Bojišina
Bojišina | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Jablanički |
Grad | Leskovac |
Stanovništvo | |
— 2011. | 185 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 42° 53′ 04″ S; 22° 06′ 03″ I / 42.884333° S; 22.100833° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 486 m |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 016 |
Registarska oznaka | LE |
Bojišina je naseljeno mesto grada Leskovca u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 185 stanovnika. Bojišina je manje planinsko selo koje je smešteno s desne strane Južne Morave.[1]
Polažaj i tip.[uredi | uredi izvor]
Manje planinsko selo desno od Južne Morave. Leži između naselja Dedine Bare sa SZ i Boćevice sa JI. Stanovnici vodom se snabdevaju iz nekoliko manjih kladenaca. Topografski nazivi su: Strmac, Cer, Zalučak, Kupinjak, Srednji Rid, Kasapski Trap, Crni Panj, Straška Padina, Jablanska Dolina, Golemi Kamen, Orašje. Sikiljevac, Ctpanje, Visoki Rid, Dobrovo Selo, Ramnište. Bojišina ima raz6ijen tip. Pojedine mahale, počev od J. Morave, zovu se: Kalajdžici, Kopitarci (označena na karti), Cvetkovci (označena na karti), Ivkovci, Stamenkovci (na karti: Stamenkovci), Božičani i Bojaninci. Ukupno selo ima 56 domova (1958. g.).
Starine i prošlost[uredi | uredi izvor]
Potez Dobravo Selo leži u rornjem visokom delu današnje Bojišine blizu mesta Petlov Rid. Stariji seljaci navode, da je nekada tamo bilo neko naselje. A neki kažu: „„Bog ti znae šta je bilo"”. Na mestu gde je ležalo to naselje sadašnji stanovnici izoravaju „cigle, crep i drugo nešto" . Po pričanju, te su cigle kvadrataste sa stranama dugim oko 30 sm. Debljina cirala iznosi oko 10 sm. Na potesu Ramnište, do današnje mahale Bojaninci, govori se, da je postojalo neko staro groblje. Sada je tamo njiva seljaka Velimira Nikolića. On mi je govorio, da je u njivi izoravao „dugački grobovi", pošto su „neki put ljudi bili visoki". Bojišina je relativno mlado selo osnovano od dosenjenika kpajem XVIII ili početkom XIX veka. Do drurog svetskor rata Bojišina i susedna Boćevica bili su jedno naselje. To naselje zvalo se Bojišina, dok se Boćevica vodila kao njena mahala (na karti Bočeva Mah.). U pomenutom paty između današnje Bojišine i Boćevice vodila je okupaciona srpsko-bugarska granica. Bojišina je ležala na teritoriji Srbije, a Boćevica na teritoriji okupiranoj od Bugara. Onda one su se počele računati kao posebna sela. Inače atar sela sa njivama, pašom i šumom ostao je zajednički. Bojišina ranije je imala dve mahale: Derven pored J. Morave u zapadnom delu sela i Košara na planinskom zemljištu u istočnom kraju sela. Derven sada se računa kao deo varošice Grdelice. Seoske slave su Spasovdan i Beli Petak (prvi petak posle Duhova). U stvari Beli Petak je preslava, „zaričana" 1911. g., jer je tada mnogo „ubio grad" . U ovom selu više gostiju ima na dan Belog Petka, pošto Spasovdan slave i neka druga okolna sela. Bojišina ima posebno groblje. Nalazi se blizu mesta Košara. Tamo je i seoski krst. O praznicima seljaci posećuju crkvu u Grdelici.[2]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Bojišina je relativno mlado selo osnovano od doseljenika krajem 18. ili početkom 19. veka. Do Drugog svetskog rata Bojišina i susedna Boćevica bile su jedno naselje. To naselje zvalo se Bojišina, dok je Boćevica bila njena mahala. U pomenutom ratu, između današnje Bojišine i Boćevice nalazila se okupaciona srpsko-bugarska granica, tako da je Bojišina bila sa srpske, a Boćevica sa bugarske strane. Od tada su one počele da se računaju kao posebna sela.[1]
Seoske slave su Spasovdan i Beli Petak. U selu se nalazi i mali seoski krst.
Demografija[uredi | uredi izvor]
U naselju Bojišina živi 210 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 46,7 godina (47,6 kod muškaraca i 45,9 kod žena). U naselju ima 86 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,85.
Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
m | ž |
|||
? | 0 | 1 | ||
80+ | 2 | 4 | ||
75—79 | 9 | 7 | ||
70—74 | 14 | 10 | ||
65—69 | 4 | 15 | ||
60—64 | 10 | 12 | ||
55—59 | 10 | 8 | ||
50—54 | 6 | 10 | ||
45—49 | 10 | 5 | ||
40—44 | 10 | 5 | ||
35—39 | 6 | 8 | ||
30—34 | 6 | 4 | ||
25—29 | 7 | 8 | ||
20—24 | 5 | 6 | ||
15—19 | 6 | 10 | ||
10—14 | 4 | 7 | ||
5—9 | 4 | 4 | ||
0—4 | 2 | 6 | ||
Prosek : | 47,6 | 45,9 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 105 | 20 | 76 | 8 | 1 | 0 |
Ženski | 113 | 21 | 75 | 16 | 1 | 0 |
UKUPNO | 218 | 41 | 151 | 24 | 2 | 0 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 27 | 1 | 0 | 0 | 5 |
Ženski | 13 | 0 | 0 | 0 | 7 |
UKUPNO | 40 | 1 | 0 | 0 | 12 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 1 | 12 | 0 | 1 | 1 |
Ženski | 0 | 0 | 2 | 0 | 0 |
UKUPNO | 1 | 12 | 2 | 1 | 1 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 0 | 0 | 3 | 1 |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 4 | 0 |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 7 | 1 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 0 | 0 | 0 | 2 | |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | |
UKUPNO | 0 | 0 | 0 | 2 |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Dr Jovan Trifunoski, Grdelička klisura: Prirodne lepote i geografske odlike
- ^ Dr. J. F. Trifunovski, Grdelička Klisura, Leskovac, 1964, 152 -154 strana
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.