Britansko carstvo (antika)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Britansko carstvo (lat. Imperium Britannicum) je naziv za kratkotrajnu državu koja je krajem 3. veka nastala od rimskih teritorija u Britaniji i severozapadnoj Galiji. Osnovao ju je godine 286. rimski mornarički komandant Karauzije, podigavši ustanak protiv rimskih careva, nakon čega je sebi dao titule Restitutor Britanniae (Obnovitelj Britanije) i Genius Britanniae (Duh Britanije). Isti teritorija je od 260. do 274. bili deo Galskog carstva, nešto veće države koja je takođe nastala otcjepljenjem provincija od Rima, ali koja je posle ponovno integrisana u Rimsko carstvo. Karauzije se ispočetka uspešno odupirao pokušajima rimskih careva da ga pokore, ali je godine 293. poražen i prisiljen napustiti teritorije u Galiji. Nakon njegovog ubistva, vlast nad Britanijom je preuzeo Alekto, koga je rimski car Konstancije Hlor porazio 296. Time je ova država - prva koja je predstavljala Britaniju kao jedinstveni i samostalni politički entitet - prestala postojati.

Literatura[uredi | uredi izvor]