Borba na Drenovcu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Borba na Drenovcu
Vreme9. mart 1906.
Mesto
Povodčetničke akcije u Makedoniji
UzrokBorba za Makedoniju
Ishod Turska pobeda
Sukobljene strane
srpski četnici Osmansko carstvo
Komandanti i vođe
vojvoda Ilija Jovanović
vojvoda Zmejko Blažević
komandant turske potere
Jačina
2 čete turski vojni garnizon
Žrtve i gubici
6 mrtvih, 3 uhapšeno 12 mrtvih
zapenjena četna arhiva
trojica osuđena na robiju

9. marta 1906. doljnorečka četa vojvode Zmejka Blaževića i prilepska četa vojvode Ilije Jovanovića-Prilepca nalazile su se na daniku u srpskom selu Drenovcu (Prilepska kaza). Čete su prokazane turskim vlastima od strane bugaraša iz Nebregova i Prisata. Veliko odeljenje turske vojske je opkolilo selo i iznenadilo srpske čete. Posle višečasovne borbe, u kojoj je poginulo 18 i ranjeno 12 vojnika, četnici su pokušali da se probiju, što je nekima i uspelo. U borbi je poginuo vojvoda Ilija Jovanović, Marko Protić, Dimitrije Jovanović i Mirče Naumović. Ranjeni četnici Nikola Ristić iz Dabince i Marko Ristić iz Trebonja izvršili su samoubistvo. Živi su uhvaćeni vojvoda Zmejko Blažević i četnici Aca Sekulić i Voja Stanojević, sva trojica je bila teže ranjena. Turci su uspeli da zaplene i četnu arhivu jednog od vojvoda. Vojvoda Zmejko je pokušao da se ubije skokom u bunar, ali Turci su to primetili i izvukli ga odatle onesvešćenog.

Bitoljski sud je zarobljenike osudio na doživotnu robiju. Posle proglašenja hurijeta (23. jul 1908) četnici su amnestirani. Uhapšena trojica je puštena na slobodu i od 1909. Zmejko je opet aktivan u četničkoj organizaciji, što je vidno i iz platnog spiska.

Posle propasti na Drenovcu u zapadnom Povardarju su bile samo četiri sprske čete. Ubrzo posle ove borbe vojvoda Josif Ivanović je likvidirao denuncijatore iz Nebregova i Prisata.[1][2][3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Vladimir Ilić: Srpska četnička akcija 1903-1912. str. 89

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ AS, MIDS, IoV,F.13, Izveštaj Vladislava S. Mihailovića i Nikole Jankoviča-Kosovskog Centralnom odboru
  2. ^ S. Krakov: Krvave borbe, str 147-148
  3. ^ M. Rakić, n.l. 77, 329