Vatikanska banka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Amblem Instituta za verske poslove

Institut za verske poslove (ital. Istituto per le Opere di Religione) ili Vatikanska banka je institucija Rimokatoličke crkve koja obavlja funkcije banke i nalazi se u Vatikanu.[1] Institut je osnovan 27. juna 1942. godine kada je na čelu Rimokatoličke crkve bio papa Pije XII. Institut je pod upravom i nadzorom Kardinalske komisije i lično pape.

Prema statutu, ovaj institut je osnovan u cilju prikupljanja i upravljanja resursima koji pripadaju verskim agencijama Rimokatoličke crkve. Institut za verske poslove omogućava korporacijama kreiranim u verske svrhe, da prikupljaju i ulažu sredstva prikupljena od strane svojih darodavaca, poverljivo i bez plaćanja poreza.

Podaci o aktivnostima i finansijskom položaju Instituta praktično su potpuno tajni. Institut raspolaže značajnim investicijama u bankarstvu i trgovini u Italiji i širom sveta. Tokom vladavine pape Jovana Pavla II sprovedene su značajne reforme.

U poslednjih nekoliko decenija Institut je bio uključen u više skandala. Godine 1982. u aferi vezanoj za propast Banke Ambrozijano pokazalo se da je njen glavni dioničar bio upravo Institut.[2]

U septembru 2010. godine, kada je finansijska policija Italije utvrdila da na računu banke Kredita Artigiano 23 miliona evra pripada Institutu, a direktor Instituta Etore Goti Tedeski je uhapšen kao i generalni direktor Paolo Kipriani pod optužbama za pranje novca.[3]

Institut se, takođe, povezuje sa Ustaškim pokretom iz Drugog svetskog rata i operacijom pacovskih kanala kojima su ustaše prebacivane u Južnu Ameriku.[4] Preživjeli logoraši, Srbi, Jevreji i Romi, zajedno sa Ukrajincima, rodbinom i organizacijama koje predstavljaju 300.000 žrtava holokausta i njihove potomke, u novembru 1999. godine pred Saveznim sudom u San Francisku pokrenuli su sudski postupak Alperin protiv Vatikanske banke. Postupak je pokrenut protiv Vatikanske banke za prikrivanje „bogatstva koje su hrvatski nacisti opljačkali od žrtava u koncentracionim logorima, od Srba, Jevreja, Roma“, te za prikrivanje blaga koje su nacisti opljačkali od tadašnjih građana Sovjetskog Saveza (Ukrajine, Belorusije i Rusije) u periodu od 1941. do 1945. godine.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Under scrutiny, Vatican bank opens its doors - Washington Times
  2. ^ Gup, Benton E. (1998). Bank Failures in the Major Trading Countries of the World: Causes and Remedies. Greenwood Publishing Group. str. 31—. ISBN 978-1-56720-208-3. 
  3. ^ http://www.agi.it/english-version/italy/elenco-notizie/201009211257-cro-ren1051-ior_gotti_tedeschi_under_investigation_23_mln_euro_seized Arhivirano 2011-06-29 na sajtu Archive.today IOR: GOTTI TEDESCHI UNDER INVESTIGATION, 23 MLN EURO SEIZED
  4. ^ http://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/Holocaust/assets1.html June 1998 Supplement to Preliminary Study on U.S. and Allied Efforts To Recover and Restore Gold and Other Assets Stolen or Hidden During World War II
  5. ^ http://rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=47866 VATIKAN SKRIVA SRPSKO BLAGO, RTRS 14/10/2011

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]