Budimski dvorac

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Budimski dvorac
Budai Vár
Svetska baština Uneska
Zvanično imeObala Dunava, Budimski dvorac i Avenijom Andraši u Budimpešti
MestoBudimpešta I okrug, Mađarska Uredi na Vikipodacima
Koordinate47° 29′ 46″ S; 19° 02′ 23″ I / 47.4961° S; 19.0397° I / 47.4961; 19.0397
Površina473 km2 (5,09×109 sq ft)
Uključuje
  • Saint Stephen’s Hall Edit this on Wikidata
Kriterijumkulturna: ii, iv
Referenca400
Upis1987. (11. sednica)
Veb-sajthttp://whc.unesco.org/en/list/400
Budimski dvorac iz vazduha

Budimski dvorac (mađ. Budai Vár) ili Budimska palata (Budavári Palota), je dvorski kompleks mađarskih kraljeva u Budimpešti, čiji najstariji delovi potiču iz 1265. godine. U prošlosti je takođe bio poznat kao Kraljevska palata (Királyi-palota) i Kraljevski dvorac (Királyi Vár). Nalazi se na južnom vrhu Dvorskog brda i okružen je delom grada koji je poznat kao Dvorska četvrt (Várnegyed) koji je poznat po svojim stambenim i javnim građevinama iz srednjeg veka, baroka i 19. veka. Preko svoje uspinjače, a potom Sečenjijevog lančanog mosta, dvorac je spojen s trgom Adama Klarka na drugoj strani Dunava.

U dvorcu se nalazi Mađarska nacionalna galerija, Muzej istorije Budimpešte, te zatvorena dvorišta i terasa koja ga povezuje s Ribarskim bastionom, terasa sa koje se pruža pogled preko Dunava na Peštu.

Budimski dvorac sa okolinom — obalom Dunava, Avenijom Andraši (Andrássy út) i Trgom heroja (Hősök tere) i Milenijumska podzemna železnica (najstarija u Evropi) je UNESKO-va Svetska baština u Budimpešti.

Kraljevska kapela

Istorija[uredi | uredi izvor]

Srednjovekovno dvorište
Uspinjača dvorca s pogledom na viseći most Sečenji i Budimpeštu preko Dunava
Balska dvorana 1894.
Skulpture „Rata i Mira” uokviruju ulaz u Muzej istorije Budmpešte
Fontana Matije Korvina

Dvorac je dao izgraditi kralj Bela IV, od 1247. do 1265. godine. Car Žigmund Luksemburški ga je dao znatno proširiti i urediti, te je postao tada najveća gotička palata na svetu. Nakon Mohačke bitke, veliki deo Mađarskog kraljevstva je postao deo Osmanskog carstva, pa tako i Budim. Tokom turske okupacije dvorac je služio kao vojna baraka, oružarnica i štala, te je jako propao. Dvorac je uništen 1686. godine, a ostale zgrade kompleksa su se urušile ili su izgorele.

Karlo VI, car Svetog rimskog carstva, dao je na njegovom mestu izgradi malu baroknu palatu 1715. godine. Kraljević Antal Grasalković 1748. ju je dao proširiti i Nova kraljevska palata je postala simbol mira i prijateljstva Habzburške dinastije i Mađara.

Dana 4. maja 1849, Artur Gerej je s mađarskom revolucionarnom vojskom osvojio Budimski dvorac, ali su ga, uprskos herojskom otporu, Budimski kraljevski vojnici ubili, pri čemu su zapalili i Budimski dvorac.

Dvorac je kasnije obnovljen od 1850-56, a 1867. godine odigrao je važnu ulogu pri krunisanju austrijskog cara, Franca Jozefa I. Poslednjih decenija 19. veka Mađarska autonomna vlada je otpočela obnovu dvorca koji je trebalo da postane kraljevska rezidencije po uzoru na druge evropske velike dvorske komplekse. Od 1875. do 1912. godine, profesor i član Mađarske Akademije nauka, Alajoš Hausman, je uveliko promenio topografiju lokaliteta dvorca. Kraljevsku rezidenciju Budimskog dvorca su smatrali najvažnijom mađarskom građevinom na početku 20. veka.

Nakon Prvog svetskog rata, Budimski dvorac je postao rezidencija mađarskog regenta, Mikloša Hortija, sve do kraja Drugog svetskog rata. Tokom Opsade Budimpešte (29. decembra 1944. - 13. januara 1945), Budimski dvorac je bio poslednje uporište Sila Osovine i strašno je oštećen tokom njegovog osvajanja.

Za vreme komunizma, dvorac je bio napušten, pretvoren u muzej i propadao je. Obnavljan je više puta, spolja 1966, a iznutra 1980. godine. God. 1987, zajedno s drugim spomenicima u Budimpešti, upisan je na UNESKO-v popis mesta Svetske baštine u Evropi. Godine 2006, UNESKO-v odbor je zaključio kako mu treba hitna obnova, posebno njegove kupole.

Odlike[uredi | uredi izvor]

Malo je podataka o izgledu palate iz srednjeg veka i baroka. Novi dvorac se sastoji od 200 metara duge serije prostorija (samo Versajska palata ima dužu seriju prostorija) od kojih su najvažnije:

  • Srednjovekovni dvorac čine prostorije otkrivene ispod kompleksa prilikom obnove 1958-1962. godine. Kraljevska kapela i nadsvođena galerija samo su neke prostorije nekad najveće gotičke palate danas čine Muzej istorije Budimpešte (zgrada „E”).
  • Kapela Svetog Žigmunda ili Dvorska kapela (Szent Zsigmond-kápolna, Vártemplom) na zapadnom delu dvorca, nema fasadu već samo ulaz iz lavljeg dvorišta. Ima barokni tlocrt violine iz 1769. godine, a od uništenja od 1957. služi kao izložbeni prostor.
  • Kraljevska kripta (Nádori kripta) se nalazi ispod Dvorske kapele, a u njoj su urešeni sarkofazi kraljeva Habsburgške dinastije od 1820. do 1927. godine. Bogato je ukrašena i oslikana delima najboljih umentika 19. veka.
  • Dvorana za bal (Nagyterem) na prvom spratu u baroknom stilu s gotičkim oltar om.
  • Velika balska dvorana ( Nađ Balter) se nalazi u srednjem delu sevrnog krila i najraskošnija je prostorija dvorca. Arhitekta Hausman je dizajnirao prostoriju visoku dva sprata sa velikim staklenim svodom, renesansnim ukrasima na zidovima s kolosalnim parom kipova Atlasa iz 1897. godine.
  • Habsburška soba (Habsburg terem) je bila bogato ukrašena barokna prostorija koju su komunisti uništili 1950-ih zbog političkih razloga.
  • Mađarska nacionalna galerija zauzima brojne prostorije u dvorcu, a sadrži kolekciju umetnina iz svih perioda mađarske istorije od srednjeg veka do kraja komunizma. Podeljena je na: srednjovekovne i renesansne kamene skulpture, gotičke drvene skulpture, kasnogotički oltar (u Balskoj dvorani), renesansne i barokne slike, umetnost 19. i 20. veka i savremena umetnost od kojih su najznamenitija dela slikara kao što su Mihalj Munkači i Laslo Pal>.[1]

Od umetničkih dela najznamenitiji su:

  • Kružni pil Svetog Trojstva
  • Matijina fontana (Mátyás-kút) u zapadnom dvorištu dvorca s prikazom kralja Matije Korvina sa grupom lovaca u lovu na jelene (Alajoš Štrobl).
  • Konjanička skulptura Eugena Savojskog na Dunavskoj terasi je neobaroknom delo Jožefa Rona iz 1900. godine.
  • Krotitelj konja je skulptura Panonskog krotitelja konja iz 1901. (Đerđ Vaštarg).
  • Turul ptica se nalazi na neobaroknom postolju iz 1905. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Službena stranica Mađarske nacionalne galerije”. Arhivirano iz originala 08. 03. 2013. g. Pristupljeno 07. 03. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]