Borba kod Vladilovca

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Borba kod Vladilovca
Vreme9. mart 1907.
Mesto
UzrokBorba za Makedoniju
Ishod srpska pobeda
Sukobljene strane
srpski četnici bugaraške komite Osmansko carstvo
Komandanti i vođe
vojvoda Gligor Sokolović
Jovan Babunski
Cene Marković
Vasilije Trbić
Boško
vojvoda Andon † vođa garnizona iz Vranovca
Jačina
5 četa 33 komita garnizon iz Vranovca
Žrtve i gubici
1 mrtav, 1 ranjen 31 komita ubijeno veći broj mrtvih[1]

9. marta 1907. vojvoda Gligor Sokolović, Jovan Babunski, Cene Marković, Vasilije Trbić i Boško zatekli su se u veleškom selu Vladilovcu. Njih je, misleći da je Srba malo, oko 3 časa ujutri, napala bugarska četa vojvode Andona (bugarski oficir, po narodnosti Čeh, rodom iz Plzenja). Četu je na vreme opazila seoska straža i na nju otvorila vatru. Srpske vojvode, sa svojim četnicima, uspele su da se, neopažene od bugarske čete, provuku i zađu joj za leđa. Odatle su otvorili jaku vatru i istovremeno zatvorili Bugarima odstupnicu. Posle 3-4 časa borbe, u njenom najvećem jeku, stigla je turska vojna posada iz Vranovca, koja je odmah otvorila plotunsku paljbu na seosku četu ali je i neoprezno uletela u prostor između bugarske čete i čete srpskih vojvoda. Obe čete su zapucale na Turke, koji su, našavši se između dve vatre, polegali i obustavili paljbu. Tek kada su četnici bili pri kraju sa otporom bugarske čete, počela je da pristiže turska vojska sa raznih strana. Zbog toga je odmah upućeno jedno odeljenje da zauzme karpe na Smilovačkom visu i da pucnjavom odatle obezbedi odstupnicu srpskim četama. Posle kraćeg vremena stigle su u pomoć četnicima seoske čete iz Pomenova i Stepanca. Time je srpskim četama omogućeno da se, posle devetočasovne borbe sa Turcima, povuku bez većih gubitaka.

Rezultat borbe

Borba na Vladilovcu je trajala preko 12 časova. Gubici Bugara, prema rečima Vasilija Trbića, bili su 9 mrtvih komita (među njima i vojvoda Andon) i 8 zarobljenih sa kompletnom opremom. O turskim gubicima zna se samo da su za prevoz poginulih angažovali desetora kola i da je njihova sahrana obavljena na turskom groblju u Donjem Vranovcu. Prema podacima srpskih nacionalnih radnika iz ovih krajeva, bugarski gubici su bili još veći. Mrtvih je bilo najmanje 17, a oni koji su uspeli da pobegnu od Srba su naleteli na Turke. Tako da je od bugarske čete koja je brojala 33 ljudi preživela samo dvojica. Srpski gubici su jedan ubijen četnik (Nikola iz Poreča) i ranjen Ćira (bivši srpski žandarm).[2][3][4]


Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Vladimir Ilić: Srpska četnička akcija 1903-1912 (2006), pp. 116-117

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ o turskim gubicima zna se samo da su za prevoz poginulih angažovali desetora kola
  2. ^ AS,MIDS,IoV,F.4,No 254,Skopski odbor Izvršnom odboru
  3. ^ V.Trbić, rukopis,pp. 193
  4. ^ J.Babunski, 18