Verski zakon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Verski zakon obuhvata etičke i moralne kodove koje propovedaju verske tradicije. Različiti verski sistemi drže sveto pravo u većem ili manjem stepenu važnosti za svoje sisteme verovanja, pri čemu su neki eksplicitno antinomski,[1][2][3] dok su drugi nomistički ili „legalistički“ po prirodi.[4][5][6] Konkretno, religije kao što su judaizam, islam i bahai vera uče o potrebi za otkrivenim pozitivnim pravom za državu i za društvo, dok druge religije kao što je hrišćanstvo generalno odbacuju ideju da je to neophodno ili poželjno[7] i umesto toga naglašavaju večne moralne propise božanskog zakona nad građanskim, ceremonijalnim ili sudskim aspektima, koji su možda bili poništeni[8] kao u teologijama blagodati nad zakonom.[9][10][11][12]

Primeri uključuju hrišćansko kanonsko pravo (primenljivo u okviru šire teološke koncepcije u crkvi, ali u moderno doba različito od sekularnog državnog prava[13]), islamski šerijat, jevrejsku halahu i hinduističko pravo.[14]

Uspostavljene religije i verske institucije[uredi | uredi izvor]

Državna religija (ili osnovana crkva) je versko telo koje zvanično podržava država. Teokratija je oblik vladavine u kojem je Bog ili božanstvo prepoznat kao vrhovni građanski vladar.[15][16][17]

U teokratijama i u nekim verskim jurisdikcijama prigovori savesti mogu prouzrokovati religijski prestup. Suprotno tome, pravni sistemi su sekularne države ili multikulturna društva u kojima vlada formalno ne prihvata određenu religiju, ali može ili potisnuti svu versku aktivnost ili primeniti toleranciju prema verskoj raznolikosti.

Bahai vera[uredi | uredi izvor]

Bahai zakoni su zakoni i uredbe koji se koriste u bahai veri i osnovni su deo bahai prakse.[18] Zakoni su zasnovani na verifikovanim tekstovima Bahaulaha, osnivača bahai vere, naknadnim tumačenjima Abdul-Baha i Šogi Efendija i zakonodavstvu Univerzalne kuće pravde.[19] Bahai zakon je predstavljen kao skup opštih principa i smernica i pojedinci moraju da ih primenjuju kako im najbolje odgovara.[19] Dok neke od društvenih zakona sprovode bahai institucije, akcenat je stavljen na to da pojedinci slede zakone na osnovu njihove savesti, razumevanja i rasuđivanja, a od bahaja se očekuje da slede zakone iz ljubavi prema Bahau.[19] Zakoni se vide kao metod održavanja reda i bezbednosti u svetu.[18]

Budizam[uredi | uredi izvor]

U budizmu, Patimoka je kodeks od 227 pravila i principa kojih se pridržavaju budistički monasi i monahinje.[20]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Puritans and Puritanism in Europe and America. ABC-CLIO. 2006. str. 306. ISBN 978-1-57607678-1. 
  2. ^ Marie, André (17. 9. 2013). „Simian Antinomianism”. Catholicism. Slaves of the Immaculate Heart of Mary. Pristupljeno 28. 5. 2018. 
  3. ^ Street, N.L.; Wimberley, A. (2019). On the Frontlines: Exposing Satan's Tactics to Destroy a Generation. Wipf and Stock Publishers. str. 40. ISBN 978-1-7252-5124-3. Pristupljeno 30. 1. 2023. 
  4. ^ Poettcker, Henry (1989). „Legalism” (na jeziku: engleski). Global Anabaptist Mennonite Encyclopedia. Pristupljeno 29. 5. 2022. 
  5. ^ Hagen, Kenneth, ur. (1994). The Quadrilog: Tradition and the Future of Ecumenism: Essays in Honor of George H. Tavard. Liturgical Press. str. 84. 
  6. ^ Bertram, Robert W. (proleće 2001). „"Scripture and Tradition" in the Lutheran Confessions”. Pro Ecclesia: A Journal of Catholic and Evangelical Theology. Center for Catholic and Evangelical Theology. 10 (2): 179—194. S2CID 211968187. doi:10.1177/106385120101000204. 
  7. ^ "In history, systems of law have almost always been based on religion: decisions regarding what was to be lawful among men were taken with reference to the divinity. Unlike other great religions, Christianity has never proposed a revealed law to the State and to society, that is to say a juridical order derived from revelation. Instead, it has pointed to nature and reason as the true sources of law" („Address of His Holiness Pope Benedict XVI to the Reichstag”. Pristupljeno 2019-12-16. ).
  8. ^ „SUMMA THEOLOGIAE: The moral precepts of the old law (Prima Secundae Partis, Q. 100)”. www.newadvent.org. Pristupljeno 2020-03-19. 
  9. ^ Franklin, S.: Sermons and Rhetoric of Kievan Rus (Cambridge: Harvard University Press, 1991) p.xxi.
  10. ^ Zenkovsky, S.A.: Medieval Russia's Epics, Chronicles, and Tales, Trans. S.A. Zenkovsky, 2 ed., (New York: E.P. Dutton, 1974) pp. 85.
  11. ^ Birnbaum, H.: Aspects of the Slavic Middle Ages and Slavic Renaissance Culture (New York: Peter Lang Publishing, 1991) pp. 150.
  12. ^ „Introduction to the full text in original, and in modern Russian translation”. Institute of Russian Literature (Pushkin House) (na jeziku: ruski). Arhivirano iz originala 25. 5. 2011. g. Pristupljeno 23. 2. 2023. 
  13. ^ Ladislas Orsy, "Towards a Theological Conception of Canon Law" (published in Jordan Hite, T.O.R., & Daniel J. Ward, O.S.B., "Readings, Cases, Materials in Canon Law: A Textbook for Ministerial Students, Revised Edition" (Collegeville, MN: The Liturgical Press, 1990), pg. 11
  14. ^ Gad Barzilai, Law and Religion, Ashgate, 2007
  15. ^ Ankerl, Guy (2000). Global communication without universal civilization. INU societal research, vol. 1: Coexisting contemporary civilizations: Arabo-Muslim, Bharati, Chinese, and Western. Geneva: INU Press. ISBN 978-2-88155-004-1. 
  16. ^ Hirschl, Ran. Constitutional Theocracy. Harvard University Press, (2010). ISBN 0-674-04819-9
  17. ^ Baslez, Marie-Françoise and Schwentzel, Christian-Georges.Les dieux et le pouvoir: aux origines de la théocratie. Presses Universitaires de Rennes. Baslez, Marie-Françoise; Schwentzel, Christian-Georges (2016). Les dieux et le pouvoir: Aux origines de la théocratie. Presses universitaires de Rennes. ISBN 978-2-7535-4864-0. .
  18. ^ a b *Smith, Peter (2008). An Introduction to the Baha'i Faith. Cambridge: Cambridge University Press. str. 158. ISBN 978-0-521-86251-6. 
  19. ^ a b v Smith, Peter (7. 4. 2008). An Introduction to the Baha'i Faith. Cambridge: Cambridge University Press. str. 257. ISBN 978-0-521-86251-6. 
  20. ^ „Pāṭimokkha | The Buddhist Monastic Code, Volumes I & II”. www.dhammatalks.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-04-15. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]