Velikoluški rejon
Velikoluški rejon Velikolukskiй raйon | |
---|---|
Država | Rusija |
Federalni okrug | Severozapadni |
Administrativni subjekt | Pskovska oblast |
Admin. centar | Velikije Luki |
Status | opštinski rejon |
Osnivanje | 9. septembar 1927. |
Površina | 2.960,2 km2 |
Stanovništvo | 2016. |
— broj st. | 22.089 |
— gustina st. | 7,46 st./km2 |
Vremenska zona | UTC+3 |
Registarske tablice | 60 |
Pozivni broj | +7 81153 |
Zvanični veb-sajt |
Velikoluški rejon (rus. Великолукский район) administrativno-teritorijalna je jedinica drugog nivoa i opštinski rejon smešten na krajnjem jugoistoku Pskovske oblasti, odnosno na zapadu evropskog dela Ruske Federacije.
Administrativni centar rejona nalazinse u gradu Velikije Luki, iako sam grad ne ulazi u sastav rejona i jedan je od dva zasebna gradska okruga u oblasti (pored Pskova).
Prema procenama nacionalne statističke službe Rusije za 2016. na teritoriji rejona je živelo 22.089 stanovnika, ili u proseku oko 7,6 st/km². Velikoluški rejon je drugi rejon u oblasti po broju stanovnika, a sedmi po površini.
Geografija[uredi | uredi izvor]
Velikoluški rejon smešten je na krajnjem jugoistoku Pskovske oblasti. Obuhvata teritoriju površine 2.960,2 km² što je 5,4% od ukupne površine rejona, i po tom parametru nalazi se na 7. mestu među 24 rejona u oblasti. Graniči se sa teritorijama Kunjskog rejona na istoku, na jugu je Usvjatski, a na jugozapadu Neveljski rejon. Na zapadu je Novosokoljnički, a na severu Loknjanski rejon. Na severoistoku je Toropečki rejon Tverske oblasti.
Reljefom rejona dominira reka Lovat koja protiče celom dužinom njegove teritorije u smeru jug-sever. Okolno zemljište blago se spušta ka koritu Lovata u prostranu i nisku Lovatsku niziju. Izrazito nisko tlo je naročito dominantno u severnom delu rejona koji postepeno prelazi u Ploskošku ravnicu. Nizijsko područje u dolini Lovata sa jugozapada, juga i istoka okružuje nešto izdignutija morensko-eroziona ravnica na kojoj se blaga uzvišenja visina do 15 metara smenjuju sa plitkim depresijama ispunjenim jezerskim i fluvijalnim oblicima reljefa. Južni delovi rejona su najizdignutiji sa brojnim morenskim uzvišenjima i ujezerenim depresijama.
Pored Lovata najvažniji vodotok na tlu rejona je Kunja, njegova desna pritoka. Od ukupno 70 jezera na području Velikoluškog rejona najviše ih je u južnom delu rejona gde je procenat ujezerenosti oko 7%. Najveća jezera su Uricko (11,8 km²), Psovo (6,81 km²) i Odgast (4,2 km²).
Istorija[uredi | uredi izvor]
Velikoluški rejon uspostavljen je 9. septembra 1927. kao nižestepena opštinska jedinica u granicama tadašnjeg Velikoluškog okruga Lenjingradske oblasti. Godine 1929. postaje delom Zapadne oblasti čiji centar je bio grad Smolensk, a potom od 1935. i Kalinjinske oblasti. Godine 1944. uspostavljena je Velikoluška oblast koja je postojala do 1957. kada je ujedinjena sa ostatkom Pskovske oblasti.
Demografija i administrativna podela[uredi | uredi izvor]
Prema podacima sa popisa stanovništva iz 2010. na teritoriji rejona je živelo ukupno 22.121 stanovnika,[1] dok je prema proceni iz 2016. tu živelo 22.089 stanovnika, ili u proseku oko 7,6 st/km².[2] Po broju stanovnika Velikoluški rejon se nalazi na 2. mestu u oblasti.
1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2016. |
---|---|---|---|---|---|---|
44.427 | 39.350 | 35.951 | 31.735[3] | 24.035[4] | 22.121[1] | 22.089* |
Napomena:* Prema proceni nacionalne statističke službe.
Prema podacima sa popisa iz 2010. na području rejona registrovao je ukupno 453 sela (od kojih je njih 76 bilo bez stanovnika, a u 101 selu živelo je manje od 5 stanovnika). Rejon je administrativno podeljen na 4 nižestepene ruralne opštine. Velikoluški rejon je jedini rejon Pskovske oblasti na čijoj teritoriji se ne nalazi ni jedno gradsko naselje. Administracija rejona smeštenea je Velikim Lukama, iako je sam grad izdvojen iz rejona i administrativno je organizovan kao jedan od dva zasebna gradska okruga.
Saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Preko teritorije Velikoluškog rejona prolaze sva važna železnička pravca − Moskva—Riga i Bologoje—Velikije Luki—Nevelj— Polack. Najvažniji drumski pravci su autoput „M9 Baltija” Moskva—Volokolamsk—granica sa Letonijom i lokalni magistralni pravci Šimsk—Staraja Rusa i Velikije Luki—Nevelj.
Severnim delom teritorije prolazi i magistralni naftovod Surgut—Polock.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b "Всероссийская перепись населения 2010 года. Том 1". Архивирано на сајту Wayback Machine (25. март 2016)
- ^ „Ocenka čislennosti postoяnnogo naseleniя po municipalьnыm obrazovaniяm Pskovskoй oblasti na 1 яnvarя 2016 goda”. Arhivirano iz originala 16. 04. 2016. g. Pristupljeno 14. 4. 2016.
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]