Budžucu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Budžucu

Budžucu (jap. 武術, ratna, vojna veština, tehnika) je naziv za sve tradicionalne borilačke veštine Japana.

U Japanu 9. veka nastao je sa samurajima jedan aristokratski, ratnički stalež, koji je u narednim vekovima dominirao celo društvo. Ratnici su vežbali razne borbene discipline, sa oružjem i bez oružja (džijudžicu). Mada je za svako oružje bilo specijalista, samuraji su vežbali najvažnija oružja, kako bi se za svoje gospodare mogli boriti u ratu. Primerno oružje samuraja bio je mač (katana), vežba se npr. u kendo i kendžucu, koplje u sodžucu, streličarstvo u kjudo i kjudžucu, borba sa štapom u bodžucu (samuraji su nerado upotrebljavali štap, jesu ga koristili i drugi staleži) itd. Postoje još druge, razne džucu veštine.

Početkom edo-periode (posle 1603) Japan bi politički sjedinjen i umiren. Samuraji su izgubili prvobitni zadatak i postajali sve više civilni. Vežbanje borilačkih veština ali dalje se vodilo, bilo je zakonski čak propiseno (buke šohato), te uz dodatak moralnih i karakternih elementa dobile su novi fundament - budo.

Sa modernizovanjem Japana po zapadnom modelu tokom Meidži obnove (zabrana mača 1876 itd.) je budžucu izgubio dalje na značaju. Preuzimanje zapadne vojne tehnologije činilo je budžucu nepotrebnim. Ipak je budžucu preživeo u pojedinim tradicionalnim krugovima, a mlađe borilačke veštine poput aikido, džudo itd. su neposredno ili posredno vezane za njim.