Borba na Drenovcu
Borba na Drenovcu | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| |||||||||||
Sukobljene strane | |||||||||||
srpski četnici | Osmansko carstvo | ||||||||||
Komandanti i vođe | |||||||||||
vojvoda Ilija Jovanović † vojvoda Zmejko Blažević | komandant turske potere | ||||||||||
Jačina | |||||||||||
2 čete | turski vojni garnizon | ||||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||||
6 mrtvih, 3 uhapšeno | 12 mrtvih | ||||||||||
zapenjena četna arhiva trojica osuđena na robiju |
9. marta 1906. doljnorečka četa vojvode Zmejka Blaževića i prilepska četa vojvode Ilije Jovanovića-Prilepca nalazile su se na daniku u srpskom selu Drenovcu (Prilepska kaza). Čete su prokazane turskim vlastima od strane bugaraša iz Nebregova i Prisata. Veliko odeljenje turske vojske je opkolilo selo i iznenadilo srpske čete. Posle višečasovne borbe, u kojoj je poginulo 18 i ranjeno 12 vojnika, četnici su pokušali da se probiju, što je nekima i uspelo. U borbi je poginuo vojvoda Ilija Jovanović, Marko Protić, Dimitrije Jovanović i Mirče Naumović. Ranjeni četnici Nikola Ristić iz Dabince i Marko Ristić iz Trebonja izvršili su samoubistvo. Živi su uhvaćeni vojvoda Zmejko Blažević i četnici Aca Sekulić i Voja Stanojević, sva trojica je bila teže ranjena. Turci su uspeli da zaplene i četnu arhivu jednog od vojvoda. Vojvoda Zmejko je pokušao da se ubije skokom u bunar, ali Turci su to primetili i izvukli ga odatle onesvešćenog.
Bitoljski sud je zarobljenike osudio na doživotnu robiju. Posle proglašenja hurijeta (23. jul 1908) četnici su amnestirani. Uhapšena trojica je puštena na slobodu i od 1909. Zmejko je opet aktivan u četničkoj organizaciji, što je vidno i iz platnog spiska.
Posle propasti na Drenovcu u zapadnom Povardarju su bile samo četiri sprske čete. Ubrzo posle ove borbe vojvoda Josif Ivanović je likvidirao denuncijatore iz Nebregova i Prisata.[1][2][3]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Vladimir Ilić: Srpska četnička akcija 1903-1912. str. 89
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ AS, MIDS, IoV,F.13, Izveštaj Vladislava S. Mihailovića i Nikole Jankoviča-Kosovskog Centralnom odboru
- ^ S. Krakov: Krvave borbe, str 147-148
- ^ M. Rakić, n.l. 77, 329