Bjeloruska gotika
Termin bjeloruska gotika, (bjeloruski belaruskaя gotыka), (ruski beloruska gotika) opisuje stil gradnje zastupljen u 15.[1] i 16. veku,[2] posebno u prvoj polovini 16. veka.[2] Ovaj stil arhitekture se može sresti u djelovima savremene Belorusije, Litvanije i Istočne Poljske.
Zgrade imaju elemente uobičajenog gotičkog dizajna, no prisutni su takođe i detalji koji se ne bi smatrali gotičkim u Centralnoj i Zapadnoj Evropi.
Uslovi izgradnje[uredi | uredi izvor]
Od krštenja velikog kneza Vladimira Velikog i pokrštavanja [3] Kijevske Rusije, ruska arhitektura se našla pod snažnim uticajem arhitekture Vizantije. Sukobi mongolskih osvajača sa Rusima, haranje i prevlast Zlatne Horde uzrokovali su razaranje i siromašenje regije.
U toku 13. vjeka i prve decenije 14. vjeka, ruske kneževine na teritoriji današnje Belorusije su postepeno padale pod vlast Velike kneževine Litvanije, paganske države koja se suprostavljala katoličkom redu tevtonskih vitezova, te postala velika sila u 14. vjeku. Plemstvo ove države je porijeklom bilo litvansko kao i stanovništvo severozapadnog dijela regije, naseljenog litvanskim seoskim stanovništvom. Neke plemićke porodice na jugu i istoku su bile ruskog porijekla dok je zvanični jezik kneževine bio rutenski[4] još poznat kao zapadnoruski ili starobjeloruski.
Krunisanjem Vladislava II Jagila, kraljem Poljske 1386. nastala je zajednica Poljske i Litvanije što je dovelo do povećane razmjene sa Zapadnom i Južnom Evropom, posebno nakon konačne pobjede zajednice protiv tevtonskog viteškog reda 1466.(Drugi Torunski mir), i rasta blagostanja.
Gotički stil je u ovom periodu stigao do istočnoslovenskih oblasti, u trenu kada je u Srednjoj Evropi već polako bio zamjenjivan, a u Južnoj Evropi potpuno zamjenjen arhitekturom Renesanse.
Jug sadašnje Litvanije bio je naseljen litvanskom većinom i nikada nije bio deo Rusije, ali uslovi su bili slični u obje regije. Litvanija ima skoro isti broj spomenika ovoga stila gradnje kao i Bjelorusija. Upravo ovde, u Viljnusu, pravoslavna saborna crkva Presvete Bogorodice[5] , koja se smatra početkom stila, je sagrađena. Ovo se desilo prije negoli je renesansni stil stigao u Srednju Evropu i prije negoli je litvanska država postala katolička.
-
Saborna crkva Sv. Borisa i Gleba,[6] Navagrudak, južna fasada
-
Saborna crkva Sv. Borisa i Gleba, 1519-1630, unutrašnjost
-
Mirski dvorac, 16. vek
Bjeloruska gotika je spoj vizantijske, gotičke i renesansne arhitekture.
- Materijal: neke zgrade imaju sličnosti sa stilom ciglane Gotike nastale u sjevernoj Njemačkoj, dok su druge u potpunosti omalterisane.
- Lukovi: crkveni prozori obično imaju oštre lukove, dok slijepe arkade i lombardske trake uglavnom imaju okrugli luk.
- Svodovi: većina crkava posjeduju rebraste svodove, ali postoje i one sa jednostavnim teškim svodovima, kao na primjer, u romanskoj i vizantijskoj arhitekturi.
- Čitav oblik: većina crkava je utvrđena. Kod nekih je ovaj elemenat naglašen. Obično imaju kratak brod i četiri male kule u svakom uglu dok druge crkve imaju uobičajeni visoki zapadnjački zvonik.
-
Crkva Svetog Duha, 1530, Kodeń, Poljske, nedaleko od obale reke Bug
-
Saborna Crkva Uspenja Presvete Bogorodice, Vilnius
-
Sv. Jovan Krstitelj je u Zapyškis, Litvanija
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „15th century”. Wikipedia, the free encyclopedia (na jeziku: engleski). 2016-04-25.
- ^ a b „16th century”. Wikipedia, the free encyclopedia (na jeziku: engleski). 2016-04-20.
- ^ „Christianization”. Wikipedia, the free encyclopedia (na jeziku: engleski). 2016-03-21.
- ^ "Within the [Lithuanian] Grand Duchy, the Ruthenian lands initially retained considerable autonomy. The pagan Lithuanians themselves were increasingly converting to Orthodoxy and assimilating into Ruthenian culture. The grand duchy's administrative practices and legal system drew heavily on Slavic customs, and Ruthenian became the official state language. Direct Polish rule in Ukraine since the 1340s and for two centuries thereafter was limited to Galicia. There, changes in such areas as administration, law, and land tenure proceeded more rapidly than in Ukrainian territories under Lithuania. However, Lithuania itself was soon drawn into the orbit of Poland."
from Ukraine. (2006). In Encyclopædia Britannica. - ^ Description of the Cathedral of the Theotokos - in Russian
- ^ www.radzima.org (Belarusian portal on monuments in Belarus, Lithuania and Podlessia) Carkva Svяtыh Barыsa й Gleba | Navagrudak (description of Boris-and-Gleb-Church in Belarusian)
- ^ Roman Aranazy, Dzieje rezydencji na dawnych kresach Rzeczypospolite (Residences in former districts of the (Polish) republic today (in Polish), 1993, str. 209, Hniezna
- ^ radzima.org – touristical presentation of Hnezna
- ^ „Šv. Gertrūdos bažnyčia (in Lithuanian)”. Arhivirano iz originala 21. 09. 2007. g. Pristupljeno 12. 05. 2016.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Roberts, Nigel (2015). Belarus. Bradt Travel Guides. str. 185. ISBN 978-1-84162-909-4.
- Rainer Lindner, Historiker und Herrschaft: Nationsbildung und Geschichtspolitik in Weißrußland im 19. und 20. Jahrhundert, Verlag Oldenbourg 1999, ISBN 978-3-486-56455-6, str. 256, II. Nation und Geschichte im Stalinismus → 3. Rivalität der Mythen (Nation-building and policy of history in Belarus in the 19th & 20 centuries) – in German
- Archives of Belarus, Church Architecture
- Belaruskaя gotыka ў pabudove kulьtavыh budыnkaў XV-XVI stst. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. februar 2020) – Belarusian Gothic in religious buildings of the 15th and 16th centuries (in Belarusian, very much illustrated) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. februar 2020)