Boris Podreka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Boris Podreka
Boris Podreka
Datum rođenja(1940-01-30)30. januar 1940.(84 god.)
Mesto rođenjaBeograd,
 Kraljevina Jugoslavija
Zanimanjearhitekta
Aktivni period1968—

Boris Podreka (Beograd, 30. januar 1940) slovenačkoitalijanski je arhitekta i akademik. Dobitnik je mnogobrojnih priznanja u oblasti arhitekture. Od 1988. godine je inostrani član Srpske akademije nauka i umetnosti.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Trg Tartini, Piran
Kormons, Italija

Osnovnu školu i gimnaziju je pohađao u Trstu, a završio je u Beču. Podreka je srpskog porekla,[2] otac mu je Slovenac a majka Srpkinja. Upisao se na bečku Visoku školu za primenjene umetnosti i Akademiju likovnih umetnosti, kao i na Arhitektonski odsek bečke Politehnike, gde je 1968. diplomirao [1]u majstorskoj klasi profesora dr Rolanda Rajnera.

U Beču osnovao sopstveni projektantski atelje, a 1979. godine otpočeo i univerzitetsku karijeru, prvo kao asistent na Tehničkom fakultetu u Minhenu i bečkoj Politehnici, kasnije (1981-87) i kao gostujući profesor u Lozani, Parizu, Veneciji, Londonu, kao i Americi — Filadelfiji i Harvard-Kembridžu (Boston). Od 1988. godine redovni je profesor na Tehničkom fakultetu i direktor Instituta za arhitektonsko projektovanje i teoriju prostora u Štutgartu.

Između 1990. i 1995. vodio je međunarodni arhitektonski seminar u Beču.[1] Podrekin raznoliki opus obuhvata projekte javnih građevina, porodičnih kuća i stambenih četvrti, banaka, univerzitetskih, medicinskih, kulturnih i tržnih centara, mnogih izložbenih prostora i postavki. Svoje težište takođe prepoznaje u arhitektonskom enterijeru, ali autorsku prepoznatljivost posebno izgrađuje oživljavajući i oplemenjujući tradicionalne javne prostore — trgove, ulice i urbane zone evropskih gradova (Verona, Salcburg, Piran i drugi).

Dobitnik je brojnih međunarodna priznanja, između ostalih, nagrada „Chevalier des Arts et des Lettres, Paris” (Pariz, 1986), nagrada grada Beča (1990), nagrada „Jože Plečnik“ (Ljubljana, 1992), „San Giusto d’oro“ (Trst, 1997), „San Valentino d’oro“ (2001) i mnoge druge. Nosilac je srebrne medalje za zasluge grada Beča (1997), član „Bund Deutscher Architekten” (od 1996) i počasni profesor Univerziteta u Mariboru (2000).[1] Tokom čitavog profesionalnog veka, svoje radove prezentuje na samostalnim izložbama u mnogim gradovima Evrope i sveta: Veneciji (1980, 1991), Parizu, San Francisku, Denveru (1981), Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Budimpešti, Trstu, Rimu (1984), Londonu (1986), Harvardu (1987), Beču, Berlinu (1994-95), Pragu, Bratislavi i Beču (1998-99), Sarajevo (2001), Beograd (2006).

Godinama se uspešno bavio arhitektonskom publicistikom i teorijskim radom. Inostrani je član Srpske akademije nauka i umetnosti (od 1988) i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (od 1997).[3] Od 2007. član je Akademije arhitekture Srbije.[4]

Živi u Beču.

Priznanja i nagrade[uredi | uredi izvor]

Za svoj rad osvojio je sledeće nagrade i priznanja:[1]

  • Nagrada za arhitekturu na Letnjoj akademiji u Salcburgu (1964);
  • Nagrada „Jože Plečnik“, Ljubljana (1982. i 1992);
  • Nagrada Dvanaestog salona arhitekture u Beogradu (1986);
  • Chevalier des Arts et des Lettres, Paris (1986);
  • Nagrada grada Beča za arhitekturu (1990);
  • Pilgramova nagrada, Beč (1991. i 1995);
  • Srebrna medalja za zasluge grada Beča (1997);
  • Počasni član Saveza nemačkih arhitekata (1996);
  • Nagrada „San Giusto d’oro“, Trst (1997);
  • Počasni doktorat Univerziteta u Mariboru (2000);
  • Nagrada „San Valentino d’oro“, Terni (2001);
  • Počasni doktorat Univerziteta umetnosti u Beogradu (2008)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d „BORIS PODREKA”. sanu.ac.rs. Pristupljeno 31. 1. 2024. 
  2. ^ „“Falkenštajner” predstavio projekat izgradnje hotela na Novom Beogradu”. bizlife.rs. 20. 5. 2011. Pristupljeno 4. 8. 2020. [mrtva veza]
  3. ^ „Biografija na sajtu SANU”. sanu.ac.rs. 4. 8. 2020. Pristupljeno 4. 8. 2020. 
  4. ^ „Podreka, Boris (Beograd, 1940)”. aas.org.rs. 4. 8. 2020. Pristupljeno 4. 8. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Boris Podreka na Vikimedijinoj ostavi

  • Boeckl, Matthias: Boris Podrecca. Public Spaces, Chronicle Books, 2003, ISBN 3-211-00513-7