Bjelina

Koordinate: 44° 02′ 46″ S; 15° 50′ 05″ I / 44.0460218° S; 15.8347845° I / 44.0460218; 15.8347845
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bjelina
Tabla na ulazu u Bjelinu iz pravca Kistanja
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaZadarska
GradBenkovac
OblastBukovica
Stanovništvo
 — 2011.Rast 92
Geografske karakteristike
Koordinate44° 02′ 46″ S; 15° 50′ 05″ I / 44.0460218° S; 15.8347845° I / 44.0460218; 15.8347845
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina300 m
Bjelina na karti Hrvatske
Bjelina
Bjelina
Bjelina na karti Hrvatske
Bjelina na karti Zadarske županije
Bjelina
Bjelina
Bjelina na karti Zadarske županije
Ostali podaci
Poštanski broj23421 Bjelina
Pozivni broj+385 23
Registarska oznakaZD

Bjelina je naseljeno mjesto grada Benkovca u Bukovici, kontinentalni dio sjeverne Dalmacije, Republika Hrvatska.

Naziv[uredi | uredi izvor]

Pretpostavlja se da je još za vrijeme Rimskog carstva u blizini današnje crkve Svete Petke u Bjelini postojalo naselje (grad) koji se zvao Belone ili Belon, odakle vjerovatno potiče i današnje ime dalmatinske Bjeline.

Nakon rušenja ovog utvrđenja na Žmirića Gradini je sagrađeno novo utvrđenje nazvano Biline, Bilina, Bielina i Bieline, što, takođe ukazuje na kasniji naziv mjesta Bjelina.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Naselje Bjelina se nalazi u centralnom dijelu Bukovice, u sastavu grada Benkovca. Smješteno je na sjeveroistočnim dijelovima grada Benkovca, na granici sa opštinom Kistanje. Selo se proteže smjerom istok-zapad u dužini od 5 km i smjerom sjever-jug u dužini od 5,5 km, a površina sela je oko 25 km².

Bjelina se graniči sa selima: Parčići na sjeveru, Modrino Selo na istoku, Nunić na jugoistoku, Dobropoljci na jugozapadu, Rodaljice na zapadu, Bruška i Medviđa na sjeverozapadu.

Bjelina je naselje izrazito razbijenog tipa, sa tri relativno odvojene cjeline: središnji dio sela i zaseoci Gračak i Kalanjeva Draga, kao i odvojenih dijelova: Donje Mrkele, Donje Šuše iz Kose i Medićev stan u Razbojinama.[1] Svaka od ovih cjelina se dijeli na čitav niz zaseoka, nazvani varoši. Karakteristika bjelinskih varoši, u odnosu na druga naselja (sela) je u tome da su kuće u varošima izrazito zbijene na malom prostoru.

Nadmorska visina je u prosjeku oko 300 m. Štandarac na Gradini između Bjeline, Rodaljica, Bruške i Medviđe ima nadmorsku visinu od 490 m, Kosa, između sela Dobropoljaca i Nunića ima visinu 376 m.

Udaljenost od Benkovca je 20 km, Kistanja 14 km, Knina 40 km i od Zadra 60 km.

Klima[uredi | uredi izvor]

Na području Bukovice, time i sela Bjeline, osjeća se uticaj kontinentalne, ali i mediteranske klime. Zime su hladne i s dosta vjetrova, naročito bure koja traje i po nekoliko dana. Bura dolazi, odnosno duva sa sjevera i sjeverozapada, a ispoljava se snažnim udarima. U toku bure vrijeme je vedro. Za razliku od bure, jugo uglavnom donosi puno vlage i kišu. Ponekad duva i suvo jugo koji osuši zemlju i šteti usjevima.

Hladni dani u Bjelini nastaju u drugoj polovini novembra i traju do početka aprila. Snijeg sve rjeđe pada.

Topli dani i suše preovladavaju u toku ljeta. Temperature su visoke ali zbog male vlažnosti su izdržljive. Problem je što tada ponestaje vode u lokvama, cisternama pa i bunarima.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Selo Bjelina se u dosadašnjoj istoriji nalazilo pod rimskom, turskom, mletačkom, francuskom, austrijskom i austrougarskom, italijanskom, jugoslovenskom, srpskokrajinskom i hrvatskom vlašću.

Pretpostavlja se da su slovenska plemena Srbi i Hrvati početkom 9. vijeka naselili prostor Sjeverne Dalmacije, koja je u to vrijeme bila rimska provincija, o čemu su pisali: franački ljetopisac Ajnhard i Konstantin VII Porfirogenet, vizantijski car i istoričar. Prema njihovim dokumentima, Srbi su došli 822. godine, nešto ranije od Hrvata. Novo naseljavanje Srba u Dalmaciju počinje od kraja 13. vijeka. Novopridošli stanovnici, predvođeni srpskim pravoslavnim sveštenicima, stapali su se sa svojim sunarodnicima starosjediocima.

Od 1526. godine stari bjelinski grad Belone su osvojili Turci, koji su vladali prostorom Bukovice i Sjeverne Dalmacije do 1688. godine. Tursku vladavinu zamjenjuje Venecija, Karlovačkim mirom od 1689. godine i njena vladavina traje do 1797. godine. Od tada do 1814. godine ovim prostorom vladaju Francuzi. Njih smjenjuje Austrija i kasnije Austrougarska Monarhija, koje vladaju Bukovicom dva puta (od 1797. do 1805. i od 1814. do 1918. godine). Austrijsku vladavinu, kratko (1918–1921), zamjenjuju Italijani, kada Bukovica ulazi u sastav novostvorene države Srba Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevina Jugoslavija).

U sastavu južnoslovenske države Bukovica će ostati 70 godina, sa izuzetkom Drugog svjetskog rata, kada je bila okupirana od Italijana (do septembra 1943. godine) i kasnije od Nijemaca.

Bjelina se od raspada Jugoslavije do avgusta 1995. godine nalazila u Republici Srpskoj Krajini.

Kultura[uredi | uredi izvor]

Srpska pravoslavna crkva u Bjelini

Parohija[uredi | uredi izvor]

Pravoslavna crkva Svete Petke potiče iz 1815. godine i izgrađena je na brežuljku Brežina u sredini sela. Crkva Svete Petke je matična crkva i sela Parčići, iako je u tom selu postojala stara crkvica Svetog Prokopija iz 12. vijeka.

U Kalanjevoj Dragi se nalazi mala kapelica Svetog Georgija, sagrađena i osvećena u 15. vijeku (između 1418. i 1420. godine).

Dan Svete Petke, 27. oktobar je crkveni i seoski praznik u Bjelini i Parčićima.

Hrvatsko stanovništvo iz Bjeline na mise odlazi u crkvu Svetog Ante u susjednom selu Nuniću.

Škola[uredi | uredi izvor]

Stara škola u Bjelini

Osnovna škola u Bjelini je sagrađena u Novakovićima 1895. godine. Ovu jednospratnu zgradu izgradio je Antonije Novaković, gostioničar, povodom školovanja svog sina u Italiji. Zgradu je kasnije otkupilo Pokrajinsko školsko vijeće iz Zadra.

Od 1966. do 1995. godine škola se nalazila između Novakovića i Mrkela u montažnoj zgradi, sa četiri učionice i radila je u dvije smjene, za niže i više razrede.

Osnovna škola u Bjelini u toku stogodišnjeg postojanja (1895–1995) radila je gotovo bez prekida, pa i za vrijeme ratova.

Govor[uredi | uredi izvor]

Narodni govor u Bjelini je novoštokavski istočnohercegovačkog tipa, što je osnov vukovske književne ijekavice. Ovaj govor je najsličniji govorima susjednih predjela i Lici i Bosanskoj Krajini. Bukovački govor predstavlja tipičan primjer govora jugozapadne i zapadne zone ovog dijalekta.

Narodna biblioteka[uredi | uredi izvor]

Narodna biblioteka – knjižnica u Bjelini je otvorena 1979. godine, u zgradi gdje je prethodno bila pošta. Knjige su nabavljane donacijama i poklonima velikog broja mještana sela Bjelina, posebno onih koji su živjeli u drugim krajevima, ali su velik broj knjiga poklonile izdavačke organizacije iz čitave SFRJ. U biblioteci je bilo oko 15.000 knjiga različitih sadržaja, najviše beletristike.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Seoska (kamena) kuća u Bjelini

U etničkom i demografskom pogledu, Bjelina je nacionalno mješovita sredina. Stanovništvo je srpske i hrvatske nacionalnosti. Pri čemu je bilo više Srba od Hrvata. Prije operacije Oluja, selo je imalo srpsku etničku većinu.

Prema prvom zvaničnom popisu stanovništva iz 1550. godine, koga su izvršile turske vlasti, u Bjelini je bilo šest velikih porodičnih domaćinstava. S obzirom da su porodice tada bile brojne, sa 30 do 50 članova, može se pretpostaviti da je Bjelina tada imala od 180 do 300 stanovnika.

Prvi detaljan popis stanovništva Bjeline izvršile su austrijske vlasti 1857. godine. Tada je u Bjelini bio 581 stanovnik. Najviše stanovnika u Bjelini je bilo 1921. godine, 985 ljudi.

Bjelina je po popisu stanovništva 1930. godine imala 853 stanovnika, 1948. godine 803 stanovnika, 1981. godine 727 stanovnika, 1991. godine 652 stanovnika (582 Srba i 70 Hrvata), a 2001. godine 50 stanovnika (10 Srba i 40 Hrvata).[2] Bjelina je prema popisu stanovništva iz 2011. godine imala 92 stanovnika, većinom Srba.[3]

Nacionalnost[4] 2001. 1991. 1981. 1971. 1961.
Srbi 10 578 564 671 701
Jugosloveni 3 87 9
Hrvati 40 70 64 100 130
ostali i nepoznato 1 12 1 4
Ukupno 50 652 727 781 835
Demografija[4]
Godina Stanovnika
1961. 835
1971. 781
1981. 727
1991. 652
2001. 50
2011. 92

Popis 1991.[uredi | uredi izvor]

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Bjelina je imalo 652 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Srbi
  
578 88,65%
Hrvati
  
70 10,73%
Jugosloveni
  
3 0,46%
nepoznato
  
1 0,15%
ukupno: 652

Prezimena[uredi | uredi izvor]

Prezimena u Bjelini su:[5]

  1. Žmirić – Pravoslavci, slave Sv. Georgija
  2. Zurak – Rimokatolici
  3. Krklješ – Pravoslavci, slave Sv. Jovana
  4. Mrkela – Pravoslavci, slave Sv. Georgija i Sv. Nikolu
  5. Novaković – Pravoslavci, slave Sv. Nikolu
  6. Pilja – Pravoslavci, slave Sv. Jovana
  7. Pupovac – Pravoslavci, slave Sv. Georgija
  8. Ušljebrka – Rimokatolici
  9. Šarić – Rimokatolici
  10. Šuša – Pravoslavci, slave Sv. Stefana

U zaseoku Gračak:

  1. Dragaš – Pravoslavci, slave Sv. Jovana
  2. Krklješ – Pravoslavci, slave Sv. Jovana
  3. Medić – Pravoslavci, slave Sv. Tomu, Sv. Jovana, Sv. Georgija i Sv. Nikolu
  4. Opačić – Pravoslavci, slave Sv. Luku
  5. Pilja – Pravoslavci, slave Sv. Jovana
  6. Subotić – Pravoslavci, slave Sv. Jovana
  7. Čotra – Pravoslavci, slave Sv. Jovana

U zaseoku Kalanjeva Draga:

  1. Kalanj – Pravoslavci, slave Sv. Georgija
  2. Marunić – Pravoslavci, slave Sv. Georgija
  3. Sladić – Pravoslavci, slave Sv. Georgija

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Izbegli iz Bjeline, u Severnoj Dalmaciji, obnavljaju svoj zaselak
  2. ^ Popis stanovništva 2001., Pristupljeno 18. 4. 2013.
  3. ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. 2011. Pristupljeno 18. 4. 2013. 
  4. ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
  5. ^ „Poreklo prezimena, selo Bjelina (Benkovac)” (na jeziku: srpski). Poreklo4.rssing.com. 21. 10. 2018. Pristupljeno 7. 8. 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]