Van de Grafov generator

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
šema Van de Grafovog generatora

Van de Grafov generator je elektrostatički generator za dobijanje vrlo visokih napona. Van de Grafov generator koristi pokretnu traku za prikupljanje naelektrisanja na šupljoj metalnoj kugli. Nosi ime po američkom fizičaru Robertu Van de Grafu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Ideja da se kao visoko naponski izvori koriste mašine sa trenjem upotrebom rotirajućih diskova ili kaiša potiče još iz XVII veka.

Fizičar Robert J. Van de Graf razvio je ovaj generator 1929. godine na univerzitetu Prinston. Prvi model koji je koristio svilene kaiše nastao je oktobra 1929. godine. Verzija iz 1931. godine je prema patentnoj deklaraciji proizvodila milion volti napona.

Sastav generatora i sistem rada[uredi | uredi izvor]

Generator se sastoji iz velikog šupljeg provodnika 1 (na slici levo), približno sfernog oblika, koji je postavljen na šupljem izolatorskom stubu 2. Unutar izolatorskog stuba se nalazi beskrajni kaiš 3 od gumiranog platna ili svilene tkanine, koji je navučen na dva obrtna valjka (kaišnika) 4, od kojih se donji pokreće motorom M. Kaiš igra ulogu prenosne kuglice kod elektrostatičkog generatora za vrlo visoke napone. Pokretni beskonačni kaiš (koji je izolator) se električki opterećuje pomoću sistema šiljaka 5, koji su provodnom vezom povezani sa jednim polom električnog izvora. Drugi pol izvora je vezan za zemlju preko sistema uzemljenja. Napon izvora je obično 10.000 do 20.000 V. Nasuprot šiljcima, a sa druge strane kaiša, nalazi se uzemljena metalna ploča 6 (tačkasto naznačena na slici) koja povećava efekt šiljaka i tako povećava količinu elektriciteta koja sa šiljaka prelazi na pokretni kaiš.

Kada naelektrisanja koja nosi kaiš naiđu ispred sistema šiljaka 7 povezanog sa unutrašnjom površinom šuplje elektrode, zahvaljujući dejstvu šiljaka ona prelaze na šuplju elektrodu i lokalizuju se na njenoj spoljašnjoj površini. Donošenje sve novijih i novijih količina elektriciteta na šuplju elektrodu dovodi do povećanja njenog potencijala (napona) u odnosu na zemlju. Rast potencijala je ograničen pojavom jonizovanosti vazduha pod dejstvom vrlo jakog električnog polja na površini šuplje elektrode. Pomoću ovakvih generatora moguće je ostvariti napone reda 3-5 miliona volti.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]