Vesna Parun

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vesna Parun
Lični podaci
Datum rođenja(1922-04-10)10. april 1922.
Mesto rođenjaZlarin, Kraljevina SHS
Datum smrti25. oktobar 2010.(2010-10-25) (88 god.)
Mesto smrtiStubičke Toplice, Hrvatska

Vesna Parun (Zlarin, 10. april 1922 — Stubičke Toplice, 25. oktobar 2010) bila je pesnik, dramski i dečji pisac.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Studirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Detinjstvo je provela u Splitu, u Biogradu na moru i u Šibeniku. Osnovnu školu je završila na Visu, a gimnaziju u Zagrebu, zbog rata je morala da pobegne u Split. Vratili su se u Zagreb 1942. Posle rata je upisala studije na Filozofskom fakultetu, odsek filozofija. 1947. je obolela od tifusa. Zbog bolesti i nesrećne ljubavi napušta studije. Od 1962. do 1967. živi u Bugarskoj gde se udaje i razvodi. Vraća se u Zagreb gde radi kao slobodni pisac. 2000. se iz svog doma premestila u dom u Stubičkim Toplicama, gde na kraju i umire. Ušla je u politiku u svojoj 85-oj godini. Učlanila se u Demokratsku stranku žena. Prva je žena u Hrvatskoj koja je živela isključivo od književnosti. Neke od knjiga je sama štampala i prodavala, pa čak i ilustrovala[2].[1]

Preminula je 25. oktobra 2010.[1]

O poeziji[uredi | uredi izvor]

Poeziji Vesne Parun treba pristupati kao prirodnoj, kao elementarnoj pojavi: sa poverenjem i oprezom, uzbuđeno i razumno, u svakom slučaju sa punom svešću o njenoj ne nužno harmoničnoj složenosti, bogatstvu predvidljivih i nepredvidljivih fenomena ali bez ambicije da se ona potčini. U njenoj poeziji se javlja neujednačenost koncentracije i povremeno odsustvo samokritičnosti.

Kompozicije na stihove Vesne Parun[uredi | uredi izvor]

Za njenu možda najpoznatiju pesmu „Ti koja imaš ruke nevinije od mojih“ Zvonko Špišić je napisao muziku za Zagreb fest 1964. a otpevala je Ana Štefok. Likovi njenih dečijih knjiga našli su se u mjuziklu „Mačak Džingiskan i Miki Trasi“ za koji je muziku napisao Ladislav Tulač a režirala Zvjedana Ladika 1979. Na stihove Vesne Parun Stanko Horvat napisao je „Šum krila, šum vode, kantata za sopran i orkestar gde je sopran pevala primadona Dunja Vejzović. Kemal Monteno i Din pevali su pesmu „Zaleđena česma“ za koju je, na stihove Vesne Parun, muziku i aranžman napisao Stipica Kalođera.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Za zbirku „Pesme“(1948) dobila je nagradu Matice hrvatske.[3]
  • Za zbirku „Crna maslina“ dobila je nagradu grada Zagreba.[3]
  • 1959. dobila je godišnju nagradu „Vladimir Nazor“.
  • Za dečji roman u stihu „Mačak Džingis-kan i Miki Trasi“ dodeljena joj je nagrada „Grigor Vitez“.[3]
  • U Parizu je 1970. dobila nagradu za poeziju.[3]
  • 1972. dobija „Zmajevu nagradu“ Matice srpske u Novom Sadu.[3]
  • 1982. dobija nagradu „Vladimir Nazor“ za životno delo.
  • 2003. za zbirku soneta „Suze putuju“ dobila je nagradu „Tin Ujević“.
  • Septembra 2010. dobila je Evropsku književnu nagradu, koju dodeljuje Književna opština Vršac.

Nasleđe[uredi | uredi izvor]

U beogradskoj opštini Surčin još 2011. godine je određeno da jedna od planiranih ulica dobije naziv Vesna Parun. Ulica još nije formirana.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Objavljeno je preko 70 knjiga poezije i proze i četiri drame. Štampala je i veliki broj knjiga za decu. Pesme su joj prevođene na mnoge strane jezike. 1932. Objavljuje prvu pesmu „Pramaljeće“ u listu „Anđeo Čuvar“. Od 1945. objavljuje pesme po časopisima i listovima. Dela su joj prevedena na više jezika. Prevodila je Hajnea, Getea, Rilkea.

Poezija[uredi | uredi izvor]

  • „Zore i vihori“, 1947.
  • „Pjesme“, 1948.
  • „Crna maslina“, 1955.
  • "Vidrama vjerna", 1957.
  • "Ropstvo", 1957.
  • „Pusti da otpočinem“, 1958.
  • "Ti i nikad", 1959.
  • "Koralj vraćen moru", 1959.
  • "Konjanik", 1961.
  • "Jao jutro", 1963.
  • "Bila sam dječak", 1963.
  • "Vjetar Trakije", 1964.
  • "Pjesme", 1964.
  • "Gong", 1966.
  • "Otvorena vrata", 1968.
  • „Ukleti dažd“, 1969.
  • "Tragom Magde Isanos", 1971.
  • "Sto soneta", 1972.
  • "I prolazim životom", 1972.
  • "Stid me je umrijeti", 1974.
  • "Olovni golub", 1975.
  • „Apokaliptičke basne“, 1976.
  • "Ljubav bijela kost", 1978.
  • "Čitač snova", 1978.
  • "Izabrane pjesme", 1979.
  • "Mapa Magdica", 1979.
  • "Šum krila, šum vode", 1981.
  • "Salto mortale", 1981.
  • "Izabrana djela", 1982.
  • "Grad na Durmitoru", 1988.
  • "Kasfalpirova zemlja", 1989.
  • "Indigo grad", 1990.
  • „Sonetni vijenci“, 1991.
  • "Tronožac koji hoda", 1993.
  • "Začarana čarobnica", 1993.
  • "Izbor iz djela", 1995.
  • "Ptica vremena", 1996.
  • "Smijeh od smrti jači", 1997.
  • "Pelin basne", 1998.
  • "Spužvica i spužva", 1999.
  • "Političko Valentinovo", 2000.
  • "Grijeh smrti",2000.

Proza[uredi | uredi izvor]

  • „Pod muškim kišobranom“, 1987.
  • „Krv svjedoka“, 1988.
  • "Hrvatska kraljica", 1999
  • „Noć za pakost- moj život u 40 vreća“, 2001.

Dečja poezija[uredi | uredi izvor]

  • „Patka Zlatka“, 1957.
  • "Tuga i radost šume", 1958.
  • "Zec mudrijan", 1958.
  • "Kornjačin oklop", 1958.
  • „Mačak Džingis-kan i Miki Trasi“, 1968.
  • "Mačak na mjesecu", 1969.
  • "Miki Trasi i baka Pim Bako", 1968.
  • "Miki slavni kapetan", 1970.
  • "Karneval u Kukljici", 1974.
  • "Poznanstvo s danima malog Maksima", 1974.
  • "Igre pred oluju", 1979.
  • "Dvanaest slikovnica o psima", 1983.
  • "Hoću ljutić, neću mak", 1983.
  • "Roda u školi", 1988.
  • "Pokraj Kupe kad se vrapci skupe", 1989.
  • "Moj prijatelj šišmiš", 1990.
  • "Uspavanka za poljubac", 1995.
  • "Kroz prozorčić zime", 1995.
  • "Pčela, duga i mlin", 1997.
  • "Tri morske pustolovke", 2000.
  • „Morska kočijica“, 2001.

Dramska dela[uredi | uredi izvor]

  • „Marija i mornar“
  • "Apsirt"
  • "Magareći otok, oliti homo homini asinus"
  • „Škola za skitnice“

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Vesna Parun”. poezijasustine.rs. Pristupljeno 16. 1. 2023. 
  2. ^ „Vesna Parun: Majka, žena, ljubavnica, kuharica i sluškinja”. Moje vrijeme. Pristupljeno 16. 2. 2017. 
  3. ^ a b v g d „Biografija Vesne Parun”. poezijanoci.com. Pristupljeno 16. 1. 2023. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • „Izabrane pesme“ izbor i predgovor, Ivan V. Lalić, Srpska književna zadruga, 1979. Beograd
  • „Apokaliptičke basne“ 1976.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Весна_Парун&oldid=27343510”