Brestovačka banja

Koordinate: 44° 04′ 00″ S; 22° 03′ 00″ I / 44.066667° S; 22.0500° I / 44.066667; 22.0500
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Brestovačka banja
Restoran u Brestovačkoj banji
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
GradBor
OpštinaBor
Geografske karakteristike
Koordinate44° 04′ 00″ S; 22° 03′ 00″ I / 44.066667° S; 22.0500° I / 44.066667; 22.0500
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina385 m
Brestovačka banja na karti Srbije
Brestovačka banja
Brestovačka banja
Brestovačka banja na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj19229
Pozivni broj030
Registarska oznakaBO

Brestovačka banja je banja u istočnoj Srbiji. Nalazi se blizu sela Brestovac kod Bora. Banja se nalazi na nadmorskoj visini od 385 metara.[1] Klima je umereno-kontinentalna. Nekadašnja vulkanska aktivnost i složen geološki sasatav terena uslovili su pojavu termomineralnih izvora.

Temperatura vode je 32-40 °C. U vodi ima kalijuma, kalcijuma, natrijuma, magnezijuma, hlora, joda, sulfata, karbonata i dr. Prirodne oligomineralne lekovite vode Brestovačke banje uspešno se koriste na više načina: pijenjem, ispiranjem, orošavanjem, aerosolom, kupanjem, a u fizikalnoj terapiji služe i kao pomoćna lekovita sredstva medikamentima.

U banji se nalazi konak Kneza Miloša, iz 1837. godine, turski hamam i restaurirano staro kupatilo.

Tradicionalno se u avgustu mesecu svake godine (od 2007. godine) održava turistička manifestacija Dani Brestovačke banje[2].

Istorija[uredi | uredi izvor]

Zaleđe IV Dvorac kneza Aleksandra Karađorđevića (Brestovačka banja)

Brestovačka banja spada u najstarije banje u Srbiji, sobzirom da su za nju znali još Vizantinci i stari Rimljani. Koristili su je i Turci kao ilidžu – banju.

Svojevremeno hemijsku analizu uzoraka vode Brestovačke banje obradio je u Beč doktor Hrušauer. O lekovitim svojstvima vode ove banje nadaleko se pročulo. Sigmund August Volfgan Herder je vodu u Brestovačkoj banji upoređivao sa daleko poznatim banjama Švajcarske i Tirola.

Godine 1834. napravljen je zapis u steni o boravku kneginje Ljubice Obrenović nazvan još i „Ljubičin kamen“. Ona je često posećivala banju sa svojim sinovima. Banju su još posećivali: Jevrem Obrenović, brat kneza Miloša i Milutin Petrović, brat hajduk Veljka Petrovića.

Između 1835. i 1837. godine gradi se konak koga podiže knjaz Miloš. Bila je to skromna zgrada pravougaonog oblika, krov pokriven „ćeramidom“, sa gredama od hrastovine na uglovima. U osnovi, izuzetno jednostavna građevina. Knez Miloš je dolazio povremeno u konak radi lečenja reume. Jedino na čemu je insistirao, bili su mir i tišina. Voleo je duge šetnje do okolnih izora[3].

Konak kneza Miloša je restauriran 1970. godine kada postaje muzej pod nazivom „Brestovačka Banja u doba kneza Miloša“[4].

Godine 1856. knez Aleksandar Karađorđević podiže „Knežev dvorac“ u blizini Miloševog konaka i turskog kupatila. Dvorac je građen u raskošnijem stilu od konaka kneza Miloša. Bila je to dvospratna zgrada zidana po uzoru na gradsku arhitekturu. Imala je salu sa balkonom i četiri sobe na gornjem spratu. Knez je u banju dolazio isključivo leti, kada bi vreme provodio u kupanju, odmoru i lovu na divljač kojom je banja tada bila bogata. Način života u dvorcu je bio uređen po ugledu na evropske dvorove tog vremena.

Pored građevina koje su podigli srpski vladari, bilo je i građevina namenjenih besplatnom boravku i lečenju siromašnih bolesnika. Prvi banjski lekar bio je Stevan Mačaj[5]. Treba reći da se 1905. godine u banji lečio i kralj Petar I Karađorđević, koji je sagradio kupatilo koje se i danas koristi.

Prema Herderu, pet izvora koji ističu iz pukotina u stenama daju u jednoj minuti 9,5 kubnih metara vode. Izvori su svaki za sebe bogati sumporom i magnezijumom, solima ugljenične kiseline itd. Po svom bogatom hemijskom sadržaju, profesor Pančić stavlja izvore u Brestovačkoj Banji ispred svih srpskih i odmah iza karlsbadskih izvora.

Turizam[uredi | uredi izvor]

Predsednik Tito u poseti Brestovačkoj banji

Turizam u Brestovačkoj banji počeo sa dolaskom Miloša Obrenovića odnosno vladarske dinastije Obrenović u ove krajeve. Miloš u Brestovačkoj banji gradi svoj konak, koji će služiti njemu i članovima porodice za odmor. Nakon dolaska ustavobraniteljske vlade i ponovnog povratka Karađorđevića na presto, u knez Aleksandar Karađorđević gradi svoj mali letnji dvorac koji će služiti za izlete i odmor. Na posletku, još će i kralj Petar I ovde dati novac da se izgradi banjski kompleks sa bazenima, sobama, lečilištem i sl. Na taj način Brestovačka banja postaje kraljevska banja, obe kraljevske dinastije.

Pogled na terasu restorana Srpska kurna

Turizam u banji nikada nije bio namnjen širokim narodnim masama, već zbog privatnosti, lekovitosti i lepote prirode biva namenjena elitnim posetiocima iz kruga kraljevske porodice. Danas banja, ima potpuno otvoren karakter, i namenjena i dostupna svim turistima i posetiocima. U njenim lepotama najviše uživaju lokalni građani koji su upoznati sa njenim lekovitim sumpornim izvorima. Banja još uvek beleži skroman broj turista, što u velikoj meri otežava finansiranje ovog lokaliteta ali čuva njegove najlepše prirodne lepote.

Dani banje, koji se održavaju u avgustu mesecu, menjaju tu sliku, i veliki broj gostoju iz grada i okoline na taj dan poseti Brestovačku banju. Ovakve manifestacije, daju banji pored medicnskog i kulturni karakter, koji se još uvek pažljivo neguje, čuvajući ovu kraljevsku banju od kulutoroške degradacije.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Brestovačka Banja, Pristupljeno 27. 10. 2016.
  2. ^ „Dani Brestovačke banje”. Pristupljeno 12. 2. 2022. 
  3. ^ Brestovačka banja (1997), Zbornik radova sa naučnog skupa priroda Brestovačke banje (Urednik Stevan M. Stanković), Bor, Turistička organizacija.
  4. ^ Brestovačka Banja balneološki centar duge tradicije od Kneza Miloša do danas (1999), (Urednik Stevan M. Stanković), Bor, Turistička organizacija. 
  5. ^ Brestovačka banja od dr. Stevana Mačaja, Srpski arhiv za celokupno lekarstvo (odeljak prvi knjiga deseta). Beograd, elektronska obrada Zavičajni fond Narodne biblioteke Bor: Srpsko lekarsko društvo. 1888. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]