Vezendonk pesme
Vezendonk pesme (nem. Wesendonck-Lieder) su ciklus od pet pesama Matilde Vezendonk za koje je nemački kompozitor Rihard Vagner komponovao muziku. One su, uz Zigfrid idilu, najčešće izvođeno delo iz njegovog malog neoperatskog opusa.
Pozadina
[uredi | uredi izvor]
Nakon propasti Majskog ustanka u Drezdenu 1849. godine, Vagner je bio primoran da pobegne iz Nemačke i ubrzo se nastanio, sa suprugom Minom Planer, na imanju svog obožavaoca Ota Vezendonka u Cirihu. Tu je Vagner imao čuvenu aferu sa Matildom Vezendonk, ženom Ota Vezendonka[1]. Iako nije poznato dokle su Vagner i Matilda otišli sa ovom aferom, sigurno je da je među njima vladala snažna obostrana privlačnost i zaluđenost o kojoj svedoči njihovo dopisništvo. Afera se okončala 1858. kada je Vagnerova žena presrela jedno od njegovih pisama Matildi.
Pesme
[uredi | uredi izvor]Matilda Vezendonk se bavila poezijom i književnošću. Vagner je komponovao muziku za pet njenih pesama od novembra 1857. do maja 1858. To su sledeće pesme:
- Anđeo (nem. Der Engel)
- Stani mirno! (nem. Stehe still!)
- U stakleniku (nem. Im Treibhaus)
- Tuge (nem. Schmerzen)
- Snovi (nem. Träume)
Anđeo je napisan novembra 1857, Stani mirno! februara 1858, U stakleniku maja 1858, Tuge i Snovi decembra 1857. Pesme su pisane za žeski glas i klavir. Vagner je Snove u orkestrovanoj verziji izveo Matildi za njen rođendan 23. decembra 1857. Kasnije je dirigent Feliks Motl orkestrirao i ostale pesme. Ceo ciklus je prvi put izveden u Majncu 20. jula 1862. pod nazivom Pet pesama za ženski glas i klavir (nem. Fünf Gedichte für Frauenstimme und Klavier).
Vagner je u vreme kompozicije ovih pesama radio na Valkiri. Dve od ovih pesama, U stakleniku i Snove, lično je nazvao studijama za Tristana i Izoldu. Tako se muzika pesme U stakleniku ponavlja u trećem činu Tristana, a Snovi ostavljaju trag na ljubavnom duetu iz drugog čina.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Richard Wagner and the Wesendonck Lieder by Claus Peter Flor, Dallas, March 3, 2007”. Arhivirano iz originala 09. 05. 2008. g. Pristupljeno 08. 10. 2007.