Bušotina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Devijacija bušotine

Bušotina (engl. Borehole, Drillhole, franc. Trou de sondage, Forage, nem. Bohrloch, rus. Буровая скважина) je jako izdužena šupljina valjkastog oblika nastala dejstvom čoveka na stenu i zemljinu koru pogodnim priborom [1]. Proces izrade bušotine u Zemljinoj kori naziva se bušenje (engl. Drilling), a mašine kojima se izrađuju bušotine nazivaju se bušaće garniture. Stari naziv za bušotinu je vrtina.

Prema svom prostornom položaju bušotine mogu biti izvedene kao vertikalne, horizontalne i kose. Najčešće se izvode vertikalne bušotine. Otklon bušotine od vertikalne ravni (ugao) meri se stepenima tako što vertikalna osa ima pravac 0, a horizontalna ima ugao od 90 stepeni i naziva se inklinacija bušotine. Pored toga što bušotine mogu biti projektovane da se izvedu na terenu pod nekim uglom od vertikalne ravni, tokom bušenja može doći i do neplanirane promene pravca. Uglavnom verovatnoća skretanja bušotine je veća sa dubinom bušenja.

Inklinacija se meri i kontroliše geofizičkim ispitivanjem koje se sastoji od spuštanja specijalno konstruisane sonde u bušotinu pri čemu ona registruje promene pravca bušotine, a što se prikazuje odgovarajućim grafikom. Pored ove sonde postoje i druge vrste koje se konstruišu za prikupljanje različitih vrsta podataka (radioaktivnost, hemizam i dr.).

Bušenje se može izvoditi ručno ili mehanički (udarno ili rotaciono), sa jezgrovanjem stene ili bez jezgrovanja. Rotacionim bušenjem stena se reže posebnim reznim priborom-krunama. Jezgrovanje se obavlja pri rotacionom bušenju uz pomoć sržnih cevi postavljenih nakon kruna u kojima se "hvata" stenski materijal ili tlo.

Jezgro bušotine može biti orijentisano ili neorijentisano.

Bušotina može biti izvedena za različite namene pa prema tome može biti:

Bušenje i izrada bušotina se vrši za različite potrebe u rudarstvu, geološkim istraživanjima (inženjerskogeološkim, hidrogeološkim, istraživanjima mineralnih sirovina i dr.) i građevinarstvu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Geološka terminologija i nomenklatura VIII-2 Inženjerska geologija, Beograd, 1978, pp. 8