Božo Čolović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Božo Čolović
Datum rođenja(1909-01-07)7. januar 1909.
Mesto rođenjaPljevlja
 Osmansko carstvo
Datum smrti6. decembar 2018.(2018-12-06) (109 god.)
Mesto smrtiPljevlja
 Crna Gora

Božo Čolović (7. januar 19096. decembar 2018) bio je crnogorski stogodišnjak koji je u vreme njegove smrti bio najstarija osoba u Crnoj Gori. On je i najstariji Crnogorac ikada.[1][2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Čolović je rođen u Pljevljima, Osmanskom carstvu (danas Crna Gora) u bogatoj porodici koja je tada imala preko 1.000 koza i ovaca, a njegov otac je imao 12 sluga.

Sva seljačka imovina je izgubljena u domaćinstvu Čolovića, od 200 ovaca i koza, ostalo je pet, jedna od sedam do 10 krava, jedan od četiri konja, a od tri para volova nijedan.

Božo se ženio Darinkom 1936. godine: Za nju je govorio: bila je lepa i premlada za udaju, 14 godina mlađa onjega. Ali su je njeni dali jer je bio krojač. Tada si pop, učitelji, krojač i šumar u selu bili sve. 1937. otac mu je kupio veliko zemljište pored bolnice. Danas pored njegove postoje još četiri kuće.

Penziju je zaradio radeći kao krojač. Pričao je kako su na vašarima gledali odela i rekao: ovo je sašio Božo, ovo nije, jer se njegov rad izdvajao preciznošću i lepotom.

Žena mu je umrla 17 godina pre njega. Njen odlazak mu je teško pao, ali su zakoni prirode neumoljivi. Deda Božo je u trenutku smrti imao: šestoro unučadi i trinaest praunučadi.

Njegov recept za dug život je u svemu treba biti umeren. U jelu, piću, poslu, radosti i tuzi, ali, kaže, genetika je ipak presudna. Sam sebi je kuvao čaj svako jutro, pa popio čašicu domaće rakije bez vode i tek onda nešto jeo.

Sa suprugom Darinkom je školovao četvoro dece: Sretka, Radoja, Nevenku i Milenka. Trojica su završila fakultete. Ćerke ekonomiju, a Radoje medicinu, a kasnije je postao hirurg, profesor na beogradskom Medicinskom fakultetu i član Srpske akademije nauka i umetnosti i predsednik Srpskog lekarskog društva.

Za vreme Turaka djed ga je naučio trgovini u Pljevljima kod Radovića i shvatio je značaj pismenosti. 1918. doveo je Hadži Niku Damjanovića da uči sinove. Naredne godine otvorena je škola u Gotovuši koju je pohađao, a kada se njegov otac Anto vratio iz zatočeništva 1924. upisao ga je u krojački zanat u Pljevljima kod Jevrema Jakića.[3]

Deda Božo se prisetio dana kada je bio u vojsci svih deset metaka (pet probnih i pet za gađanje), svaki pogodak u centar i otuda preciznost i perfekcionizam.

Tada je potporučnik Marijan Josić oduševljeno izvadio iz džepa 50 dinara i dao mu. Bilo je toliko vredno da sam dva meseca mogao da jedem u kantini - pričao je ovaj deda sećajući se kralja Aleksandra koji ih je tada posećivao na manevrima.

I njegov otac poživeo više od stotinu godina, a braća njegova doživeli takođe duboku starost.

Sa 106 godina još uvek je mogao da kosi travu ručnom kosom i radio je sve poslove. Mogao je hodati do poslednjeg dana.[4]

Čolović je preminuo u Pljevljima, 6. decembra 2018. godine, u dobi od 109. godina i 333 dana, samo mesec dana pre svog 110. rođendana.[5][6][7]

Reference[uredi | uredi izvor]