Википедија:Medijske objave/Pi dan 2010

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ove godine je organizovano drugo po redu obeležavanje dana broja Pi u Srbiji. Ovoga puta je okupljanje bilo u tribinskoj sali Doma omladine. Ja sam doneo lapop i projektor, Dom omladine je obezbedio platno i ozvučenje, ja sam doneo išaranu tortu ... i sve je moglo da počne. Možda je sve moglo da počne tačno u 15 časova 9 minuta i 26 sekundi, ali se iz praktičnih razloga sve odigralo negde posle 17 časova.

Obzirom da je glavna organizacija događaja išla preko Fejsbuk grupe na kojoj je ovaj događaj najavljen, nisam baš bio siguran ko će sve videti najavu. Sve u vezi organizacije je bilo prilično maglovito jer je samo Aco najavio da ima par zainteresovanih drugara i da ima šanse da bude takmičenje u recitovanju naizust naučenih cifara. Đorđe ove godine nije mogao doći, a takođe nije se moglo računati na njegove studente. Ispostavilo se da je interesovanje značajno veče od prvobitno pretpostavljenog.

Okupljanje zainteresobanih je počelo posle 17 časova i prvo su došli Aco i njegovi drugari, enigmatičari. Međutim, ubrzo su počeli pristizati i drugi ljudi dobre volje. Pojavio se i Filip (valjda je nešto ranije pristigao sa dalekog puta). Do kraja dana se sem Ace, mene i Filipa prikupilo još par poznatih faca, Miloš i Nena (mislim da sam u jednom momentu video i Svetu). Sve ostalo su bile potpuno nepoznate face. A tribinska sala je bila puna. Neverovatno zanimljiv osećaj.

Među osobama koje su se tu zatekle je bilo najviše studentarije. Na sveopšte iznenađenje uopšte nije preovladala matematičarska ekipa. Jednostavno, bilo je čudno i mešovito. Da bi se pokrenula atmosfera, počeli smo sa jednostavnim upoznavanjem. Tako smo saznali da ima i ljudi koji su došli iz Novog Sada samo zato što su čuli da se u Domu omladine dešava ova šašava stvar. Ovo je otkravilo atmosferu i ljudi su počeli da se prijavljuju za takmičenje. Na opštu radost svih, prijavilo se sedam takmičara. Sve je ukazivalo da smo najzad pogodili pravu stvar.

Ukrašena torta

Takmičari su bili:

  • Miloš Rančić
  • Dragana Ćiprijanović
  • Nemanja Škorić
  • Danijel Milošević
  • Zoran Ristanović
  • Vladica Andrejić
  • Rade Goljović

Takmičari su se prijavljivali javno a onda su Aci na uvce govorili koliko su otprilike spremili cifara. Na osnovu ovoga je Aco pravio rang listu i odredio redosled takmičara. Ovo je urađeno da se ne bi obeshrabrili oni takmičari koji bi unapred čuli da je neko spremio mnogo cifara a i da bi se takmičenje odvijalo kao neka vrsta top liste koja se približava vrhuncu.

Kako se ovo pretvorilo u ozbiljan događaj, onda smo na licu mesta organizovali pravila i način pojedinačnih nastupa. Da bi publika mogla da prati kako teče recitovanje, na platnu projektora je bila prikazana gomila cifara. Takmičari su sedeli ispred publike, okrenuti ka publici, tako da nisu videli projektor. Pored ovoga cifre smo pratili Aco i ja sa papira i Filip na svom laptopu.

Sam tok takmičenja je bio izuzetno zanimljiv. Prvo je izašao Miloš, koji je napravio hrabar potez prijavivši se, iako je znao svega 10 heksadecimalnih cifara (što i nije bilo predviđeno prema propozicijama) ali je otvorio nadmetanje.

Drugi takmičar je bila Dragana. Veoma zanimljivo je što je dama i što je koleginica sa arhitekture. Njen rezultat je 84 decimale što je u samom startu popravilo prošlogodišnji rezultat od 80 cifara. Sledeći je bio Nemanja sa 121 cifrom. Posle njega je došao Danijel koji se pripremao za veću cifru ali se ireverzibilno zaglavio kada je stigao do 40. Šteta. Posle je nastupio Zoran koji je izdeklamovao 250 cifara. Ovo prebacivanje 200 cifara je zagrejalo atmosferu. Posle njega je nastupio Vladica koji je ozbiljno pretio da je nekada, za opkladu, naučio 1000 cifara. Ovoga puta je Vladica stao kod 223 cifre. U stvari je on krenuo idalje, ali je preskočio jednu grupu od 5 cifara. Posle njega je došao Rade, koji je od samog starta najavljivao da se veoma ozbiljno pripremao. To je posle dve kraće pauze uspeo i da dokaže kada je dogurao do 386 cifara. Tako je postignut novi rekord Srbije. Ovaj rekord je postignut na zvaničnom događaju, uz merenje i praćenje velikog broja ljudi, potom zabeleženo i objavljeno.

Sem ovoga je zanimljiv bio i Marko Savić (student iz Novog Sada) koji je na licu mesta prezentovao svoju sposobnost zanimljivog memorisanja prvih 40 binarnih cifara broja Pi (takođe van konkurencije). Marka je potrebno pomenuti kao jedinog (sem mene) koji je na događaj došao u majici sa motivima koji imaju veze sa brojem Pi.

Rade je, kao pobednik imao čast da iseče i podeli pobedničku tortu (na slici). Obzirom da je torta bila manjih dimenzije a broj zainteresovanih veliki, proces kanibalizacije torte je bio surov. Međutim, tu se odmah iskazala inovativnost pobednika i drugoplasiranog (dakle izazivača). Na licu mesta su se dosetili da organizuju još jedno takmičenje. Nazovimo to takmičenje u "brzom recitovanju prvih 100 cifara". Odmah smo se organizovali ko ima štopericu, ko prati cifre itd. Rade je prvi uspeo da obavi ovaj zadatak za 23.9 sekundi. Vladica je to obavio za neverovatnih 15.3 sekunde. Tako je u ovoj disciplini postavljen i prvi rekord. Ovaj rekord će se teško rušiti. Ko ne veruje neka proba samo da pročita prvih 100 cifara i neka izmeri koliko mu vremena treba za to.

Torta posle kasapljenja

Sa ovog događaja ima i dve priče objavljene u novinama. Jedna u Politici, druga u Večernjim novostima. Sem zanimljivih fotografija članci nisu posebno zanimljivi pa ni u potpunosti tačni. Veoma su zanimljivi delovi rečenica iz članaka "Pi je broj sa najvećim brojem decimala", "Rade je napamet izračunao 386 decimala", ali nema veze, lepe su fotke.

Sve u svemu, ovaj Pi dan obećava da će sledeće godine biti još zanimljivije. -- JustUser  d[-_-]b  01:19, 23. mart 2010. (CET)[odgovori]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]