Bumerang

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bumerang
Moderni sportski bumerang
Bumerang australijskih Aboridžina

Bumerang (engl. boomerang, prema nazivu australijskih domorodaca u okolini Sidneja vumera, vomera) je bacačko oružje od eukaliptusovog ili sličnog drveta, najčešće kolenastog ili srpastog oblika. Različiti primerci bumeranga, izrađeni su ponegde i od drugih materijala (slonovače, metala), pronađeni su u Egiptu, Sudanu, južnoj Indiji, Americi, Okeaniji i u Evropi. Bumerang može biti različite dužine (16—120 cm), debljine 6—7,5 cm i težine (do 250 g). Raspon između krakova bumeranga varira od 45 do 60 cm, a ugao između njih je od 70° do 130°). Prema specifičnosti oblika, a tim i osobinama leta, razlikuje se povratni i nepovratni, tzv. ratni bumerang. Povratni je lakši i tanji, a levi kraj malo savijen nagore i nadole. Bumerang služi za igru, a katkad i za lov na ptice.

Baca se snažnim zamahom, konkavnom stranom okrenutom napred. Prilikom izbačaja treba da klizne između palca i ostalih prstiju i da se što jače zavrti u smeru krakova oko sebe. Putanja zavisi od veštine bacača, njegove snage, smera i u ugla izbačaja, kao i od jače ili slabije savijenosti krakova. Posle izbačaja najpre leti oko 10 m u pravcu prema usmerenom cilju. Ako ne pogodi cilj, postepeno se diže uvis i skreće levo ili desno, ispred bacača ili iza njega.

Ratni bumerang je teži i veći, manje savijenih krakova, pa se zbog toga ne vraća bacaču. Služi za borbu i lov na manje životinje. Bumerang važi za opasno oružje, jer se u trenutku kad se pojavi iz vazduha, ne može se tačno utvrditi pravac leta ni mesto gde će pasti. Bumeranzi su se u prošlosti koristili za lov, kao i sport i zabavu. O njima se obično misli kao o australijskoj ikoni,[1] i imaju različite oblike i veličine. Zbog vrlo različitih mogućnosti bacanja i putanje, često se koristi u sportskim takmičenjima i igri.

Razne namene[uredi | uredi izvor]

Bumerang može imati različite oblike i veličine, zavisno od zemljopisnom ili plemenskom poreklu, te o nameni. Najpoznatiji je bumerang koji, ako je ispravno bačen, ostvaruje zaobljenu putanju i vraća se na išodište. Druge se vrste ovog oružja se ne vraćaju, već se među Aboridžinima koriste za međusobnu borbu. Bumerang se može koristiti na razne načine: kao oružje, kao muzički instrument (udaraljka), kao svojevrsna toljaga u borbama, za paljenje plamena, kao mamac u ribolovu, te kao igračka. Najmanji bumerang može biti kraći od 10 cm, a najveći može imati i više od 2 metra. Plemenski bumeranzi često su ukrašeni urezivanjem ili slikarijama. Većina bumeranga koji se danas mogu videti izrađeni su u turističke ili takmičarske svrhe.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Bumeranzi su istorijski korišteni kao oružja za lov, udarački muzički instrumenti, borbene batine, starteri vatre, varalice za lov na vodene ptice i igračke za rekreaciju. Najmanji bumerang može biti kraći od 10 cm (4 in) od vrha do vrha, a najveći preko 180 cm (5,9 ft) u dužini.[2] Plemenski bumeranzi mogu imati urezane natpise ili biti obojeni dizajnom koji je značajan za njihove tvorce. Većina bumeranga danas viđenih su turističke ili takmičarske vrste i gotovo su uvek povratnog tipa. Prikazi bumeranga koji se bacaju na životinje, poput kengura, pojavljuju se u nekom od najstarijih stenskih slika na svetu, autohtonoj australijskoj stenskoj umetnosti regije Kimberli koja je potencijalno stara i do 50 000 godina.[3] Otisci i slike bumeranga pojavljuju se i u stenovitoj umetnosti Zapadne Nove Gvineje, uključujući i poluostrvo Ptičja glava i na Kajmani, a verovatno potiču iz poslednjeg ledenog maksimuma, kada su niži nivoi mora doveli do kulturnog kontinuiteta između Papue i Arnemove zemlje u severnoj Australiji.[4] Najstariji preživeli australijski aboridžinski bumeranzi potiču iz keša pronađenog u tresetištu u močvari Viri u Južnoj Australiji i datiraju od 10.000 godina pre nove ere.

Iako se tradicionalno smatraju australijskim, bumeranzi su pronađeni i u drevnoj Evropi, Egiptu i Severnoj Americi. Postoje dokazi o upotrebi bumeranga koji se ne vraćaju od strane domorodačkih Amerikanaca u Kaliforniji i Arizoni, i stanovnika južne Indije za ubijanje ptica i zečeva.[5] Neki bumeranzi uopšte nisu bacani, već su ih autohtoni Australijanci koristili u borbi prsa u prsa.[6] Pronađeni su i drevni egipatski primeri, i eksperimenti su pokazali da su funkcionisali kao povratni bumeranzi.[7] Smatra se da su lovački štapovi otkriveni u Evropi bili deo arsenala oružja kamenog doba.[8] Jedan bumerang koji je otkriven u pećini Oblazova u Karpatskim planinama u Poljskoj napravljen je od mamutove kljove i smatra se da je, na osnovu AMS datiranja predmeta pronađenih sa njim, star oko 30 000 godina.[9][10] U Holandiji su bumeranzi pronađeni u Vlardingenu i Velsenu iz prvog veka pre nove ere. Kralj Tutankamon, čuveni faraon drevnog Egipta, koji je umro pre više od 3.300 godina, posedovao je kolekciju bumeranga i ravno leteće (lovne) i povratne varijante.[8]

Stari svet i Egipat[uredi | uredi izvor]

Englez Hauard Karter je pronašao u Egiptu razna oružja među kojima i bumerang. Bumerang se međutim u Egiptu koristio u svim periodima za lov na ptice močvarice. Na jednom papirusu postoji prikaz Tutankamona kako stoji u čamcu sa bumerangom u desnoj i pticama u levoj ruci.

Najstariji prikazi bumeranga nalaze se na slikama sa stena još od mlađeg paleolita (5000—1800. p. n. e.) i otada se konstantno koristi u prehrišćanskoj Evropi. U minojskom području (2000. p. n. e.) simbol je položaja i dostojanstva vojnih vođa. U Grčkoj služi u lovu na zeca, a poznaju ga pod imenom „lagobolon”. Rimljani ga takođe poznaju negde od 500. p. n. e., ali je tek u upotrebi kod ruralne populacije, a namena mu je ista kao i kod Grka.

Severnije od Grka i Rimljana bumerang se takođe koristi u lovu na ptice kod Gota (100 godine). Njega su poznavali i Gali i Tevtonci 100. godine, oblika zakrivljenog štapa, poznat je pod imenom cateia. Bio je od fleksibilnog materijala, nije mogao daleko da leti, ali se uza sve to vraćao pošiljaocu.

Bumerang nije nepoznat ni u još severnijim krajevima, te ni na istoku. U severnoj Skandinaviji poznat je već negde 5000. p. n. e. Na Uralu se nalazi 2000. p. n. e., kao i u pećinama Olazova u Karpatima, Poljska. Računa se da je bumerang iz Olazova star više od 18,000 godina. Ovde je nesumnjivo bio veoma dugo u upotrebi. Kod Magdeburga u Nemačkoj pronađeni bumerang datira iz 800-400. p. n. e.

U Africi je bumerang poznat od pre nekih 6000 godina p. n. e. Širio se po svoj prilici od severoistoka, Sudan, pa preko Kameruna, Gvineje, Nigera, Maroka te na Kanarska ostrva, prema jugu nije moguće utvrditi. On se nakon uvođenja željeza (oko 600. p. n. e.) morao se pretvoriti u kasniji nož za bacanje.

Bliski istok[uredi | uredi izvor]

Prema tezi J. E. J. Lenoha, moguća pradomovina bumeranga mogao bi biti Bliski istok a njegov razvijeniji oblik 'skimitar' - krva sablja.[11] Štap za bacanje odavde se prema Lenohu raširio Evropom, Afrikom, Indijom. Ovo se ne poklapa sa datiranjem bumeranga iz Evrope. Zna se da su najstarija naselja u aluvijalnim ravnicama Sumera pripadala kulturi Ubaid iz 5000 godina pne, nekako u vremenu kada Evropa već ima bumerang. Značajan i sadržaj pećine Olazovu u Karpatima.

Indija[uredi | uredi izvor]

Bumerang u Indiji javljao se na severu, takozvano 'bacajuće drvo', gde se drvo za bacanje koristilo u lovu. Na jugu Indije bio je prisutan pre dolaska Engleza. Danas je kultni objekt koji se više ne proizvodi od drveta, nego od slonovače ili željeza.

Amerika[uredi | uredi izvor]

Nekim čudnim putevima kulture bumerang jer došao i u Ameriku, ali i u središnju Javu, ostrvo Celebes, Sumatru, Kvinslend, osim na krajnjem severu i Tasmaniji. U Americi Indijanci poznaju 'drvo za bacanje' već 100. godine. Služi im za lov na zeca i patke. Poznat je primerak bumeranga Hopi Indijanaca koji je nalik klasičnom bumerangu Aboriđina. Nazivan je puutskohu. Ovaj bumerang sa američkoig Jugozapada, širio se dalje na jug u Meksiko gde mu je glavna namena, opet lov na zeca. I u današnjem Brazilu bumerang nije nepoznat indijanskim čarobnjacima.

Australija[uredi | uredi izvor]

Bumerang je svakako najpoznatiji po australskim urođenicima koji su ga zbog svoje izolovanosti uspeli da sačuvaju, da bi ga ponovno mogli otkriti. Postoje teorije po kojima su Aboridžini Australiju naselili sa ostrvskih područja danas naseljenih narodima austronezijske jezične porodice. Ovo oružje bilo je prisutno u područjima Indonezije. Na jugu Celebesa koristilo se kao 'drvo za bacanje' da bi se terale ptice sa rižinih polja, a bilo ga je i na središnjem Celebesu, Javi i Sumatri. Bumerang Aboridžinima služi za lov, a u ratne svrhe se nije koristio. Na zapadu Australije domoroci su njime lovili ribe.

Oblik[uredi | uredi izvor]

Standardni oblik bumeranga

Povratni je bumerang propeler. Premda nije neophodno da ima tradicionalni izgled, obično je pljosnat. Može imati dva ili više krilca spojena pod uglom, tako da za vreme leta omogućuju podizanje bumeranga. Većina bumeranga za brzo hvatanje imaju tri simetrična krilca, dok oni za bacanje na daljinu često imaju oblik sličan upitniku. Oni koji su izrađeni za naticanje u dužini trajanja leta obično imaju jedno krilce prilično duže od drugog.

Veći bumeranzi koriste se u lovu, te padnu na zemlju nakon što udare lovinu. Manji se koriste u sportu, te su i jedini koji se vraćaju bacaču. Zbog svoje brze vrtnje bumerang leti u kružnoj putanji, a ne u ravnoj.

Postoje različite discipline u kojima se meri preciznost povratka, kružna putanja, hvatanje, najduže vreme leta, brzina hvatanja, trajnost (što više uzastopnih bacanja u pet minuta). Savremeni sportski bumerang izrađen je od šperploče ili punog drveta finske breze, ili pak od plastike ili mešanih materijala, a može imati različite oblike i boje. Većina sportskih bumeranga teži manje od 100 grama.

Osnovna uputstva za bacanje[uredi | uredi izvor]

  • Desnoruki bumerang kruži nalevo, a levoruki nadesno.
  • Levoruki i desnoruki bumerang mogu se bacati iz bilo koje ruke, ali smer leta ne zavisi od bacača, već od bumeranga.
  • Potrebno je držati jedno krilce bumeranga gotovo uspravno, tako da je drugo krilce okrenuto napred, a pljosnata strana od bacača. Držeći vršak krilca između palca i još jednog ili dva prsta, bumerang se brzo baca napred tako što se više pažnje posvećuje okretanju nego snazi.
  • Bumerang bi trebalo jednostavno da lebdi, načini luk i da se vrati u blizinu bacača. Idealno bi bilo da ga bacač jednostavno može uhvatiti na mestu odakle je bačen.
  • Bumerang se ne baca vodoravno, kao frizbi. Takvo bacanje bi moglo pri padu da ošteti bumerang ili bi bumerang mogao napraviti štetu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jones, Philip (1996). Boomerang: Behind an Australian Icon. Wakefield Press. ISBN 9781862543829. 
  2. ^ Ted Bailey. „Worlds Largest Boomerang”. flight-toys.com. Arhivirano iz originala 7. 9. 2008. g. Pristupljeno 17. 10. 2008. 
  3. ^ „Kimberley rock art could be among oldest in the world”. ABC News. 2. 11. 2015. Arhivirano iz originala 7. 2. 2016. g. Pristupljeno 7. 2. 2016. 
  4. ^ Arifin, Karina (2004). Rock Art in West Papua (PDF). UNESCO Publishing. Arhivirano (PDF) iz originala 1. 2. 2017. g. Pristupljeno 20. 1. 2017. 
  5. ^ „Boomerang”. Boomerang | weaponry | Britannica. Encyclopædia Britannica. 2. 6. 2023. 
  6. ^ Harris, Tom (2. 11. 2000). „Battle Boomerangs”. Howstuffworks.com. Arhivirano iz originala 7. 3. 2010. g. Pristupljeno 3. 3. 2010. 
  7. ^ Rivers, Pitt. "On the Egyptian Boomerang and its Affinities". The Journal of the Anthropological Institute of Great Britain and Ireland. 1883. 12: 454–463.
  8. ^ a b „Boomerang History”. rangs.co.uk. Arhivirano iz originala 30. 6. 2007. g. Pristupljeno 17. 10. 2008. 
  9. ^ Valde-Nowak et al. (1987). Upper Palaeolithic boomerang made of a mammoth tusk in south Poland. Nature 329: 436–438 (1 October 1987); Valde-Nowak, Pawel; Nadachowski, Adam; Wolsan, Mieczyslaw (1987). „Upper Palaeolithic boomerang made of a mammoth tusk in south Poland”. Nature. 329 (6138): 436—438. Bibcode:1987Natur.329..436V. S2CID 4361636. doi:10.1038/329436a0. Arhivirano iz originala 06. 02. 2016. g. Pristupljeno 19. 04. 2021. .
  10. ^ „Er fliegt!”. Bumerang Welt. 1995. Arhivirano iz originala 31. 10. 2007. g. . English translation: "Paleolithic Throwing Object" „Rediboom”. Arhivirano iz originala 5. 12. 2008. g. Pristupljeno 6. 9. 2008.  – Throwing experiments with the Palaeolithic throwing object from the Oblazowa in the Polish Carpathians
  11. ^ Kriva sablja

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]