Virica

Koordinate: 59° 24′ 40″ S; 30° 20′ 50″ I / 59.411111° S; 30.347222° I / 59.411111; 30.347222
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Virica
Вы́рица
Virička crkva Kazanjske ikone Majke Božije
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Oblast Lenjingradska oblast
RejonGatčinjski rejon
Osnovanprvi pomen 1676.
Varošica od1938.
Stara imenaDvernici, Viresica, Virosica
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2015.12.493
Geografske karakteristike
Koordinate59° 24′ 40″ S; 30° 20′ 50″ I / 59.411111° S; 30.347222° I / 59.411111; 30.347222
Vremenska zonaUTC+3
Virica na karti Rusije
Virica
Virica
Virica na karti Rusije
Virica na karti Lenjingradske oblasti
Virica
Virica
Virica na karti Lenjingradske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj188380–188382
Pozivni broj+7 81371
Registarska oznaka47
OKATO kod41 218 554
OKTMO kod41 618 154 051
Veb-sajt
vyritsa-adm.ru/

Virica (rus. Вы́рица) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom varošice (rus. посёлок городского типа) na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u zapadnom delu Lenjingradske oblasti i administrativno pripada Gatčinjskom rejonu.

Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u varoši je živelo 12.493 stanovnika.

Status naselja urbanog tipa, odnosno varošice nosi od 1938. godine.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Virica je smeštena u istočnom delu Gatčinjskog rejona, na obalama reke Oredež. Nalazi se na oko 32 kilometra jugoistočno od administrativnog centra rejona Gatčine, i na oko 84 kilometra južno od istorijskog centra Sankt Peterburga.

Kod varoši se nalazi i manje veštačko Viričko jezero (na reci Oredež).

Varošica je drumskim saobraćajnicama povezana sa Gatčinom, Volosovom, Tosnom i Pavlovskom.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Plan sela Virice iz 1885.

U pisanim izvorima naselje se prvi put pominje na karti Ingermanlandije Avgusta Bergenhajma iz 1676. godine, kao selo Verekta (karta je sastavljena prema švedskim dokumentima, te otuda švedski naziv Werektca).[1] Na švedskoj karti provincije Ingermanlandije iz 1704. godine naselje je označeno kao selo Dornica (šved. Duårnitza).[2]

Kao selo Viresica (rus. Выресица) prvi put se pominje 1844. godine na karti zapadnih delova Rusije, F. F. Šuberta.[3] Prema podacima iz 1838. u selu su živela ukupno 83 stanovnika (34 muškarca i 49 žena).[4]

Sredinom 19. veka zemlja zapadno od savremenog naselja nazivana je „Knjaževom dolinom”, pošto su se tu nalazila imanja knjaževa iz porodice Vitgenštajn. Savremeno naselje nastalo je početkom 20. veka spajanjem nekoliko manjih okolnih naselja, a 1906. otvorene su i prva seoska škola i železnička stanica. Prva crkva u naselju podignuta je 1908. godine, mogla je da primi oko 1.500 vernika i bila je posvećena svetim apostolima Petru i Pavlu.[5] Pet godina kasnije sagrađena je i crkva posvećena čudotvornoj Kazanjskoj ikoni Majke Božije (sagrađena u klasičnom ruskom stilu). Prema podacima iz 1913. godine, selo Viricu je činilo 27 domaćinstava.[6].

Godine 1925. Virica je dobila zvaničan administrativni status odmarališta, a odlukom Prezidijuma vrhovnog sovjeta Rusije od 27. novembra 1938. godine dobija zvaničan administrativni status radničke varošice.[7]

Prema podacima iz 1935. godine, u anselju je živelo 5.430 stanovnika.[8] Tokom Drugog svetskog rata naselje je bilo pod okupacijom fašističkih jedinica.

Panoramski pogled na Viričko jezero

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u varoši su živela 11.884 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. varošica imala 12.493 stanovnika.[9]

Kretanje broja stanovnika
1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.2015.
11,49713,66914,55413,63712,656[10]11,163[11]11,884[12]12,493

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ [http://www.aroundspb.ru/maps/ingermanland/1676/1676_inger4.jpg Архивирано на сајту Wayback Machine (9. јул 2018) «Карта Ингерманландии: Ивангорода, Яма, Копорья, Нотеборга», по материалам 1676 г.]
  2. ^ «Generalьnaя karta provincii Ingermanlandii» Э. Belinga i A. Andersina, 1704 g., sostavlena po materialam 1678 g.
  3. ^ Speckarta zapadnoй časti Rossii F. F. Šuberta. 1844 g.
  4. ^ Opisanie Sankt-Peterburgskoй gubernii po uezdam i stanam, 1838 g.
  5. ^ Pravoslavnыe hramы Leningradskoй oblasti
  6. ^ «Karta raйona manёvrov» 1913 g.
  7. ^ „Spravočnik istorii administrativno-territorialьnogo deleniя Leningradskoй oblasti”. Arhivirano iz originala 07. 03. 2016. g. Pristupljeno 08. 11. 2015. 
  8. ^ Administrativno-эkonomičeskiй spravočnik po Leningradskoй oblasti. — L., 1936, str. 23
  9. ^ „Leningradskaя oblastь. Ocenka čislennosti postoяnnogo naseleniя na 1 яnvarя 2009-2015 gg.”. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 08. 11. 2015. 
  10. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  11. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  12. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]