Bojnik

Koordinate: 43° 00′ 33″ S; 21° 43′ 23″ I / 43.009166° S; 21.723° I / 43.009166; 21.723
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bojnik
Centar Bojnika
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
OpštinaBojnik
Stanovništvo
 — 2022.3.087
Geografske karakteristike
Koordinate43° 00′ 33″ S; 21° 43′ 23″ I / 43.009166° S; 21.723° I / 43.009166; 21.723
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina242 m
Bojnik na karti Srbije
Bojnik
Bojnik
Bojnik na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj16205
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE

Bojnik je gradsko naselje i sedište istoimene opštine u Jablaničkom okrugu u Srbiji. Prema popisu iz 2022. u ovom naselju je živelo 3.087 stanovnika.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Daleko u istorijsku prošlost, seže graditeljsko, spomeničko i duhovno nasleđe na prostorima opštine Bojnik. Na to ukazuju brojni materijalni ostaci iz preistorije (fragmenti keramike), antičkog i ranovizantijskog perioda (gradovi - utvrđenja i vodovod) i srednjovekovnog perioda (crkve i crkvišta).[2]

Iz praistorijskog perioda postoji naselje otkriveno u Lapotincu na lokalitetu Selište (fragmenti keramike iz Starčevačke grupe)

Iz antičkog perioda (Grčka i Rimska civilizacija) potiče nedovoljno istraženo i zapušteno arheološko nalazište u Gornjem Brijanju, poznato kao Gornjebrijansko kale, koja predstavlja rimsku tvrđavu podignutu najverovatnije u 3. veku.

Iz ranovizantijskog perioda potiče rimsko naselje kod Bojnika registrovano na obali Puste reke, između Donjeg Konjuvca i Bojnika (grad Kostura). U njemu je između ostalog pronađena mermerna glava rimskog građanina (izložena u narodnom muzeju u Leskovcu), dok su kamen, cigla, keramika i drugi tragovi naselja iz ranovizantijske epohe, otkriveni i u selu Obražda. Iz perioda srednjeg veka datiraju materijalni ostaci nekoliko crkava i crkvišta.

Bojnička zdravstvena zadruga je 1938. zaposlila doktora Liđija, emigranta poreklom iz Spoljne Mongolije - bio je jedini lekar za 30.000 stanovnika Puste reke.[3]

Nakon srpsko-turskih ratova Bojnik je pripao Kneževini Srbiji. Taj kraj je delimično zapusteo jer su se Arnauti mahom iselili u Tursku carevinu. Sedište Bojničke opštine 1882. godine bilo je u Bojniku. Tu je bilo 15 kuća sa 389 kuća, uglavnom doseljenika. Naseljenici su doneli pokretni imetak i naselili se u plodnoj Pustorečkoj dolini.[4]

Tokom Drugog svetskog rata bugarski okupatori su 17. februara 1942. godine spalili kuće i pobili gotovo sve žitelje Bojnika i susednog sela Dragovca, a među streljanima bilo je mnogo žena, staraca i dece. Bio je to, u odnosu na broj stanovnika ovoga kraja Srbije, najmasovniji masakr nad Srbima u Drugom svetskom ratu (što je činilo preko 90% tadašnjeg stanovništva).[5]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Iz popisa stanovništva 2011. u Bojniku je živelo 2321 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosila je 34,9 godina (34,7 kod muškaraca i 35,0 kod žena). Naselje je imalo 912 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,46.[6]

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima, a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Demografija[7]
Godina Stanovnika
1948. 1.004
1953. 1.110
1961. 1.448
1971. 1.780
1981. 2.241
1991. 2.825 2.797
2002. 3.159 3.269
2011. 3.100
2022. 3.087

Geografija[uredi | uredi izvor]

Pusta reka
Pusta reka

Kroz Bojnik protiče pritoka Južne Morave, Pusta reka.

Njen izvor nalazi se ispod Šopota, najvišeg vrha planine Radan.

Nastaje spajanjem Kurtiške, Statovačke i Dragodelske reke u zaseoku Kruškar. Dužina Puste reke iznosi 71 km, a površina sliva 569 km2. Pripada Crnomorskom slivu.

Najveći deo sliva Puste reke pripada opštinama Bojnik i Doljevac. Ona se uliva u Južnu Moravu kod Doljevca, u blizini ušća Toplice.

Pusta reka je 60-ih godina pregrađena u svom gornjem toku, i stvorena je veštačka akumulacija, Brestovačko jezero. Ranije se Pusta reka nazivala Podgora. Na prostoru oko 330 km2 oko rečnog toka prostire se istoimena oblast.


Kultura[uredi | uredi izvor]

Narodna biblioteka "Vuk Karadžić"
Narodna biblioteka Vuk Karadžić
Dom kulture u Bojniku
Dom kulture u Bojniku

Ovde se nalazi Narodna biblioteka Vuk Karadžić, Bojnik.

Narodna biblioteka Vuk Karadžić je opštinska biblioteka.

Osnovana je 1948. godine i ova biblioteka prikuplja, obrađuje, čuva, i daje na korišćenje knjige i ostalu bibliotečku građu korisnicima usluga.

Osim bibliotečke delatnosti Biblioteka organizuje kulturno-umetnička dešavanja.

U višenamenskoj sali kapaciteta 250 mesta, prikazuju se filmovi, organizuju pozorišne predstave, tribine, predavanja, književni susreti i druge aktivnosti.

U ovoj biblioteci usluge koristi 708 članova.

Raspolaže fondom od 29576 knjiga.[8]



Sport[uredi | uredi izvor]

Sportska hala u Bojniku
Sportska hala u Bojniku

Ovde nastupa fudbalski klub Pusta Reka, koja se trenutno takmiči u Zoni Jug, četvrtom takmičarskom nivou srpskog fudbala.[9]

Gradski stadion Bojnik
Gradski stadion Bojnik

U Bojniku se nalazi i Sportska hala.

Sportska hala se nalazi na samoj obali Puste reke, udaljen 300 metara od samog centra Bojnika. Ova ustanova osnovana je 2017. godine.

Ova hala se koristi za takmičenja u košarci, odbojci, karateu, malom fudbalu, stonom tenisu. Tribine su kapaciteta 824. sedišta.

Pored terena, hala sadrži i teretanu, boksersku salu, moderne svlačionice i kafić.[10]





Galerija[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]