Brendan Rodžers

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Brandan Rodžers
Rodžers 2021.
Lični podaci
Puno ime Brendan Rodžers
Datum rođenja (1973-01-26)26. januar 1973.(51 god.)
Mesto rođenja Karnloh, Ujedinjeno Kraljevstvo
Pozicija odbrana
Juniorska karijera
1984—1987 Balimena Junajted
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1987—1990
1990—1993
1993—1994
1994—1995
1995—1996
Balimena Junajted
Reding
Njuport
Vitni Taun
Njuberi Taun




Trenerska karijera
2004—2008
2008—2009
2009
2010—2012
2012—2015
2016—2019
2019—2023
2023—
Čelsi (mladi tim)
Votford
Reding
Svonzi Siti
Liverpul
Seltik
Lester Siti
Seltik

Brendan Rodžers (engl. Brendan Rodgers; rođen 26. januara 1973. godine) je severnoirski fudbalski trener i bivši fudbaler, trenutno menadžer Seltika.

Rodžers je započeo svoju karijeru kao odbrambeni igrač u nižerazrednom klubu Balimena Junajted, gde je ostao do osamnaeste godine kada je potpisao profesionalni ugovor sa fudbalskim klubom Reding gde je ostao sve do dvadesete godine kada ga je teška povreda kolena udaljila sa fudbalskog terena pa je morao da završi karijeru i posvetio se trenerskom poslu, igrajući još par godina rekreativno fudbal za nižerazredne klubove. Posle perioda kada je u Španiji proučavao različite trenerske metode, Žoze Murinjo ga je uzeo za trenera mladog tima u Čelsiju, 2004. godine, a 2006. godine je postao trener rezervnog tima.

Od 2008. godine je počeo samostalnu trenersku karijeru, kao menadžer Votforda, da bi godinu dana kasnije postao menadžer svog bivšeg kluba Redinga, ali se tamo nije dugo zadržao i napustio je klupu Redinga posle šest meseci zbog loših rezultata. Od 2010. godine je bio menadžer velškog kluba Svonzi sa kojim je izborio promociju u Premijer ligu i u prvoj sezoni zauzeo 11. mesto sa tim klubom. Rezultati sa Svonzijem su ga preporučili upravi Liverpula i 1. juna 2012. postao je menadžer Liverpula umesto Kenija Dagliša koji je sa Liverpulom prethodnu sezonu završio na osmom mestu. Sa Liverpulom u prvoj sezoni nije ostvario veliki napredak u rezultatu, osvojio je sedmo mesto, ali je bio evidentan napredak u igri Liverpula i mnogo ofanzivnija i brža igra u odnosu na prethodnu sezonu. U tekućoj sezoni, tri kola pre završetka prvenstva, Liverpul je na iznenađenje većine navijača i ljubitelja fudbala prvi na tabeli sa velikim izgledima da osvoji titulu posle 24 godine.

Rodžers je oženjen Suzan sa kojom ima sina Antona koji je profesionalni fudbaler u ekipi Oldam Atletik i ćerku Mišu.

Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor]

Rodžers je rođen na obali mora, u mestu Karnloh u Severnoj Irskoj.[1] Njegov otac Malaki je bio moler i dekorater, dok je njegova majka Kristina bila volonter u irskoj katoličkoj humanitarnoj organizaciji Trokair. Brendan je najstariji od petorice dečaka u porodici. Njegov mlađi brat Malaki je postao poznat kao pevač kantri muzike i trenutno stvara karijeru u Nešvilu, na američkom srednjem zapadu.[2] Brendan je odrastao kao navijač klub Šefild Venzdi.[3]

Brendanov otac je bio katolik, a majka protestantkinja. Osnovnu školu "Svi sveti" završio je u Balimeni, a zatim koledž "Sent Patrik" u gradu. Zbog toga što mu je otac bio katolik a majka protestantkinja religija nikada nije presudno uticala na Brendanov život. Brendanova majka Kristina umrla je 2010. godine, u 53. godini života, a nedugo zatim i njegov otac, umro je u septembru 2011. godine u 59. godini života.

Fudbalski počeci[uredi | uredi izvor]

Kao tinejdžer Brendan je predstavljao Severnu Irsku na nivou osnovnih škola, igrajući protiv Brazila 1988. godine,[4][5] a takođe je u tom uzrastu igrao i za Republiku Irsku. Seniorsku karijeru započeo je kao odbrambeni igrač u lokalnom timu Balimena Junajted, 1987. godine.[6] Tri godine kasnije je prešao u Reding i potpisao prvi profesionalni ugovor, kada je imao nepunih 18 godina. Međutim, njegova karijera nije dugo trajala jer je u dvadesetoj godini doživeo tešku povredu kolena i morao je da okači kopačke o klin.[7][8] Nekoliko godina potom je igrao u poluprofesionalnim timovima dok je radio kao trener omladinaca Redinga. Rodžers je potrošio dosta vremena putujući po Španiji i izučavajući različite taktike fudbalske igre, a onda je 2004. na preporuku Stiva Klarka dobio poziv od Žozea Murinja da postane trener mladog tima Čelsija.[9] Dve godine kasnije promovisan je u trenera rezervnog tima i na toj poziciji je ostao i posle odlaska Murinja, dok su menadžeri prvog tima bili Avram Grant, pa zatim i Luis Felipe Skolari.

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Votford[uredi | uredi izvor]

Svoju prvu rolu kao menadžer prvog tima Rodžers je ostvario u Votfordu, timu koji je tada igrao u Čempionšipu. Preuzeo je tim 24. novembra 2008. godine. U svojih prvih trinaest utakmica ostvario je samo dve pobede i u januaru 2009. godine Votford se nalazio u zoni ispadanja, međutim Rodžers je uspeo da popravi formu tima i do kraja je sa Votfordom uspeo da ostvari opstanak u ligi i osvoji 13. mesto na tabeli.

Reding[uredi | uredi izvor]

Nedelju dana po obezbeđivanju opstanka Votforda u Čempionšipu i posle otkaza Stivu Kopelu u Redingu, Rodžers je postao prvi favorit za preuzimanje menadžerske pozicije u svom bivšem klubu. Pošto je Reding platio Votfordu 500.000 funti sterlinga odštete, Rodžers je postao menadžer Redinga 5. juna 2009. godine. Prvu pobedu sa Redingom Rodžers je ostvario 11. avgusta iste godine u prvoj rundi Liga kupa protiv kluba iz Druge lige (četvrtog ranga Engleskog fudbala), Barton Albiona rezultatom 5-1. Uprkos odličnom startu u Čempionšipu, usled serije loših rezultata, Rodžers je napustio Reding već 16. decembra 2009. godine, ostavljajući Reding na poziciji na tabeli koja je bila jedna iznad pozicije vodi u niži rang. Ovo mu je bio najveći neuspeh u dosadašnjoj karijeri i jedini put da je neuspešno završio započeti posao.

Svonzi Siti[uredi | uredi izvor]

Posle epizodi u Redingu, Brendan Rodžers je 16. jula 2010. godine prihvatio ponudu velškog tima Svonzi Siti i postao njihov menadžer dok se ekipa nalazila u Čempionšipu. Njegov početak kao menadžera Svonzija bio je veoma uspešan, a februara 2011. godine dobio je i nagradu menadžera meseca u Čempionšipu, kada je Svonzi pobedio u pet od šest utakmica koliko je igrao tog meseca, na kojima je njihov golman četiri puta ostao nesavladan. Te iste godine, posle pobede nad Ipsvič Taunom od 4-1 na Stadionu Slobode u Svonziju, 25. aprila, Rodžers je sa Svonzijem obezbedio učešće u doigravanju za popunu Premijer lige, a nedugo zatim, 30. maja, je u finalu doigravanja na Vembliju, pobedio svoj bivši tim Reding rezultatom 4-2 i prvi put u istoriji uveo velški tim u Premijer ligu.

Prvu pobedu u Premijer ligi Rodžers je ostvario 17. septembra 2011. godine kada je Svonzi pobedio Vest Bromvič Albion 3-0 na Stadionu Slobode u Svonziju. Uprkos kladioničarskim predviđanjima da će Svonzi sezonu završiti među timovima koji ispadaju u Čempionšip, njihova debitanstska sezona je bila veoma impresivna, a Svonzi je osvojio bodove i protiv velikana kakvi su Njukasl, Liverpul, Totenhem i Čelsi. U januaru 2012. godine Svonzi je prvi put pobedio i na strani, protiv Aston Vile u Birmingemu, a tog istog meseca pobeđen je Arsenal rezultatom 3-2 i izboren je remi sa Čelsijem 1-1. Zahvaljujući ovim rezultatima Rodžers je dobio nagradu za menadžera meseca januara 2012. godine u Premijer ligi. Posle ovoga Rodžers je potpisao novi troipogodišnji ugovor sa Svonzijem, ali se na klupi Svonzija nije zadržao još dugo. Pobeda nad Liverpulom od 1-0 u poslednjem meču sezone i osvojeno 11. mesto u debitantskoj sezoni u Premijer ligi preporučili su ga upravi Liverpula i Brendan Rodžers je 1. juna 2012. godine potpisao trogodišnji ugovor sa velikanom engleskog fudbala, Liverpulom.

Liverpul[uredi | uredi izvor]

Sezona 2012/13[uredi | uredi izvor]

Pošto je postao menadžer Liverpula, odmah je dobio javnu podršku od tadašnjeg trenera Real Madrida, Žozea Murinja, koji mu je prvi dao priliku u Čelsiju, 2004. godine. Po preuzimanju Liverpula Brendan je u julu 2012. godine napisao otvoreno pismo navijačima Svonzija u kojem se zahvalio navijačima i uppravi na vremenu provedenom u klubu i u kojem im je poželeo blistavu budućnost. Sledećeg dana održao je i prvi trening sa igračima Liverpula u Melvudu, trening centru Liverpula, a pre početka sezone je vratio na golove Enfilda mreže crvene boje i na taj simboličan način najavio da će Enfild Roud ponovo postati neosvojiva tvrđava.

Već 2. avgusta Rodžers je prvi put vodio Liverpul kao menadžer u takmičarskoj utakmici, pobeđen je FK Gomel iz Belorusije sa 1:0, u utakmici kvalifikacija za Ligu Evrope. Međutim, u Engleskoj stvari nisu tekle po planu. U prvoj utakmici sezone Vest Brom je ubedljivo pobedio Liverpul 3-0, a u prvih pet kola zabeležena su samo dva nerešena rezultata, uz tri poraza. Međutim, navijači nisu gubili nadu, jer je od prve utakmice primećena promena u igri Liverpula u odnosu na prethodnu sezonu, jer je Liverpul mnogo više imao loptu u svojim nogama i stvarao više gol šansi nego prethodne sezone. Prvu ligašku pobedu Liverpul je ostvario tek u šestom kolu, pobedom nad Noričem u gostima 5-2, a na domaćem terenu nad Redingom 1-0, uz gol Rahim Sterlinga, igrača koji je ponikao u Liverpulovoj akademiji i koji u tom momentu nije imao još 18 godina, ali mu je Brendan ukazao šansu u prvoj postavi tima. Do januara Liverpul je neplanirano ispao od Svonzija kod kuće u Liga kupu i od Oldam Atletika u gostima u FA kupu, ali navijači nisu gubili nadu. U januarskom prelaznom roku u Liverpul su stigli Brazilac Kutinjo iz Intera, vezni igrač, i napadač Danijel Staridž, koji nije pravu šansu dobio ni u Mančester Sitiju, niti u Čelsiju. Sa njima igra Liverpula je postala još brža i efikasnija, a Rodžers je mogao da nastavi da pravi ekipu i stvara igru za narednu sezonu. U februaru Liverpul je ispao u 1/16 finala Lige Evrope, posle poraza u dvomeču sa Zenitom zbog manjeg broja golova u gostima (0:2, 3:1). Do kraja sezone u Premijer ligi Liverpul je pokušavao da stigne do četvrtog mesta koje vodi u kvalifikacije u Ligu šampiona, ali usled lošeg starta i uigravanja ekipe u prvom delu sezone Liverpul je sezonu završio na sedmom mestu, sa osvojenim 61 bodom, 12 manje od četvrtoplasiranog Arsenala, ali za jedno mesto bolje u odnosu na prethodnu sezonu, i uz 24 gola više postignuta nego u sezoni pre dolaska Brendana Rodžersa. Liverpul nije izborio plasman ni u Ligu Evrope i za sledeću sezonu postavljen cilj je bio plasman na četvrto mesto i učešće u kvalifikacijama za Ligu šampiona.

Sezona 2013/14[uredi | uredi izvor]

Sezona 2013/14 za Brendana Rodžersa počela je odmah po završetku prethodne sezone. U klub je na samom početku prelaznog roka doveden golman Sanderlenda Simon Minjole, da zameni Pepea Rejnu, koji je osam godina bio prvi golman Liverpula, ali u poslednjoj sezoni je imao previše kikseva koji su Liverpul koštali bodova, zatim vremešni Kolo Ture da popuni prazninu u odbrani koja je nastala penzionisanjem Džejmija Karagera i Jago Aspas, napadač Selte, da na početku sezone odmeni Luisa Suareza, koji je kažnjen neigranjen na 10 mečeva zbog ujedanja Branislava Ivanovića na utakmici sa Čelsijem, u 34. kolu prethodne sezone. Tokom leta klub su napustili Pepe Rejna, koji je otišao u Napoli na pozajmicu, Stjuart Dauning i Endi Kerol, koji su prodati Vest Hemu, zatim Džondžo Šelvi, koji je prodat Rodžersovom bivšem klubu, Svonziju, a na pozajmicu su poslati mladi igrači Liverpula, Suso, Fabio Borini i Osama Asaidi. Pripreme su završene turnejom Liverpula po Aziji i Australiji, a najimpresivniju sliku su ostavili navijači u Melburnu, njih 95.000 je u glas pevalo Liverpulovu himnu i na taj način pokazalo privrženost klubu i na drugom delu sveta i veru u bolje dane pod Brendanom Rodžersom. Do kraja prelaznog roka u klub su stigli levi bek Valensije Ali Sisoko, na pozajmicu, krilni napadači Luis Alberto iz Sevilje i Mozez iz Čelsija, na pozajmicu, i dotadašnji kapiten Pari Sen Žermena, Mamadu Sakho, centralni odbrambeni igrač. No, sve bi ovo bilo manje bitno da Rodžers i uprava Liverpula nisu odneli najvažniju pobedu u prelaznom roku. U klubu je zadržan Luis Suarez, pored Stivena Džerarda najbolji igrač Liverpula. Na ovaj način Rodžers je pojačao mesta u timu koja su bila problematična u prethodnoj sezoni, a uz to zadržao najbolje igrače iz prethodne sezone i tada je borba za što bolju poziciju na kraju sezone mogla je da počne.

Sezona je za Liverpul počela kao iz bajke. U prve tri utakmice Liverpul je ostvario tri pobede od 1-0, protiv Stouka, Aston Vile i Mančester Junajteda, Minjole je odbranio penal u prvoj utakmici, u poslednjem minutu, Danijel Staridž je postigao sva tri gola i poneo titulu igrač meseca avgusta, a Brendan Rodžers je opravdano poneo titulu menadžer meseca, prvi put otkad je preuzeo Liverpul. Posle reprezentativne pauze došlo je do pada forme u igri Liverpula, u petom kolu zabeležen je prvi poraz, kod kuće od Sauthemptona, u Liga kupu Liverpul je poražen na Old Trafordu od Mančester Junajteda, ali navijači Liverpula nisu gubili nadu u bolje partije tima. Od šestog kola u tim se vratio Luis Suarez i Liverpul se do decembra meseca nalazio među vodeće četiri ekipe, zahvaljujući odličnim partijama napadačkog tandema S i S, odnosno Suarez i Staridž. Do povrede Danijela Staridža u utakmici sa Evertonom, 23. novembra, njih dvojica su zajedno postigli 18 golova. Posle povrede Staridža Luis Suarez je eksplodirao, postigao deset golova u decembru mesecu i Liverpul je dočekao Božić kao prvi na tabeli, sa istim brojem bodova, ali uz bolju gol razliku od Arsenala. Posle dva uzastopna poraza od Mančester Sitija i Čelsija istovetnim rezultatom 2-1, Liverpul je Novu godinu dočekao na petom mestu i malo je njih koji su verovali da će Liverpul izboriti plasman u Ligu šampiona.

Međutim, od 1. januara 2014. i pobede nad Hal Sitijem od 3-1 na Enfildu, počinje rapsodija Liverpula. U narednih 16 utakmica Liverpul nije poražen, sem u 1/8 finala FA Kupa od Arsenala, sem klubova iz Birmingema, Aston Vile i Vest Bromvič Albiona, sa kojima je Liverpul igrao nerešeno, svi ostali protivnici su poraženi, Liverpul je osvojio 44 od mogućih 48 bodova i poslednja tri kola dočekuje kao prvi na tabeli sa pet bodova više od Čelsija i šest od Mančester Sitija, od koga ima utakmicu više, i kao najveći favorit za titulu, a direktan plasman u Ligu šampiona je ostvaren tako da je osnovni cilj sa početka sezone u potputnosti ostvaren. Pod komandom Brendana Rodžersa Liverpul je u drugom delu sezone na 16 utakmica postigao 52, a primio 21 gol, tandem Suarez - Staridž je prvi napadački tandem Liverpula posle pedeset godina koji je dao više od 20 golova svaki, ukupno 50 do sada, a pored njih i kapiten Stiven Džerard je dao više od 10 golova, dok je Rahim Sterling eksplodirao u drugom delu sezone i dao nekoliko veoma važnih golova, a Martin Škrtel je najefikasniji odbrambeni igrač lige sa postignutih sedam golova u dosadašnjem delu sezone. Zbog fantastičnih rezultata Liverpula Rodžers je u martu ponovo dobio titulu menadžera meseca, drugi put u sezoni, a Luis Suarez i Stiven Džerard su podelili nagradu za igrača meseca, dok je Suarez to priznanje sam ostvario posle fantastičnih igara u decembru. Međutim u 36. kolu Liverpul je doživeo poraz kod kuće od Čelsija 0-2 i na taj način smanjio svoje šanse za titulu. U poslednja dva kola Liverpul je u Londonu u poslednjih 11 minuta prokockao vođstvo od 3:0 protiv Kristal Palasa i utakmica je završena nerešenim rezultatom, 3:3, a 11. maja na Enfild Roudu pobeđen je Njukasl rezultatom 2:1 i na taj način je prvenstvo okončano na drugom mestu, sa osvojena 84 boda, dva manje od šampiona Mančester Sitija. Brendan Rodžers nikako ne može biti nezadovoljan sezonom jer je doveo Liverpul sa sedmog na drugo mesto Premijer ligi, posle godinu dana, izborio je plasman u Ligu šampiona posle pet sezona, Liverpul je igrao najlepši fudbal u Engleskoj, sa prosekom od skoro četiri gola na utakmici, a on lično je sa Tonijem Pjulisom iz Kristal Palasa podelio titulu menadžera godine. No, ostaje žal za neiskorištenom šansom i ispunjenjem snova da se titula vrati na Enfild Roud posle 24 godine posta. Dok su igrači na odmoru ili igraju na Svetskom prvenstvu u Brazilu Brendanu Rodžersu predstoji uzbudljiv prelazni rok i popunjavanje rupa u timu jer će Liverpul u sezoni 2014/15. igrati na četiri fronta i od njih će se očekivati uspesi i u Engleskoj, ali i u najelitnijem evropskom klupskom takmičenju, Ligi šampiona.

Porodica i lični život[uredi | uredi izvor]

Brendan Rodžers je oženjen Suzan, sa kojom ima sina Antona, profesionalnog fudbalera u timu Oldam Atletik i ćerku Mišu. Brendan nosi nadimak Zeka ili na engleskom "Buck", koji je dobio po popularnom junaku crtanog filma sa početka 90-ih, Zeki Rodžersu. Zbog svoje posvećenosti Liverpulu i odličnih rezultata u drugoj sezoni na klupi kluba navijači Liverpula, popularni Skauzeri, su mu ispevali pesmu sa sledećim tekstom:

Brendan Rodgers, Brendan Rodgers, Brendan Rodgers Liverpool, We're on our way to glory, Built the team like Shankly did, And kids will have a story...

Trofeji (kao trener)[uredi | uredi izvor]

Svonzi Siti

Seltik

Lester Siti

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Rodgers: Brendan Rodgers: Manager”. BDFutbol. Pristupljeno 22. 12. 2017. 
  2. ^ „Brendan Rodger's voyage: From hills of Antrim to Anfield”. Irish Independent. 5. 4. 2014. Pristupljeno 8. 4. 2014. 
  3. ^ „Rodgers was a big Owls fan”. The Reading Chronicle. Arhivirano iz originala 11. 12. 2013. g. 
  4. ^ „NISFA U15 & U16 International Players”. Northern Ireland Schools Football Association. Arhivirano iz originala 18. 10. 2012. g. Pristupljeno 10. 03. 2013. 
  5. ^ „From School to Full”. Northern Ireland's Footballing Greats. 27. 1. 2007. Pristupljeno 10. 03. 2013. 
  6. ^ „Chelsea ready for Milk Cup debut”. BBC Sport. 12. 05. 2005. Pristupljeno 23. 11. 2008. 
  7. ^ „Bold Brendan Rodgers shows how football should be played”. Daily Express. London. 15. 1. 2012. Pristupljeno 19. 05. 2012. 
  8. ^ Spackman, Conor (31. 05. 2011). „Brendan Rodgers: Getting to the top the hard way”. BBC News. Pristupljeno 30. 05. 2012. 
  9. ^ „Rafael Benitez crisis: Chelsea had Mourinho, Rodgers, Villas-Boas and Clarke – now they are full of resentment”. Daily Mail. 28. 2. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]