Bugarska azbuka

Bugarska azbuka ili ćirilica (bug. българскa азбука) je ćirilična azbuka koja se koristi u bugarskom jeziku. Nastala je od staroslovenske azbuke i ima 30 slova. Poslednji put je standardizovana 1945. godine.

Istorija

Bugarski jezik je bio prvi pismeni slovenski jezik. Pojavljuje se u pisanoj formi tokom 9. veka u glagoljici, koja je postepeno zamenjena sa ranom verzijom ćirilice. Krajem 18. veka ruska verzija građanske ćirilice Petra Velikog je bio modifikovana za bugarski jezik, što je bila posledica uticaja uvoza štampanih knjiga iz Rusije. Tokom 19. veka postojala je više verzija Bugarske azbuke, sadržavajući između 28 i 44 slova. 1870. godine, Marin Drinov je predložio verziju azbuke sa 32 slova, koja široko prihvaćena. Ovaj verzija je ostala u upotrebi sve do pravopisne reforme 1945. godine kada su slova Ѣ i Ѫ uklonjena iz bugarskog pisma.

Azbuka

Bugarska azbuka ima 30 slova. Pored zvukova predstavljenim posebnim slovima (među kojima je karakterističan poluglas ъ) bugarski koristi digrafe dž i dz za predstavljanje zvukova [ʤ] i [ʣ]. Pored ovoga, koriste se i stara slova Я, Ю i Щ za dvoglase "ja", "ju" i "št" (što bugarski razlikuje od ruskog i ostalih istočnoslovenskih jezika, gde Щ gotovo uvek daje umeklo slovo "š"), kao i "kratko i" Й za glas "j". Slovo Ь nema fonetsku vrednost i koristi se samo u sredini reči da označi meki suglasnik ispred O.

A a [a]	B b [b]	V v [v]	G g [g]	D d [d]	E e [ɛ]	Ž ž [ʒ]	Z z [z]	I i [i]	Й й [j]
K k [k]	L l [l]	M m [m]	N n [n]	O o [ɔ]	P p [p]	R r [r]	S s [s]	T t [t]	U u [u]
F f [f]	H h [x]	C c [ʦ]	Č č [tʃ]	Š š [ʃ]	Щ щ [ʃt]	Ъ ъ [ɤ]	Ь ь [ʲ]	Ю ю [ju]	Я я [ja]

Vidi još

• Bugarski jezik
• Direktan sistem transliteracije bugarskog pisma