rođenjaSmederevska Palanka
Datum smrti1989.

Božidar Trudić (Smederevska Palanka, 1911 - 1989) je srpski kompozitor.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodio se 1911. godine u Smederevskoj Palanci gde je završio osnovno obrazovanje i nižu gimnaziju. Dalje školovanje je nastavio u Požarevcu i Beogradu.

Po završetku srednje škole, njegova opredeljenja su naginjala prema egzaktnim naukama pa je upisao studije teorijske matematike koje je završio 1935. godine. Odmah posle diplomskog ispita postao je profesor srednje škole: predaje matematiku i fiziku (jedno vreme u Požarevačkoj gimnaziji, zatim u Bjelovaru, Prizrenu, a za vreme rata - u Trećoj gimnaziji u Beogradu). Naporedo sa studijama matematike, proučava harmoniju, zapisuje i sakuplja narodne melodije, diriguje horom, kao samouk.

Da nije bio nemirnog duha, prožet velikom ljubavlju prema muzici - njegova karijera svakako bi se nastavila tokovima uglednog profesora „važnih“ srednjoškolskih predmeta, obezbeđujući mu miran i ugodan život. Muzika ga je, međutim, suviše zaokupljala... nju je, u stvari, osećao kao jedini pravi životni poziv.

Na kraju je preovladala mladalačka ljubav, pa je, sa relativnim zakašnjenjem upisao studije na Muzičkoj akademiji u Beogradu. Studirao je kompoziciju u klasi Stevana Hristića dve godine, a zatim u klasi Josipa Slavenskog, kao i dirigovanje sa Krešimirom Baranovićem i Mihajlom Vukdragovićem. Diplomirao je 1947. godine.

Do kraja života, svu raskoš svog talenta posvetio je muzici, bilo da se bavio stvaralaštvom ili obrazujući mlade: kao docent i profesor na Muzičkoj akademiji u Sarajevu ili kao direktor i profesor Muzičke škole Stanković u Beogradu.

Od 1964. godine živeo je u Beogradu kao slobodan umenik. Preminuo je 1989. godine, a po sopstvenoj želji sahranjen je u svom rodnom gradu - Smederevskoj Palanci. Iz poštovanja prema njegovom delu koje je nesumnjivo svojevrstan reprezent ovog grada, i njegovog odnosa prema zavičaju, Osnovna muzička škola u Smederevskoj Palanci od 1991. godine s ponosom nosi njegovo ime.

Stvaralaštvo[uredi | uredi izvor]

Baveći se komponovanjem, BOŽIDAR TRUDIĆ je za sobom ostavio bogat i raznovrstan opus. Pored dve simfonije (Balkanska, Simfonija u jednom stavu) i svita (Lirske scene i Prizren), orkestru je namenio nekoliko kraćih kompozicija. Koncert za violinu i orkestar, nastao 1951. godine, jedno od najličnijih i najuspelijih dela Božidara Trudića, prvi put su izveli violinista Branko Pajević i Beogradska filharmonija pod upravom Živojina Zdravkovića 23. aprila 1954. godine u sali Kolarčevog narodnog univerziteta.

Godinu dana nakon violinskog koncerta, nastao je koncert za violončelo i orkestar. Uz kantate „Zov krvi“ i "1804. godina“, pesme uz pratnju orkestra (Behari, Pesme drevne Helade, Pesme starog Japana, Pesma svata Crnogorca), horove a cappella i solo-pesme, komponovao je i niz kamernih i solističkih kompozicija. Pisao je i filmsku muziku.

Privrženost gradu u kome se rodio i stasao proživevši najlepše godine detinjstva, manifestovao je odzivom da se uključi u proslavu 850 godina Palanke 1970. godine. Tom prigodom komponovao je Kantatu rodnom gradu, koja najbolje izražava njegov odnos prema ovoj sredini. Izvedena je na centralnoj proslavi u interpretaciji Miroslava Čangalovića i Dušana Trbojevića.

Po njemu je nazvana Muzička škola „Božidar Trudić” Smederevska Palanka.

Literatura[uredi | uredi izvor]