Bojnik
Bojnik | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Jablanički |
Opština | Bojnik |
Stanovništvo | |
— 2022. | 3.087 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 43° 00′ 33″ S; 21° 43′ 23″ I / 43.009166° S; 21.723° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 242 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 16205 |
Pozivni broj | 016 |
Registarska oznaka | LE |
Bojnik je gradsko naselje i sedište istoimene opštine u Jablaničkom okrugu u Srbiji. Prema popisu iz 2022. u ovom naselju je živelo 3.087 stanovnika.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Daleko u istorijsku prošlost, seže graditeljsko, spomeničko i duhovno nasleđe na prostorima opštine Bojnik. Na to ukazuju brojni materijalni ostaci iz preistorije (fragmenti keramike), antičkog i ranovizantijskog perioda (gradovi - utvrđenja i vodovod) i srednjovekovnog perioda (crkve i crkvišta).[2]
Iz praistorijskog perioda postoji naselje otkriveno u Lapotincu na lokalitetu Selište (fragmenti keramike iz Starčevačke grupe)
Iz antičkog perioda (Grčka i Rimska civilizacija) potiče nedovoljno istraženo i zapušteno arheološko nalazište u Gornjem Brijanju, poznato kao Gornjebrijansko kale, koja predstavlja rimsku tvrđavu podignutu najverovatnije u 3. veku.
Iz ranovizantijskog perioda potiče rimsko naselje kod Bojnika registrovano na obali Puste reke, između Donjeg Konjuvca i Bojnika (grad Kostura). U njemu je između ostalog pronađena mermerna glava rimskog građanina (izložena u narodnom muzeju u Leskovcu), dok su kamen, cigla, keramika i drugi tragovi naselja iz ranovizantijske epohe, otkriveni i u selu Obražda. Iz perioda srednjeg veka datiraju materijalni ostaci nekoliko crkava i crkvišta.
Bojnička zdravstvena zadruga je 1938. zaposlila doktora Liđija, emigranta poreklom iz Spoljne Mongolije - bio je jedini lekar za 30.000 stanovnika Puste reke.[3]
Nakon srpsko-turskih ratova Bojnik je pripao Kneževini Srbiji. Taj kraj je delimično zapusteo jer su se Arnauti mahom iselili u Tursku carevinu. Sedište Bojničke opštine 1882. godine bilo je u Bojniku. Tu je bilo 15 kuća sa 389 kuća, uglavnom doseljenika. Naseljenici su doneli pokretni imetak i naselili se u plodnoj Pustorečkoj dolini.[4]
Tokom Drugog svetskog rata bugarski okupatori su 17. februara 1942. godine spalili kuće i pobili gotovo sve žitelje Bojnika i susednog sela Dragovca, a među streljanima bilo je mnogo žena, staraca i dece. Bio je to, u odnosu na broj stanovnika ovoga kraja Srbije, najmasovniji masakr nad Srbima u Drugom svetskom ratu (što je činilo preko 90% tadašnjeg stanovništva).[5]
Demografija[uredi | uredi izvor]
Iz popisa stanovništva 2011. u Bojniku je živelo 2321 punoletni stanovnik, a prosečna starost stanovništva iznosila je 34,9 godina (34,7 kod muškaraca i 35,0 kod žena). Naselje je imalo 912 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,46.[6]
Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima, a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.
|
Geografija[uredi | uredi izvor]
Kroz Bojnik protiče pritoka Južne Morave, Pusta reka.
Njen izvor nalazi se ispod Šopota, najvišeg vrha planine Radan.
Nastaje spajanjem Kurtiške, Statovačke i Dragodelske reke u zaseoku Kruškar. Dužina Puste reke iznosi 71 km, a površina sliva 569 km2. Pripada Crnomorskom slivu.
Najveći deo sliva Puste reke pripada opštinama Bojnik i Doljevac. Ona se uliva u Južnu Moravu kod Doljevca, u blizini ušća Toplice.
Pusta reka je 60-ih godina pregrađena u svom gornjem toku, i stvorena je veštačka akumulacija, Brestovačko jezero. Ranije se Pusta reka nazivala Podgora. Na prostoru oko 330 km2 oko rečnog toka prostire se istoimena oblast.
Kultura[uredi | uredi izvor]
Ovde se nalazi Narodna biblioteka Vuk Karadžić, Bojnik.
Narodna biblioteka Vuk Karadžić je opštinska biblioteka.
Osnovana je 1948. godine i ova biblioteka prikuplja, obrađuje, čuva, i daje na korišćenje knjige i ostalu bibliotečku građu korisnicima usluga.
Osim bibliotečke delatnosti Biblioteka organizuje kulturno-umetnička dešavanja.
U višenamenskoj sali kapaciteta 250 mesta, prikazuju se filmovi, organizuju pozorišne predstave, tribine, predavanja, književni susreti i druge aktivnosti.
U ovoj biblioteci usluge koristi 708 članova.
Raspolaže fondom od 29576 knjiga.[8]
Sport[uredi | uredi izvor]
Ovde nastupa fudbalski klub Pusta Reka, koja se trenutno takmiči u Zoni Jug, četvrtom takmičarskom nivou srpskog fudbala.[9]
U Bojniku se nalazi i Sportska hala.
Sportska hala se nalazi na samoj obali Puste reke, udaljen 300 metara od samog centra Bojnika. Ova ustanova osnovana je 2017. godine.
Ova hala se koristi za takmičenja u košarci, odbojci, karateu, malom fudbalu, stonom tenisu. Tribine su kapaciteta 824. sedišta.
Pored terena, hala sadrži i teretanu, boksersku salu, moderne svlačionice i kafić.[10]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Dom zdravlja u Bojniku
-
Policijska stanica u Bojniku
-
Centar Bojnika
-
Crkva Svetog Nikole
-
Ulica Zele Veljkovića
-
Osnovna škola "Stanimir Veljković Zele"
-
Tehnička škola "Boško Krstić"
-
Spomenik u centru
-
Spomen boraca u Drugom svetskom ratu.
-
Spomen žrtava Drugog svetskog rata.
-
Centar Bojnika
-
Središnji trg u Bojniku sa spomenikom
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Početna | O POPISU STANOVNIŠTVA”. popis2022.stat.gov.rs. Pristupljeno 2024-01-29.
- ^ „Istorijski podaci, U: Opština Bojnik”. Opština bojnik. Pristupljeno 16. 7. 2018.
- ^ „Politika”, 11. jun 1939
- ^ "Težak", Beograd 1882. godine
- ^ U Bojniku bugarski fašisti u jednom danu streljali 500 rodoljuba | Južna Srbija Info vesti južne Srbije turizam zabava oglasi
- ^ „Popis 2011 | Republički zavod za statistiku Srbije”. www.stat.gov.rs. Pristupljeno 2024-01-31.
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Narodna biblioteka „Vuk Karadžić” Bojnik”.
- ^ „Zona”. srbijasport.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-31.
- ^ „Ustanova sportska hala „Bojnik“”.