Boljuni

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Boljuni
Svetska baština Uneska
Zvanično imeStećci - srednjovekovni nadgrobni spomenici
MestoBjelojevići (Stolac), Bosna i Hercegovina Uredi na Vikipodacima
Koordinate43° 02′ S; 17° 52′ I / 43.03° S; 17.87° I / 43.03; 17.87
Površina106, 135 ha (11.400.000, 14.500.000 sq ft)
Kriterijumkulturna: iii, vi
Referenca1504
Upis2016. (41. sednica)
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/en/list/1504

Boljuni su jedna od najznačajnijih nekropola stećaka u istioimenom zaseoku Bjelojevića, 10 km jugozapadno od Stoca u Hercegovini. Spomenici datiraju iz XIV i XV veka.

Ubraja se u veće nekropole sa 269 stećaka: 176 sanduka, 78 ploča, 12 sljemenaka i 3 krstače. Ukrašena su 92 stećka, što je značajan prosek od 35%. Pored uobičajenih ornamentalnih motiva sreću se i mnoge figuralne scene: lov na jelene, turnir, koko (kolovođa na jelenu), lav gušter, konjičke figure i žena s detetom.

Boljuni su ponajviše poznati po 19 epitafa u kojima se pominju Tarah Biljunović, Radosav Heraković, Grubač, Vlatko Vuković, Ljubica Vlatkovica, Vukić Vučić Vukac, Jerina Vukasović, Petar Vukčić, Radić Vučić, Stana Đuranovica, Vlad Vladisalić, Radić Vladisalić i „Radićev brat“.

Na grobu Vlatka Vukovića Kosače, gospodara Huma i vojskovođe kralja Tvrtka I (ban 13531377, kralj 13771395) koji je učestvovao u Kosovskom boju 1389. godine, uklesano je:

Ase leži dobri čoek Vlatko Vuković. Vojvoda Vlatko je prvi pobijedio Turke kod Bileće 27. avgusta 1388. Umro je 1392. Veliki je vojvoda iz kuće Kosača. Osoba od posebnog poverenja kralja Tvrtka.

U literaturi se smatra da su većinu ukrasa na stećcima izveli klesari Grubač i njegov pomoćnik Semorad.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • M. Vego, Zbornik srednjovekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, II, Sarajevo 1963;
  • Š. Bešlagić, Stećci, Sarajevo 1971, pp. 374—375 (s potpunom literaturom)
  • dr. Zdravko Kajmaković, naučni savetnik Zavoda za zaštitu spomenika kulture BIH, Sarajevo u Enciklopediji Jugoslavije JLZ Zagreb 1982. II tom str 71.
  • Srpska porodična enciklopedija Narodna knjiga i Politika 2006. IV knjiga pp. 106

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]