Bojčinska šuma
Bojčinska šuma[1] je močvarna šuma pod zaštitom države. Leži između naselja Progar (najbliže), Boljevaca i Ašanje, u opštini Surčin. Pripada rejonu Obedske bare. Nalazi se u ravničarskom predelu jugoistočnog Srema, na jugozapadnoj granici grada Beograda, 30 km od centra[2], između reke Save i kanala Jarčine.[3] Šuma služi kao izletište, sa brojnim sadržajima[4]. Od 1965. godine je zaštićen prirodni spomenik,[5]kao i nepokretno kulturno dobro kao znamenito mesto.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Za vreme Prvog svetskog rata u šumi se nalazilo sklonište za meštane i vojnike. Kralj Aleksandar koristio je kao lovište (1934. godine). Za vreme Drugog svetskog rata Bojčinska šuma je bila veoma značajan politički, vojni i ekonomski centar. [5] U njoj je 1941. podignut partizanski ustanak u Donjem Sremu.[6] U šumi se skrivao i narod iz okolnih sela, bežeći od neprijatelja – posebno Nemaca i ustaša. U više baza pod zemljom, koje su sačuvane do današnjih dana[6], mnogi borci iz centralne Srbije su sve do kraja rata, posle prelaska Save i kraćeg zadržavanja radi oporavka i obuke, nastavljali put prema istočnoj Bosni, a zatim se uključivali u žestoke bitke protiv neprijatelja.[7]
Do partizanskih baza, kroz sredinu šume, vodi asfaltni put. Na razdaljini od 2 km od ulaza u šumu, na mestu gde su se nekad nalazile partizanske baze, u kojima se skrivala sremska vojska po zemunicama i katakombama, nalazi se spomen-obeležje postavljeno 1963. godine. Mesto je pomalo zapušteno i prepušteno zaboravu. U produžetku, narednih 3 km, nalaze se bare i blato, pa je prohodnost otežana.[3]
Zbog svojih prirodnih vrednosti, istorijskog značaja i očuvanih objekata sa spomeničkim svojstvima, Bojčinska šuma je još 1965. godine zaštićena kao memorijalni prirodni spomenik.[5]
Memorijalna obeležja narodnooslobodilačke borbe[8][uredi | uredi izvor]
Na ivici Bojčinske šume, sa desne strane puta za Progar, postavljen je spomenik u formi betonskog stuba na postolju od grubo tesanog kamena pravougaonog oblika. Sa desne strane stuba ugrađena je bela mermerna ploča sa tekstom: „U leto 1942. godine u ovoj šumi vođena je prva borba u jugoistočnom Sremu između partizana i ustaša. 4. VII 1960. god. Savez boraca NOR-ta“. Spomen-obeležje od betona u formi pravougaonika nalazi se u Bojčinskoj šumi, na 2 km od lugarske kućice, sa desne strane puta za Ašanju. Sa lica je ugrađena bela mermerna ploča sa natpisom: „Ovaj deo šume od leta 1942. god. do oslobođenja služio je kao stalni bivak partizanskih štabova i jedinica a u isto vreme bile i zimnice partizanske baze i osmatračnice pogranične partizanske čete I sremskog odreda. 4. VII 1963. god. Udruženje boraca“.
Flora i fauna[uredi | uredi izvor]
Šuma zauzima površinu od 629,51 hektara.[4] Na njenoj teritoriji posebno je zastupljen hrast lužnjak, kao fragment nekada ogromnih starih nizijsko-močvarnih šuma. U šumi je ukupno evidentirano 185 biljnih vrsta, od kojih 15 imaju status zaštićenih i strogo zaštićenih vrsta. U šumi raste 165 vrsta gljiva, od kojih 15 vrsta uživa status zaštite, dok se dve vrste nalaze na Crvenoj listi gljiva Evrope.[5] Osim hrasta, šuma je bogata je grabom i lipom, zastupljeni su topola, dren, zova i divlja ruža. U jednom delu šume raste sremuš, dok je na proleće ima dosta šumskih jagoda,[2] u močvarnim delovima ima perunike, a veoma je zastupljena i kopriva.[5]
U šumi je evidentirano 108 vrsta ptica odnosno 30% ukupnog broja vrsta ptica zabeleženih u Srbiji. Takođe, tu su 10 vrsta vodozemaca i gmizavaca, od čega čak 8 vrsta je zaštićeno zakonom.[5] Od divlje životinje, koje slobodno lutaju šumom, mogu se videti zečevi i srndaći.[2] U šumi svinjare drže svoje svinje, a mogu se naći i divlje svinje, koje se hrane žirevima.[3] Tu živi i veliki broj insekata, od kojih su posebno zapaženi komarci,[2] obadi i stršljenovi.[3]
Područje je i dalje relativno očuvano, poseduje velike prirodne vrednosti, ali mu zbog blizine urbane zone preti dalja degradacija,[9] zbog čega se nalazi pod zaštitom.
Uzgoj domaćih životinja[uredi | uredi izvor]
Na području Bojčinske šume nalazi se i uzgajalište svinja mangulica, kao i ergela konja dostupnih za jahanje posetiocima.[10]
Letnja pozornica[uredi | uredi izvor]
Na početku Bojčinske šume 2010. godine je izgrađena letnja pozornica po projektu arhitekte Zdravko Milinkovića. Pozornica je pokrivena debelom trskom, scenskog prečnika od 16 m. Uz pozornicu su dve svlačionice i natkriveno amfiteatarsko gledalište za 1.000 posetilaca.[11]
Neposredno iza pozornice, iste godine je izgrađena umetnička kolonija, koja se sastoji od šest drvenih kućica na rastojanju od po dvadesetak metara. Svaka kuća ima jednu sobu od 12 m² , kupatilo i terasu od 10 m², a prostor je klimatizovan.[12]
Pored pozornice se nalazi etno Restoran „Bojčinska koleba“, ugostiteljski objekat sačinjen od tipičnih sremačkih kuća za svinje, pokrivenih trskom. Nedaleko od restorana smešteni su i torovi sa mangulicama.[2]
Manifestacije[uredi | uredi izvor]
- Mada su nove vlasti 2001. ukinule Dan borca i Dan ustanka naroda Srbije,[13] u organizaciji Gradskog odbora SUBNOR-a Beograda i opštine Surčin, u Bojčinskoj šumi, praznici se i dalje tradicionalno proslavljaju, 4. i 7. jula, kao uspomena na početak antifašističke borbe.[6] Na ulazu u Bojčinsku šumu, pored puta za Progar, nalazi se spomenik prvoj borbi između partizana i ustaša u jugoistočnom Sremu, leta 1942. godine. Taj spomenik je podignut 1960.
- Bojčinsko kulturno leto je kulturno-umetnički festival koji se održava od 2009. godine[14], svakog vikenda, i traje 5 meseci, od početka maja do kraja septembra.[2] Program se sastoji od poetskih večeri, pozorišnih predstava, muzičkih koncerata, na kojima se izvodi narodna muzika, rok, pop, diksilend, fado, džez i klasična muzika). Izvode se i drugi oblici scenske delatnosti. U organizaciji manifestacije učestvuje i veliki broj volontera. Ulaz na Bojčinsko kulturno leto, za svaki program je besplatan, dok posetioci mogu da daju dobrovoljni prilog.[4]
- Umetničke kolonije[4]:
- vajarska kolonija se nalazi na otvorenom prostoru, gde umetnici različitim tehnoloških postupcima obrađuju tradicionalne i nove materijale.
- slikarska
Rekreacija[uredi | uredi izvor]
Na raspolaganju su trim staza dužine 2 km sa 16 prepreka[15], vožnja fijakerom i jahanje na lipicanerima,[14] konjičkog kluba „Bojčin“.
Prevoz[uredi | uredi izvor]
Do ruba Bojčinske šume se može stići gradskim prevozom, autobusom 605, koji kreće iz Bežanije sa Ledina,[14] prolazi kroz Surčin, Jakovo i Boljevce pre nego što stigne u Progar. Istim putem se stiže i kolima iz pravca Beograda, ili sa auto-puta E70 isključenjem kod aerodroma u Surčinu, iz pravca Kupinova i Ašanje ili Bečmena i Petrovčića, a iz pravca Obrenovca se stiže Obrenovačkim mostom preko Save. U letnjoj sezoni, moguće je stići i brodićem javnog prevoza, koji polazi iz Bloka 45 i plovi Savom do Progara.[16]
Galerija slika[uredi | uredi izvor]
-
Bojčinska šuma 1
-
Bojčinska šuma 2
-
Restoran „Bojčinska koleba“, rađen po uzoru na sremačke kuće za svinje
-
Restoranski kompleks sa autentičnim objektima
-
Jedna od mnogih pešačkih staza
-
Bojčinska šuma 3
-
Bojčinska šuma 4
-
Bojčinska šuma 5
-
Bojčinska šuma 6
-
Bojčinska šuma 7
-
Bojčinska šuma 8
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Dosije znamenitog mesta, Bojčinska šuma”. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda. Pristupljeno 7. 2. 2017.
- ^ a b v g d đ Vreme - dodatak Vreme Beograda: „Manje poznata izletišta u okolini Beograda“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. mart 2016), 16.7.2009, pristup 7.5.2013
- ^ a b v g Čuvari blaga: „Bojčinska šuma“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016), Mirjana Davidović, pristup 7.5.2013
- ^ a b v g Opština Surčin: Strategija održivog razvoja gradske opštine Surčin 2011—2021 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. mart 2016), april 2012. Beograd, pristup 7.5.2013
- ^ a b v g d đ Srbija šume br. 116: „Obeležen Međunarodni dan šuma i Svetski dan voda“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. jul 2014), Tijana Grulović, Tanja Dojčinović, jun 2012, pristup 7.5.2013
- ^ a b v SUBNOR: „Veliko druženje u slavnoj šumi“, 4.7.2012, pristup 7.5.2013
- ^ SUBNOR: „Druženje u Sremu“, 18.6.2012, pristup 7.5.2013
- ^ „Beograd se seća (spomenici i spomen obeležja Narodnooslobodilačkog rata” (Beograd). 1964.
- ^ Grad Beograd: „Studija o zaštiti Bojčinske i Lipovičke šume, kao i Forlanda leve obale Dunava“, 14.7.2011, pristup 7.5.2013
- ^ „Bojčinska šuma. Da li ste istrajni na svom putu?”. Dizajn planina. 14. 7. 2017. Pristupljeno 6. 7. 2021.
- ^ Opština Surčin: „Letnja pozornica Bojčinska šuma u Progaru“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. mart 2016), pristup 7.5.2013
- ^ Opština Surčin:„Umetnička kolonija“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. avgust 2017), pristup 7.5.2013
- ^ Vreme br. 1070: „Zašto Srbija nema antifašistički praznik“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. avgust 2017), Jovana Gligorijević, 7.7.2011, pristup 7.5.2013
- ^ a b v Opština Surčin: „Bojčinsko leto“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. septembar 2016), pristup 7.5.2013
- ^ Bojčinska koleba: „Sport“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. mart 2013), pristup 7.5.2013
- ^ Bojčinska koleba: „Gde smo“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. mart 2013), pristup 7.5.2013
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Šumarski list br. 1–2: „Invazivne biljne vrste i tračci i mravi kao potencijal njihove biološke kontrole na primjeru spomenika prirode Bojčinska šuma“, Jovana Petrović, Nenad Stavretović, Srećko Ćurćić, Ivana Jelić, Bojana Mijović, (2013), 61–69, pristup 7.5.2013